1. BRZINU HODANJA PRILAGODITI NAJSLABIJEM PJESAKU

Ponekad se dogodi da u dobro uvjezbanu grupu zaluta planinar sa slabijom kondicijom. Takvog planinara necemo ostaviti u planini. Prilagodit cemo kretanje prema tom planinaru. Drustvo koje ima grupe raznih sposobnosti dobro je organizirano.

2. MORALNU I KRIVICNU ODGOVORNOST SNOSE ONI VODICI I PLANINARI KOJI OSTAVE SAMOG PLANINARA

 Ponekad planinar ne procjeni dobro svoje fizicke mogucnosti, bolestan je, pod utjecajem alkohola ili indisponiran. Unatoc ovome necemo ga ostaviti. Objektivne opasnosti koje mozemo svesti na pravilo: “Ides na svoju odgovornost” jesu: vremenske nepogode, vrucina ili hladnoca, gromovi, odroni, lavine i slicno.

3. U PLANINI NECEMO OSTAVI RAZNE OTPATKE

Konzerve, plastika, boce, papire, najlon vrecice i slicno ponijet cemo u dolinu. Ukoliko postoje kosare posluzit cemo se njima.

4. PLANINA NAS NE TREBA VIKOM I BUKOM

Tranzistori, urlanje, deranje, zveckanje, glasno pjevanje u planini nije potrebno. Ona nas docekuje u miru, pruzimo joj nas mir.

5. U NESRECI OSTAVITI SVOJE PLANOVE I PRIDRUZITI SE POMOCI SPASAVANJA

Ako znamo, pokusat cemo pruziti prvu pomoc, dozvati lijecnika ako postoji u drustvu, GSS ili hitnu pomoc.

6. PLANINARSTVO NIJE SPORT, NE POSTOJI TAKMICENJE

Jaci trebaju pomoci slabijima, nisu potrebna isticanja, planinarimo jer to volimo.

7. KOREKTAN ODNOS PREMA VODICU

Prihvacajuci grupno planinarenje, prihvacamo disciplinu grupe i slusamo vodica. Vodic ima pravo iskljuciti planinara, ako nije dobro opremljen i ako nije sposoban ici na vrh ili odredjenu stazu. Nece ga ostaviti u planini, vec na mjestu gdje je van opasnosti. Ako je lose vrijeme vodic ce promjeniti plan i odustati od vrha. Ne treba biti povodljiv. Panika je jako opasna buduci se brzo siri pa i ljudi postanu neuracunljivi. Svojom mirnocom i znanjem vodic treba smiriti pojedinca ili grupu, a za sve one panicare postoji ona “suti i hodaj”. Nije bitno ako nismo prosli put po oznaci duzine puta. Pravi smo planinari ako smo prosli put i za vrijeme dana sretno se vratili. Vodic preuzima veliku odgovornost kod vodjenja planinara na izlete i brigu o njima. Poneki vodici nisu dorasli toj odgovornosti. Vodic se snalazi izmedju dobra i zla. Poneke osobe unaprijed prigovaraju, negoduju, cine lose, izvrcu istinu. Pruzivsi mu ruku dobrote i rijec “hvala” svakom ce vodicu biti nagrada.

8. MJESTANE I GORSTAKE PRISTOJNO POZDRAVLJATI

Zahvalit cemo im se na pruzanju sitnih usluga, vode ili hrane i uputa o daljnjem pravcu ili vremenskim prilikama.

9. PLANINARI SE MEDJUSOBNO POZDRAVLJAJU Mladji pozdravljaju starije, planinari planinarke, oni koji se penju one koji silaze, daju im mjesto prolaza, a time odaju priznanje za njihov uspon.

10. NA PLANINARSKIM STAZAMA UKLONIT CEMO GRANJE I KAMENJE

Prema mogucnosti popraviti cemo putokaze, uzeti skare i odrezati putem sikaru i granje.

11. U SUMI NECEMO PRAVITI GOLEME LOMACE Vatru cemo ograditi kamenjem i dobro je ugasiti.

12. NA VRHU UPOTREBLJAVANI PECAT I KNJIGU PAZLJIVO CEMO VRATITI U KUTIJU Upisat cemo datum, ime i prezime, planinarsko drustvo ciji smo clan, smijer dolaska i odlaska, a izostaviti neumjesne primjedbe.

13. POSTOVATI ZAŠTITNA PRAVILA O NACIONALNIM PARKOVIMA

1976. godine proglasena je zastita zive i nezive prirode. ZAŠTIĆENE BILJKE: runolist, velebitska degenija, alpski kotrljan, zasticeni ljiljan, bozikovina, siristara, tisa, siroka veprina. NACIONALNI PARKOVI: Risnjak, Plitvicka jezera, Paklenica, Sjeverni Velebit(Rozinski i Hajducki kukovi), Mljet, Kornati, Krka, Brijuni. Zabranjeno je kampiranje, lozenje vatre, branje bilja, bacanje smeca, sjeca sume, ubijanje zivotinja. STROGI REZERVOATI: Samarske i Bijele stijene. PARKOVI PRIRODE: Biokovo, Medvednica, Kopacki rit, Ucka SPECIFICNI REZERVOATI: Japetic i Lokrum PARKOVI I SUME: Jankovac, Trakoscan, poluotok Marijan ZNACAJNI KRAJEVI: Vrazji prolaz i Zeleni vir SPOMENICI PRIRODE: izvor Kupe i otok Jabuka HORTIKULTURALNI SPOMENICI: Maksimir, Botanicki vrt na Zavizanu SPOMEN PODRUCJA: I i II kategorije

14. U KRASKIM PREDJELIMA IZ CISTERNE UZET CEMO SAMO VODU ZA PIĆE Necemo se umivati, prati noge i razbacivati se

15. PLANINARSKO SKLONIŠTE NAKON UPOTREBE OSTAVIT CEMO ČISTO

Preporuceno je ostaviti visak hrane i odrijeva u zalihi u kojoj smo ga i nasli.

16. U PLANINARSKOM DOMU PREDSTAVIT ĆEMO SE DOMARU

Domaru cemo pruziti osobnu ili planinaesku iskaznicu, postivati njegov autoritet, zahvaliti na pruzenoj usluzi, pozdraviti na odlasku i reci obavezno smijer. U spavaonicu necemo ulaziti u cipelama, prednost nocenja imaju djeca, zene, starije i iscrpljenije osobe. Krevet cemo ostaviti kakvog smo i nasli, znaci uredan. Ako je u domu guzva, ustupit cemo mjesta sto prije onima koji dolaze.

17. U DOMU IZA 22 SATA POTPUNI MIR

Umorni planinari zele odspavati i odmoriti se, a nocno pjevanje uz utjecaj alkohola nije im potrebno. I bez alkohola mozemo biti raspolozeni. Pijanci stete ugledu planinara i njihovo je mjesto u ostarijam i kaficima. Pusaci takodjer nisu potrebni, a i agresivci su nepozeljni. Moramo misliti i na domara koji se mora odmoriti. Sutra ga ceka novi radni dan, priprema dorucka i rucka i prihvat umornih planinara. Sva ova eticka pravila preporuka su iskusnijih planinarima kako bi ih isti prenijeli mladjima, kao sto su i meni prenijeli iskusniji.

magicus.info.hr