Ovu turu smo isplanirali nabrzaka, bilo nas je u ekipi nešto više ali raznorazne obaveze su nas dosta prorijedile, ali nismo odustali. Želja za još malo hodanja po snijegu je bila jača od “problemčića”, da to sve bude zanimljivije odlučili smo se za noćni uspon. Računali smo da će snijeg do povratka držati dobro, uz nabijanje kondicije trenirat ćemo orijentaciju, dodatno ćemo se zbližit  sa prirodom, a znamo da se po noći  manje više započinju sve prave visokogorske ture. Noć sa petka na subotu je bila idealna, falio je mjesec ali ne može sve biti idealno. Krenuli smo točno u 01:25 iz Risovca preko skijaške staze. Već na sredini staze dočekao nas je led pa smo stavili dereze i nismo ih skidali do samog povratka prema Masnoj Luci. Pogledaš iznad sebe, mrkli mrak, lagano ostaju svjetla Risovca ispod , gore malo više milijuni zvijezda se igraju. Mir, tišina, ponekad do nas dopre lavež pasa iz doline, pokoja ptica se oglasi daleko gore iznad. Iskreno na početku ti kroz glavu prođe svašta, ali sa svakim korakom više u mrak se diže adrenalin, na početku  smo malo više obraćali pozornost na šumu okolo nas ali kako smo se probijali u više, baš smo se stopili i samo smo grabili u visinu, i to dosta dobro. Prešli smo stazu i ušli u bukovu šumu, prvi problemi, snijeg mekan, upada se dosta, pretpostavili smo da će se sve ubrzo promijeniti. Prošli smo šumu, pa i nešto klekovine ispod prvog grebena, iznad je snijeg nestao, nema ga. Zapadna je strana, logično je, ali baš da ga nema nikako bilo je iznenađenje, dolazimo do merdovina i lagano prelazimo na greben.
 Odmah drugačija priča, dosta tvrđi snijeg, vjetar piri, dosta je hladnije nego što je bilo do sada. Prošli smo preko grebena i sišli do  jedne uvale gdje smo prvi put malo više predahnuli, napredovali smo brže nego što smo planirali. Ubrzo nastavljamo u istom ritmu, ponovno izlazimo u više, snijeg je idealan jedino što kvari tišinu je nešto jači vjetar te škripanje snijega ispod dereza. Svako malo izgasimo lampe, ostajemo u potpunom mraku, slušamo tišinu, gledamo u nebo. Gledamo svjetla “ispod” nas, sve se čini dosta blizu. S jedne strane Tomislavgrad, Risovac pa dalje Rama, Uskoplje….Oko 04:30 smo podno Malog Vilinca, odlučujemo ponovno čekati da na vrhu ne bude totalni mrak, nismo dugo, hladno je, nastavili smo se kretati i na Mali Vilinac 1996m smo došli u  5:23, ipak mrak. Nismo se puno zadržavali, slikanje i krenuli smo ka Velikom Vilincu, usljedilo je lagano spuštanje i onda završni uspon grebenom. Počelo je svitati, nevjerovatne kombinacije boja svuda okolo nas, pogledi se otvaraju na sve strane, fantazija. Grabimo uz “brdo”, kako se mi dižemo, diže se i sunce, komentiramo radi ovoga je sve lakše. Na sami vrh 2118m se penjemo u 06:45. Taman, ni previše rano ali niti  kasno da ne bi mogli uživati u pogledima daleko okolo nas, prekrasni prizori buđenja  Čvrsnice, Prenja, dalje ka Bosni, Čabulje i dalje na jug…Odmorili smo, fotografirali i dogovorili se da ćemo se spuštati drugim putem kroz centralni dio Čvrsnice te dalje procijeniti. Tako je i bilo , nakon spusta sa vrha ušli smo u “njedra” Čvrsnice, uživali smo, snijeg je i dalje bio idealan, sunce se već dobro diglo, sve je toplije, fantazija. Negdje na sredini smo objedovali, prvi put ozbiljnije, napunili organizam za nastavak puta. Išli smo ka “nepoznatom”, došli do kraja pitomijeg dijela a ispod nas se ukazao golemi amfiteatar i velika visinska razlika do dole. Gledali smo kako bi se najednostavnije bilo spustiti, znali smo za jednu stazu malo iznad ali životinjski trag te želja za otkrivanjem nepoznatog su nas doveli u adrenalinski odličnu situaciju. Nakon laganog početka spusta, ubrzo smo ušli  u jedan kuolar, dijelom je u njemu bilo snijega a dijelom čistog kamena, kombinirali smo koristeći sve tehničke resurse i odlučili se kroz njega spustiti do doline i onda opet tražiti put ka gore. Nije bilo lako ali malo po malo smo i uspjeli, ispod nas je čitavim putem žuborio potok, vidjeli smo mala jezerca, vodopade uz kristalno čistu vodu, ostavili smo iza nas veliki skok i našli se u dolini okruženi sa krugom visokih vrhova iznad nas, veliki pad u visini ali dići ćemo se ponovno,  vrijedilo je radi samog doživljaja i konstatacije možda smo prvi uopće, sve je okej dok je snijeg tvrd.

Sunce je sve jače, skidamo se u laganiju odjeću i sada grabimo ponovno uz brdo, držali smo se dijela u sjeni i lagano dizali, zaobišli smo dio bez snijega, ponovno ušli u jednu dolinu i onda se odlučili  ravno popeti na stazu koja će nas dovesti do Pršulja. Dokopali smo se markirane staze i tu su počeli problemčići, snijeg je popuštao, propadali smo, morali smo više paziti i nešto teže smo se kretali, došli smo do raskrsnice ka Pločnom, sve to ostavljamo iza sebe i lagano se šumom spuštamo ka Masnoj Luci, turu smo završili u 12:15, track je pokazivao čitavih 15.7km

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
 Više kvalitetnih fotografija pogledajte ovdje