Evo i mene na turi, napokon!  Još u četvrtak (4. studenog) sam tražio dovoljno ludu ekipu da me izvuče na Mali vis (vrh na Vranu preko 2000 mnv, jedini koji mi je tamo preostao), javilo se par dobrih momaka ali smo ipak dogovor odgodili za subotu zbog silne kiše tog tjedna, istina prognostičari su za nedjelju najavili fin dan ali tko će im vjerovati toliko puta su nas prevarili ko političari. U subotu me Ćoma i Tomi pozivaju na Planinarsko speleološku kružnu turu po padinama Ljubuše. Moja noga nije kročila na Ljubušu, bar koliko me uma nosi, pa sam pristao.

Šetnja vrhovima Čabulje u jednoj odličnoj turi. Foto album pogledajte ovdje

Dugo najavljeno i očekivano kampiranje kod jezera Šator i odlazak na najviši vrh istoimene planine je napokon odrađeno i ispunilo je sva naša očekivanja. U početku dogovora dosta članova društva i ostalih se javljalo i sve je slutilo na veliku brojku, ali kako se trenutak kampiranja bližio tako je broj ljudi opadao svakim danom sve više i više. Na kraju 8 mušketira, a hrane i šatora za bar još toliko ljudi, ali nebitno na kraju. Po dogovoru subota, 11h kod stanice, lagana priprema, zadnji odlazak u trgovinu i polazak prema jezeru.

Dosta aktivan vikend je iza nas, jedna ekipa je bila na Pločnom, jedna na Čabulji jedna na Šator planini a najbrojnija na Hajdučkim vratima. Ova je zamišljenja kao bonus tura planinarske škole tako da je 30ak članova po dogovoru iz Širokog krenulo u 06:30, a sa polazne točke iz Vitlenice oko 08:00. Prohladno jutro se brzo pretvorilo u ugodan dan, na žalost prošaran oblacima, malo su vidici bili zaklonjeni ali to je ono što uvijek kaže, okidač da se vratimo. Oko 11:30 se već bilo na vrhu, nakon odmora i fotografiranja istom stazom su se svi uspješno i bez problema vratili na početnu točku.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Povratak na Mary. Rekli smo se vratiti na Mary i popeti Troglav, jednom smo došli blizu ali nismo bili opremljeni za snijeg pa smo sada bili nešto pametniji. Ruta je bila ista Sajkovići, preko Mary na vrh Troglav 1913m i povratak ka sjeveroistoku ka Vrdovu i oštar spust ka Sajkovićima. Krenuli smo oko 09:30 na vrhu bili u 12:10 a vratili se u 15:00.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Rani polazak, već smo u 06:30 u Divi Grabovici. Hladno, vrhove iznad nas krije oblak. Možda je i bolje iako znamo što nas čeka. Moćni uspon preko Strmenice do Hajdučkih će biti najtežio dio naše zamišljene ture. Diva Grabovica 260m, Žlijeb 890m posjet vidikovcu, staza ka Tisama i onda od cca sa 1300m ide uspon Strmenicom do Hajdučkih vrata, tih nekih 620m visinske razlike čovjeka „ubije u pojam“ ali izlazak i nagrada isto vrlo brzo rekupera. Sreća nije sunce bilo prejako, malo su se oblaci mješali ali vidjelo se da bi moglo biti i nešto kiše. Fotkanje na Hajdučkim vratima. Kiša nas je uhvatila na putu ka domu podno Velikog Vilinca, taman satak da odmorimo. Nakon toga smo do izvora prebacili par vreća sa pjeskom, napunili zalihe i okrenuli ponovno ka Velikom Vilincu, na Mali i preko merdovina na stazu i niz stazu do Risovca. Sati je 19:30,  sveukupno 13:30 od polaska, visinski nekih 2469m. Piva i sumiranje dojmova.
Multimedija. Foto album pogledajte ovdje

Obećao sam voditi Krešimira prije početka nastave na staru redovnu turu Muvarnica – Hajdučka vrata  (sad imamo i novu Badnji – Piskavi doci peli 22. kolovoza napisao sam i osvrt ali ga zaboravih poslati, turbulentan tjedan) tko će znati kakvo će vrijeme kasnije. A i ekipi treba malo vježbe i detoksa od par svatova svatova. Nismo ništa obznanili ali su Jelena i Danijela nekako “namirisale” turu u subotu popodne se prijavile. Uglavnom  u nedjelju, 05. rujna nešto poslije 07 sati na standardnom mjestu okupljanja na kavi, pridružile su nam se dvije nove kolegice Nikica i Marija. Kad je stigla Maja s kolačima autima smo sprašili prema Muvarnici. Tamo od gužve nemamo gdje parkirati auta ipak krećemo od klupe oko 08 i 30.

Već dugo je zov Durmitora bio jak i napokon je došlo vrijeme da se 01.09.2021. zaputimo iz Širokog Brijega preko Stoca i Bileće do Žabljaka gdje smo  stigli za 3 i pol sata vožnje te odsjeli u Etno selu Šljeme, koje toplo preporučamo svim budućim izletnicima u ove krajeve. Vremenski uvjeti su bili idealni jer je najavljena temperatura za jutro bila svega 5 stupnjeva što nas je obradovalo nakon nesnosnih ljetnih vrućina. Večer prije uspona smo na druženju s domaćinima, koji uvijek znaju korisnu informaciju više, razmijenili iskustva i saslušali preporuke kako za sutrašnji tako i za buduće uspone na vrhove Durmitora.

Dobili smo par fotografija i šturi opis ture na Sv. Juru na Biokovo 1726m. Polazak iz Milića cca 400m, preko Očesaka 1135m tj. predjela sa bunarima izlazi na završni uspon ka Sv. Juri. Nisu od neke velike priče bila ali složni su pogledi su fenomenalni, uspon ništa pretjerano težak ali osjetan je, malo ih je u povratku i kiša poškropila. Sve u svemu zadovoljni su.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje