Sa sjevera na jug
Nakon dvadeset dana ponovno smo se vratili nadmudrivati sa Čvrsnicom. Ovoga puta smo bili mudriji, informiraniji, spremni ali i ona nas je velikodušno prihvatila, pustila nas je u njena njedra i podarila nam prekrasan dan, vratili smo joj sa jednom turom spojivši sjever s jugom ukupne duljine od 22.3 KM u nešto manje od 14:30 H hodanja. Za razliku od prošlog puta krenuli smo nešto ranije, točnije već u 06:15, temperatura od -19 °C u Masnoj Luci ali osjet nije bio niti približan onome od prošli put. Ovoga puta smo birali stazu iz Masne Luke preko Pršulje-Papuč Drage i nismo pogriješili. Pod svjetlom lampi manji problem je bio naći sami ulazak u rutu, jedno veliko drvo je doslovce blokiralo ulaz, dalje je bilo jednostavno, povremeno su debla prekrivala istu ali u globalu dosta široka i odlično markirana staza nas je i u ovim zimskim uvjetima oduševila. Prvo smo išli kroz crnogoričnu šumu koja je dalje prešla u bukovu i onda se opet pri vrhu ukazala crnogorica. Snijega ima dosta ali za razliku od prošlog puta je bolje “držao” što nam je dosta pomoglo. Uspon do Pršulja 1625m nam je relativno brzo prošao, otvorio nam se i pogled na lijevu stranu, tu se staza račva ka Velikom Vilincu te desno ka Pločnom. Stidljivo nam se počeo prikazivati pogled na Pločno a iza nas je bila dolina Risovca te iza nje Vran.
Nije bilo niti jednog oblačka, već je dobro i ugrijalo, jednostavno idilični predjeli. Od početka staze smo pratili trag od zeca, pa smo vrlo vjerovatno i dosta odstupali od ljetne staze posebice pri samom vrhu, ali kako snijega ima dovoljno ni klekovina između Pršulja i Papuč drage i dalje nam nije predstavljala problem. Ubrzo se staza spaja sa onom iz pravca Boričevca te nastavlja do ponovnog križanja za Veliki Vilinac i Pločno. Prošli put smo kada smo htjeli kratiti izvidili prostor pred nama i dio nas je i iskoristio te uštedio dosta vremena sjekući desno ali onda došao ispod sjevernog grebena, izrazito oštrih stijena. Na kraju se tom rutom i ispeli na sami vrh Pločno, pravim alpinističkim usponom (vrlo lako linijom koju možda i nitko nije do sada penjao, voljeli bi ako netko točno zna više o ispenjanim smjerovima da nam se javi). Ostatak ekipe je išao “normalnom” stazom do “sipara” te su se uz pomoć dereza i cepina popeli bez “većih problema”. Na vrhu Pločno 2228m smo bili točno 14:48, predahnuli, pojeli i spremili se na povratak. Moramo napomenuti da smo na samom vrhu bili u kratkim rukavima, sunce je doslovce mamilo na sunčanje i uživanje u pogledima na sve strane. Temperatura se popela na 4 °C. Ali brzo se moralo krenuti na spust, iako smo planirali se spustiti ispod Ivine kose ka Boričevcu ipak smo nastavili ka jugu sa idejom da se popnemo na Jelinak. Na žalost to nismo uspjeli, na “južnoj” strani je bilo manje snijega i lošije je “držao”, klekovina je dosta virila pa smo odustali. Pao je mrak pa smo se više manje držali puta. Snijeg je povremeno bio tvrd, povremeno mekan već smo bili i dosta umorni, ali pogled ka nebu nam je davao snagu. Zvjezdano nebo u tom mraku i divljini je nešto što se ne zaboravlja. Do ceste na predjelju Grkuša smo došli u 20:37. Što reći na kraju, uživali smo, iako je bilo naporno uživali smo u idiličnom danu na najljepšoj planini. Odradili smo odličnu turu, pravi trening te se radujemo novom susretu, nadamo se čim prije.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Prošireni foto album sa fotografijama u visokoj rezoluciji pogledajte ovdje
