31.12.2017. god. Tura na Čvrsnici
Ćudljivi vremenski uvjeti se itekako u zadnje vrijeme igraju sa nama, ili je kiša, pretoplo, padne nešto snijega (obično petkom ili vikendom) pa iza njega južina, pa magla, oblaci i tako u krug, nikako odraditi neki uspon. Ipak uhvatili smo „zadnji vlak“ u 2017 godini. Daleko je sve bilo od idealnog jer je i ovaj put dva dana prije napadalo dosta novog snijega, na pojedinim dijelovima i više od metra. Znali smo da ga nije moglo stegnuti, znali smo da se u ovakvim uvjetima ne bi trebalo ići na ovakvu planinu jer će svaki korak biti naporan, u višim predjelima i opasan. Znali smo i da se sa sjeverne strane Čvrsnice radi lavinske opasnosti niti ne treba pokušavati uspon ali želja za izazovom je bila jača. Prognoza za 31.12.2017. god. je bila idealan i sunčan dan, na početku hladnije ali ništa pretjerano, kasnije jugo što je značilo uživanje u pogledima, „mučenje“ tijekom jutra kroz duboki prhki snijeg a poslijepodne popuštanje i dodatno „mučenje“ prilikom kretanja jer će snijeg biti teži i lijepiti se. Ali svi znamo da se za prave stvari treba malo i „mučiti“.
Iz Širokog Brijega smo krenuli dosta rano, već oko 06:20 smo bili spremni za krenuti ali pričekali smo da se razdani i lagano se po dubokom snijegu u 07:20 podno Oštre glavice za zagrijavanje počeli spuštati ka Boričevcu. Na spajanju sa planinarskom stazom iz pravca Masne Luke primjećujemo tragove koje relativno brzo i stižemo na početku uspona ka Ćužića kuku. Naši prijatelji koji su trebali na Mali Vilinac promjenili su plan i još za mraka krenuli ka Pločnom, zeznuli se J vjerujemo da bi dosta bolji izbor bio Mali Vilinac. Dosta ih je izmučio duboki snijeg kroz šumu iz Masne Luke (previše povijenog drveća po stazi) ali dobro su gurali, da ih rasteretimo prelazimo ih i pravimo im prtinu do pod Ćužića kuk, očekivano sve više snijega. Kasnije smo napravili još par izmjena dok se nismo digli do unutrašnjosti. Prvi pravi odmor u uvali na 1620m, doručak, vidanja rana. Mali problemi sa opremom, iscrpljenost od večeri prije te se dio ekipe nakon odmaranja i uživanja na suncu odlučuje na povratak, bilo im je dosta. Dio ipak nastavlja dalje, sa svakim korakom ka višim dijelovima otvara se impozatni pogled na „zid“ Čvrsnice, unutrašnjost te u pozadini Vran i planine na sjevero istoku. Dokazalo se da planina uvijek nagradi malo više „mučenja“. Kako smo već rekli uspon ka Pločnom nismo htjeli riskirati, više slojeva starog snijega upitnog stanja i dosta novog idealan je scenarij za lavine. Podno Mandaruše na 1800m smo odlučili dalje priječiti po unutrašnjosti i spojiti se na stazu ispod Pršulja te šumom vratiti ka Masnoj luci i dalje uz put na kraju zaokružiti turu krugom i 12.5 km. Dok je bilo hladno, snijeg je bio prhak dosta se propadalo ali išlo je dosta laganije nego kada se digla temperatura te snijeg još dodatno počeo lijepiti, da ne spominjemo spust kroz šumu kada se snijeg već počelo otapati sa drveća, pa masu drveća po stazi ali sve to ima svoje čari i ne može uvijek biti idealno sve. Napomena, tura je moguća jedino zimi kada ima dosta snijega (mada treba njega još da se poravna i prekrije klekovina jer se većim dijelom ide van staze) tek će tada sve idealno biti.
Foto album pogledajte ovdje
