Prateći prognoze shvatili smo da se na Čvrsnici u vikendu koji je iza nas “kuha” nešto nesvakidašnje čak i za nju i ovo doba godine. Par razgovora, dogovora i odmah smo se složili da trebamo probati složiti želje i stanje na terenu u neku normalnu priču, te odraditi jedan zahtjevniji trening u extremnim uvjetima. Nedjelja je trebala biti dan sa velikom hladnoćom ali sa manje vjetra pa smo birali da se bolje obučemo nego da se još borimo sa dodatnim vjetrom. U subotu predvečer smo se probili na područje Risovca te napravili zadnje pripreme i kako to i inače biva uživali u blagodatima planine. U daljnjem informiranju shvatili smo da se terencima ne možemo probiti na Borićevac pa smo turu morali početi iz Masne Luke. Prođe ti misao, kakav sklop u glavi moraš imati da se budiš u 05:00 te iz topline kreveta/vikendice svjesno izlaziš na -25 °C  i ideš u još surovije uvjete tražiti -40 °C , hm da prođe.

Buđenje po dogovoru, doručak,  zadnje pripreme i probijanje na mjesto početka ture. U svemu tome i vrijeme nam je izmigoljilo te smo se počeli penjati tek u 07:00. Da će biti krajnje naporno shvatili smo odmah na početku, nije hladnoća stvarala problem nego uspon kroz šumu i velika količina snijega na granama koje su se savile i  doslovce nam blokirale stazu. A još veći problem je bio sami snijeg, suh i prhak tako da smo dostapropadali, tješili smo se da će “gore” biti nešto drugačije. Uz dosta muke smo se probili iznad Borićevca do mjesta gdje su vjerujemo radi repetitora probili novi put pa smo isti iskoristili da bi došli do početka uspona ispod Ćužića kuka. Tu smo stavili  krplje te ih do povratka nismo niti skidali jer na žalost niti “gore” snijeg nije bio ništa bolji, sve nam je bilo suprotno od idealnog, ali dobro smo napredovali. Riješili smo prvi problem od nekih 400 i nešto m visinske razlike i prvi puta se nabrzaka okrijepili u dolini gdje uvijek jedemo.

Hladno je, vjetar puše ali nisu to neki jaki udari, oprema dobro zaustavlja hladnoću, ali je hladno, jako hladno, trepavice se mrznu. Razmišljamo da možemo “dohvatiti” i Pločno. Snijeg je nešto veći ali nije niti ovdje nešto bolji za penjanje. Nema ga dovoljno da ispuni sve neravnine i da „drži“, da smo “iznad šume” a na mjestima gdje su veći usponi baš su tu i nanosi veći, sve kako ne treba biti ali dobili smo što smo tražili, muku . Pojavili su se mali problemčići oko opreme kod jednog člana te smo morali zapaliti vatru da ugrijemo nogu koja se nije baš najbolje nosila sa hladnoćom. I to smo “sredili”, ali smo dosta vremena izgubili. Nastavljamo dalje pokušavajući upratiti stazu ali povremeno se i skrene pokušavajući uhvatiti bolji put. Sunce je već dosta visoko i mi smo ali ipak nedovoljno da bi ipak stigli do Pločnog.

Dogovaramo se probati  kratiti, umjesto da se držimo staze skrećemo malo desno od nje i nakon nekog vremena se dosta visinski dižemo ali upadamo u probleme sa nanosima snijega ali pošto „ne drži“ i propadanju među klekovinu. Izborili smo se sa par “rupa”, stijena ali smo se onda zapetljali i došli do mjesta sa kojeg bi nam napredovanje bilo jako jako teško te ne bi dobili ništa forsiranjem nastavka. Sat je pokazivao 13:30 probijali smo se skoro 7 sati, imali smo vremena za vratiti se ponovno krateći u lijevo i izići na put, moguće i popeti sam vrh Pločno ali bi onda bila “frka” za povratak. Sami uvjeti nam nisu dozvoljavali da dodatno riskiramo kretanje po noći pri spustu te smo se teška srca odlučili na povratak. Nismo uhvatili -40 °C, ali jesmo -37.6 °C što je tu negdje najveća visina koju smo dohvatili bila je 1913m n/m. U jednoj od udolina smo malo predahnuli, pojeli ali i mala izloženost toj hladnoći može biti zeznuta, to najbolje mogu potvrditi prsti na rukama. Samo par minuta bez rukavica znači velike probleme. Nakon hranjenja, krenuli smo na povratak, relativno brzo smo po tragu koji smo ostavili i došli na polazak te zaključili ovaj extremni izlet na nama najdražoj planinu. Nismo previše mogli slikati iz opravdanih razloga, ali i u ovakvom izdanju nam je ponudila svoju ljepotu. Čekamo novi snijeg da popuni praznine, malo očvrsne pa ćemo se ponovno nadmudrivati. Ukupno smo prešli 10.9KM u 9:27H po sigurno najtežim uvjetima do sada kojih se ne bi postidjela ni dosta veća gorja.

Multimedija:Foto album pogledajte ovdje
Prošireni foto album sa fotografijama velike rezolucije pogledajte ovdje