Zimski uspon na Čabulju
Već sada tradicionalni termin za zimski trening iskoristili smo na najbolji mogući način. Iako vremenska prognoza nije bila baš najidealnija odlučili smo se za uspon na Veliku Vlajinu 1780 m n/m na planini Čabulji. Da sve bude “zanimljivije” i ovaj put smo na sebi vukli “masu” opreme kao i skije i snowboarde. Već pri dolasku podno planine se vidjelo da od “pravog užitka” neće biti ništa ali nadali smo se da će se oblaci i magla dok se mi popnemo ipak razići. Lagano smo krenuli po ok snijegu ali kako smo napredovali on je postajao sve teži posebice nakon jezera kada smo ušli u šumu.
Najviše vremena i jesmo izgubili na toj dionici. Nakon izlaska na greben snijeg postaje dosta čvršći a na pojedinim mjestima pogađate i najstrmijim i skroz leden tako da smo moralo koristiti dereze i cepine. Kako smo se dizali, magla je bila sve jača tako da smo na momente bili bez ikakve vidjivosti isto tako kako smo se približavali vrhu i vjetar je dosta pojačao. Unatoč svemu tome popeli smo se iznenađujuće brzo, na vrhu objedovali te čekali povoljnu priliku da magla barem malo oslabi da se nagradimo sa spustim i potpunim uživanjem. Neko vrijeme smo čekali ali se vidjelo da nema nekih izgleda da bi osim trenutnih, kratkotrajnih poboljšanja mogli “dobiti” ono što smo željeli. Dogovorili smo se da ćemo ipak ići u spust pa koliko bude išlo. Iskoristili smo jedno privremeno poboljšanje uvjeta i odradili početak spusta sa samog vrha u maglu. Nije to bilo ono pravo uživanje jer zbog svega navedenog se nije moglo “pustiti” punim ali osjećaj je i ovako fenomenalan. Kako smo išli niže i magla je slabila pa smo uspjeli nešto i dokumentirati te ne skidajući skije i boardove s noga kroz šumu doći do jezerca i dalje do uspona za silazak. Očekivali smo s druge strane malo bolje vrijeme no na žalost magla nas je i dalje pratila te smo opet stali na bordove na zadnjim padinama ka autima.
Unatoč lošem vremenu, unatoč dosta velikom naporu pri penjanju bili smo puni dojmova, posebice momci koji su prvi puta probali ovakvo nešto (podsjećamo ovo smo već radili s Vrana par vrhova, Malog Vilinca, Čvrsnice s par vrhova). Nakon spusta do ceste za Bogodol ostao nam je još jedan uspon, ovoga puta bez dodatnog tereta smo se ponovno penjali ka jednom “brežuljku” 1360 m/nm na kojem se nalazi kip Gospe kojeg posjetimo svake godine. I ove smo uspjeli unatoč već dosta prisutnom umoru. Lijepo proveden dan i sigurni smo da ćemo se i dalje držati ovoga termina kao već sada jedne lijepe tradicije. Po najavama očekuje nas novi snijeg pa smo već sada isplanirali posjetiti nove vrhove te se sa njih spustiti na sličan način.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Video pogledajte ovdje
