Tagovi: hpd čvrsnica
19.11.2017. god. Šetnja po Čvrsnici
U ovo nedjelju plan par članova našeg društva je bio uspon na Hajdučka Vrata, na žalost nisu uspjeli doći do njih ali su svejedno lijepo “prošetali” po Čvrsnici. Kasniji polazak te nemogućnost prolaska autom od Risovca do Vitlenice te pješačenje te dionice su ih omeli u naumu. Ako se uzme u obzir mokar snijeg, magla te približavanje mraka napravili su najbolji potez te se malo prije raskrsnice Hajdučka vrata-Vilinac okrenuli nazad i istim putem vratili do ceste na Risovcu. Zabilježili su i nešto fotografija koje donosimo u albumu.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
11.11.2017. god. Mali Jelinak
Subotnja šetnja padinama Malog Jelinka. Pogledi na Vran, Čvrsnicu, Čabulju, jezero. Vrhove je zabijelio snijeg a jesenske boje se isprepliću u dolini, sunce se stidljivo probijalo kroz oblake koji su nagovještavali promjenu vremena i dolazak ciklone. Ugodno provedeno poslijepodne na planini.
Foto album pogledajte ovdje
22.10.2017. god. Hajdučka vrata
Odlična aktivnost naših članova u ovoj godini se nastavlja. Iako vremenska prognoza nije bila najbolja grupa naših članova je odlučila “riskirati” i posjetiti Hajdučka Vrata te nam dočarati ovaj dio Čvrsnice u jesen. Rizik se isplatio te je na kraju izlet bio odličan, nije bilo previše kiše, jedino je magla omogućila pogled sa samog vrha, ali je usponu i svemu ostalom ipak dala neki mistični dojam, kao što su i sama Hajdučka vrata. Svi su oduševljeni i željni novih tura.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
14/15.10.2017.Triglav
Dugo vremena se taj Triglav nalazio negdje u planovima za uspon u skoroj budućnosti, ali mjesec listopad, slobodan vikend i odlično vrijeme su ga progurali preko reda i došlo je vrijeme za polazak. Mitska planina, najviši vrh Julijskih Alpa i simbol slovenstva izazivala je i jednu dozu strahopoštovanja u nama te smo ozbiljno shvatili ovaj uspon i dobro se pripremili. Kako se primicao dan polaska ekipa se polako osipala, što zbog ozljeda što zbog privatnih obaveza. Na kraju “spade knjiga na dva slova“, jedan pripadnik PDS AO Velebita Zagreb i HPD Čvrsnica Široki Brijeg. To nas nije obeshrabrilo nego dapače još više učvrstilo u namjeri.
08.10.2017. god. uspon na vrh Kapci na Čvrsnici
Početak je tjedna, diže se hladna fronta iznad Alpa, u par dana bi se trebala lagano prebaciti ka istoku, u putu u prolazu bi opet trebala uhvati još hladnoga zraka, snježni alarmi se počinju javljati. Glasno razmišljam pa listopad je već par godina nije uopće padao u ovo vrijeme, ne bi trebalo biti nešto posebno ili ipak može biti, dovoljno da se zagolica mašta. U četvrtak, posebice u petak je već izgledno da će snijega biti i to dovoljno za finu turu, adrenalin lagano kola, po glavi se motaju ideje. Za subotu je loša prognoza, oblaci i dosta jak’ vjetar ali nedjelja bi po svemu trebala biti okej, ne volim planinariti nedjeljom, ali ovo nećemo propustiti. Snijeg, visoka planina, trening za pravu zimu, nije trebalo dugo da se dogovori sve. Jedino je trebalo odabrati konačni cilj, gledam kartu Čvrsnice, privlači me vrh Kapci 2156m (mada je ova visina dosta upitna jer je na kraju na dva gps uređaja pokazivala drugačiju vrijednost) tako blizu Pločnog, vrh preko 2000m ali nešto nisam upratio da se često ili uopće spominje. Znam da sam ga i nešto ranije gledao radi alpinističkih uspona, ali i samog pogleda koji se otvara za dalje, googlam. Nema GPS trag uopće do vrha ili ga ja ne znam naći, to je bilo dovoljno, idemo gore, snimit ćemo da ima neki trag za ubuduće.
08.10.2017. god. Šetnja oko grada
Uvijek nas raduje kada dobijemo fotografije nekoga tko se samoinicijativno organizirao i odradio neku šetnju, turu, aktivnost. Tako su članice našeg društva iskoristile jučerašnji dan da se dobro umore, odradivši turu po našim brdima od preko 10km. Iz Borka su se digle na Crnač, pa preko Crnča u Dobrkoviće i kroz Oklaje se vratile u grad. Svaka čast. Kao i inače pozivamo i ostale, kada se god zapute u prirodu ili dan nam se jave jer uvijek ima članova koji bi hodali ili da nam pošalju priču i foto materijal.
Multimedija:Foto album pogledajte ovdje
01.10.2017. god. Uspon na Veliku Vlajinu
Na poziv HPD Prenj 1933 rado se i nešto naših članova odazvalo na MOSTAR OUTDOOR druženje. U sklopu aktivnosti popeli su se na najveći vrh Čabulje Veliku Vlajnu. Kako je to sve izgledalo možete pročitati iz pera jednog našeg novog člana. Brat i ja smo se odlučili priključiti HPD Čvrsnica, te smo na poziv našeg prijatelja krenuli na planinski izlet na planinu Čabulju u nedjelju, 01. listopada 2017. Iz Širokog Brijega smo krenuli u 08:30 ujutro prema planinarskom domu Bogodol, gdje nas je dočekao velik broj planinara najvećim dijelom iz HPD Prenj 1933. U 09:30 oko 150 planinara je krenuop na dvije ture najveći dio je krenuo ka Velikoj Vlajini, najvisem vrhu Čabulje dok je dio otišao ka Bandurici. Atmosfera je bila vesela, zrak svjez i čist, a predivni planinski vidici su nam oduzimali dah. Planinarili smo oko 2 sata do podnožja samog vrha, većina nas članova širokobrijeske “ekspedicije” nije imala nikakvih problema sa dotadašnjim usponom. Nakon kratkog predaha smo krenuli prema samom vrhu uz strmi uspon, koji je ujedno posljednji i najteži dio planinskog puta do vrha Čabulje. Nakon nešto manje od sat vremena uspona tom dionicom, uspjeli smo se popeti do Velike Vlajine, na 1780 m nadmorske visine. Ostali smo oduševljeni prizorima koji nam je priuštila stijena na vrhu Čabulje. Pogledi na Drežnicu, Čvrsnicu, kanjon rijeke Lištice, Mostarsko Blato, planinu Biokovo u Hrvatskoj, te na brojne druge lokacije, su bili zapanjujući. Na brzinu smo se okrijepili hranom i vodom, te smo uslikali zajedničku fotografiju nas Širokobriježana pored križa i oznake vrha Velike Vlajine. Nakon kratkog odmora, uživanja u vidicima i druženja sa kolegama planinarima krenuli smo se spuštati natrag prema planinarskom domu Bogodol. Tamo nas je dočekao ukusan planinski grah kojeg su pripremili pristojni i uljudni domacini iz HPD Prenj 1933. Nakon tople hrane i hladne pive smo se uputili nazad prema svojim domovima na odmor od odličnog uspona, te se radujemo ponovnom planinarenju sa lokalnim planinarskim društvima do vrhunaca sa nevjerojatnim pogledima koje nam nudi naša Hercegovina, a tko zna, možda uskoro i nekim daljim krajevima.
Foto album pogledajte ovdje
16.09.2017. god. Priječenje Vrana
Možda naslov i nije dobar, jer se može i drugačije priječiti i duže ali evo učinilo nam se zgodno. Planirajući uspon, vodeći se onom da probamo približiti svima neke staze koje su manje eksponirane odlučili smo spojiti Vran sa zapada/istok. Krenuli smo sa istočne strane Borove glave sa točno 1222m (do polazne točke možete doći ako cestom iz pravca Posušja/Tomislavgrada nakon prolaska jezera i planinarskog doma Blidinje skrenete lijevo na prvom ozbiljnijem skretanju i onda makadamom dođete do stupova od dalekovoda). Staza je dio VHTa, od polazne točke preko Galuše 1416m se oštro diže ka vrhu Vran koji je na 2017m. Nakon toga staza nešto gubi na visini, spušta se i ulazi u njedra Vran planine i onda ponovno slijedi uspon na kotu (na žalost ne znamo ime iste koja je na 2001m) a nalazi se iza vrha Bijela Glava. Staza je dosta dobro markirana osim što je radi požara markacije nestalo pri vrhu uspona iza Bijele Glave. Tu staza ponovno pada u visini, ostavljajući Bijelu Glavu desno i spaja se sa stazom koja dolazi od Hajdučkih vrleti, te se dalje lijevo nastavlja ka Velikom Vranu 2074m. Na vrhu se nismo puno zadržavali jer je kao i inače bilo dosta vjetrovito, ovoga puta južni vjetar. Sa najvećeg vrha krenuli smo stazom ka Kedžari, ali nismo išli skroz stazom, poznavajući ovaj dio staze odlučili smo od bunara 1625m umjesto da pratimo stazu skrenuti desno i po jednom grebenu se spustiti u dolinu i vratiti ka Hajdučkim vrletima. Od križanja sa stazom iz pravca Hajdučkih vrleti staza je odlično markirana i po zemlji a nakon Čvrsnica Ultra Traila su ostale i žute najlonske markacije na drveću tako da će dobro poslužiti i tijekom zime. Od skretanja kraj bunara nema markacija ali dovoljno je pratiti greben i orijentirati se prema stubovima od dalekovoda. Probali smo uslikati što više fotografija koje vam donosimo u albumu. Mi smo uživali, cca 13KM u 6 sati, laganog planinarenja sa dosta pauza.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje.
22.07.2017. god. Đir po Čabulji
I ovu turu smo isplanirali da bi kroz što više fotografija još jednu planinu koja je nepunih 45 minuta od našeg grada probali približiti svima koji je žele posjetiti. Ovdje ćemo u par crtica opisati turu a u albumu ćemo ispod svake fotografije objasniti gdje je napravljena i orijentaciono na što gleda. Standardno se na Čabulju ide iz dva pravca Bogodola i kraće od kuće Vlade Čuljka ili trećim putom iz Kilave bukve pa na Veliku Vlajnu. Mi smo odlučili jednom kružnom turom doći do manje eksponiranijih vrhova. Ekipa od devet naših članova je krenula od kuće Vlade Čuljka preko Gornjih Doca (1330m) dalje podno Vanjačkog Puta (1473m) došla na križanje ka Vanjači (1389m) i nastavila desno putem do Lokve Gondžuša (1430m) gdje smo prvi put malo predahnuli. Nakon toga je uslijedio uspon kroz bukovu šumu pa dalje preko goleti na Veliku Vlajnu (1776m) na kojoj smo uživali u pogledima na sve strane Malu i Veliku Čvrsnicu, dolinu Drežnice, Bjelašnicu, Prenj, Velež, Bile, Biokovo, Pelješac… Nakon okrijepe nastavili smo lijevo grebenom ka vrhu Pjeskulja (1736m) , prošli iznad Male Vlajne (1686m) te nastavili do raskršća za vrh Medvjed (1678m) i Vrda. To smo ostavili na lijevo a mi smo nastavili desno na vrh Zasjeda (1625m), spustili smo se desno od vrha u srce planine te digli ponovno krećući se ka Vilinoj kosi (1643m), ponovno skrećemo lijevo ostavivši sa naše lijeve strane ispod jamu Čavkavica (1603m) te nastavljamo oštrim spustom ka Vijaraku (1446m). U podnožju kraj napuštenih stanova obodom brda izlazimo do Katunina (1399m) starog naselja i dalje između Štinog i Velikog brda (1448m) preko Medinog brda (1400m) dolazimo do križanja sa stazom iz Bogodola. Prelazimo je i nastavljamo ravno na plato vrha Nožani (1474m) i spuštamo se na polazno mjesto sa suprotne strane. Ukupno smo prešli 15.2KM. Putem smo imali par promjena vremena, ujutro sitne kiše i lagane grmljavine koja je na sreću kratko trajala a većim dijelom dana sunce sa južnim vjetrom. Tura je idealna prije svega jer je blizu i nudi predivne poglede, markirana je, tehnički nije toliko zahtjevna, na par mjesta treba pripaziti a manje više se kreće po širokim grebenima. Kondicijski je zahtjevna sa dosta uspona i spuštanja ali ništa pretjerano sa nama je u grupi bilo par ljudi koji su prvi puta bili na ovako dugoj turu. Na izvore nismo naišli iako postoje podaci da bi ih trebalo biti u dolini, tako da paziti da ponesete dovoljno vode.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Album sa više kvalitetnih fotografija sa opisom pogledajte ovdje
Bivak na Čvrsnici
Posebno smo sretni kada nam se jave naši članovi koji su samostalno napravili neki uspon u ovom slučaju uz uspon na Pločno 2228m i prespavali na planini. Lagano se širi ova naša priča oko planinarenja pa sve više naših sugrađana odlučuje pohoditi planine. Ova ekipa je prije par dana osjetila ćud planine u pravom smislu ove riječi. Na polasku iz Borićevca se sve činilo idealno, ali malo po malo prilikom uspona vremenske prilike su se mijenjale tako da se vrijeme do mjesta na kojem su odlučili provesti noći dosta izmijenilo, od početne vrućine i sunca do niske temperature, vjetra i oblaka. Postavili su šator i u takvim uvjetima ipak uživali u “tišini” i mraku planine. Uz vatru, pripremilo se i nešto hrane, popila koja čašica vina i nakon toga bez problema u vrećama za spavanje i šatoru premoreni i prespavali te dočekali još vjetrovitije jutro. Nakon doručka, pakiranja, uslijedio je uspon na najveći vrh planine te povratak. Kako sami kažu možda su za prvi put odabrali teži izazov ali se slažu da je bilo odlično te su potvrdili da ovo sigurno neće biti zadnji izlet ovakve vrste. Jedino je loše što nisu još više fotografija slikali da nam kroz slike ispričaju svoju avanturu
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa više fotografija pogledajte ovdje
21/23.07.2017. god. Durmitor
Mjesec dana nakon zadnjeg posjeta velebnom Durmitoru (Bobotov Kuk) još jedna naša ekipa se odlučila na sličan uspon i uživala u ovoj planini. Turu smo prošli puta detaljno opisali a sada donosimo fotografije ekipe. Pogledajte kako je tura izgledala iz njihovog kuta gledanja. Uživali su, to su svi redom potvrdili.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa više kvalitetnih fotografija pogledajte ovdje
Rafting na Neretvi 2017
Ekipa je i ove godine posjetila Neretvu i uživala u raftingu. Može se reći da smo već starosjedioci na ovoj ruti, ali svaki puta Neretva ponudi nešto novo. Idealan dan u skoro netaknutoj prirodi uz odličnu ekipu i dosta smijeha, ne može se bolje poželjeti. Vidimo se i dogodine.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa više fotografija pogledajte ovdje
Memorijal Ivica Plazonić
Protekli vikend 14/16.07.2017. god. na rasporedu je bio tradicionalni Memorijal Ivica Plazonić u Masnoj Luci. Skup planinara i ljubitelja prirode u čast preminulog kolege iz Kaštela. Njegovo društvo HPD Malačka zajedno sa HPD Pločno organizira ovaj skup. I ovoga puta je skup privukao veliki broj ljudi željnih druženja i planinarenja koji su uživali u Masnoj Luci ali i u izletima na Čvrsnicu i Vran. Iz perspektive članova našeg društva skup je izgledao ovako.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa više fotografija pogledajte ovdje
Alpi Orobie, Italija
Početkom srpnja članovi našeg društva su planinarili po Italiji, točnije u predjelu Alpi Orobie koje su dio Prealpi Begamasche, područje Bergama. Protežu se dolinom Valtellina omeđene Monte Legnone 2609m koje se uzdiže iznad jezera Como te na zapadu i Passo del Vivione na istoku. Najpoznatije doline su Val Brembana i Val Seriana. Kako je to sve izgledalo pogledajte na fotografijama.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa više fotografija pogledajte ovdje
Ljetni đir po Čvrsnici 01.07.2017. god.
Ovu zimu smo odradili dosta dugih tura po Čvrsnici, red je bio i na jednu pravu ljetnu. Zamisao je bila u što više fotografija prikazati neke dijelove Čvrsnice koji nisu tako “eksponirani”, posebice unutrašnjost Čvrsnice. Pratili smo najveće vrhove te ih fotografirali iz različitih položaja kako bi onima koji možda više znaju omogući vizualizacija cijele ture. Možda nekada stvoriti i neku drugu stazu, još više popularizirati planinarenje i ovu predivnu planinu. Na kraju smo napravili 27KM u ukupno cca 13H. Nismo žurili, uživali smo u idealnom vremenu, visoka naoblaka koja nas je skrivala od sunca ali dopuštala da vidimo daleko okolo nas, lagani vjetar, te par kapi kiše u par navrata, nismo mogli poželjeti bolje. Krenuli smo iz Masne Luke preko Pršulja, preko Prigona ostavili smo raskrsnicu za Mandinu planu i Risovac lijevo a mi smo nastavili desno na Veliki Vilinac pa se preko Pregona spustili ka jezeru Crljenak na Hajdučka vrata, vratili na dom podno Vilinca okrijepili sa Bernardom novim domarom popili koju ljutu, pa preko Peharovih stanova izišli na Ravnine, prošli podno Pločnog na Borićevac i vratili se odakle smo i krenuli u Masnu Luku ali sa druge strane.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa 60 fotografija bolje kvalitete pogledajte ovdje
