28.01.2018. god. Cincar
Cincar nas odavno privlači kao idealno mjesto za odličnu turu, dizanje iznad 2000m te jedan lijep spust. Generalno ova zima je i dalje čudna, imali smo informacije da snijega ima ali nitko nije znao ima li dovoljno za ono što smo planirali. S obzirom da je za nedjelju najavljeno lijepo vrijeme, odlučili smo riskirati, ako ništa pogled je lijep na sve strane. Iz Širokog krećemo u 05:00. Preko Livna smo došli na visoravan Kruzi, sunce se taman lagano dizalo, divlji konji po kome je prostrana visoravan poznata su bili po brdašcima, lijepi prizori.
Dolazimo brzo autom iznad samog planinarskog doma Kruzi odakle smo se planirali lagano po snijegu prebaciti do same planine. Ali zajeb, snijega u uvalama malo ima, ali na izloženijim dijelovima nema uopće. Sam vrh se fino bijeli ali i on je „progledao“ na par mjesta, tješimo se daleko smo i kada dođemo podno bit’ će bolje. Opremu stavljamo na sebe i krećemo, lagano se probijajući vrtačama, prvo do napuštenog sela Begovače.
Podno smo planine, i dalje je hladno, snijeg je leden. Dio ekipe nastavlja turno, dio stavlja dereze. Krenulo se uz brdo, ledeno sve, snijega ima ali i dosta kamenja koji vire, kako strmina počinje biti veća na pojedinim dijelovima snijega nestaje, stvaraju se valoviti sastruzi, teško se kretati uz brdo a bome će biti i niz brdo. Laganu nervozu popravlja dan kao iz snova. Sunce se diže, plavo nebo, neki lagani povjetarac, hladno je ali ništa posebno, pogledi ka jugu i zapadu su fascinantni. Izborili smo se sa padinom skoro kroz centralni dio te se dokopali samog vrha 2006m. Po dnevniku na vrhu zadnji uspon na njega je bio u studenom 2017. godine. Sjeverna strana je brutalna, ali tamo se na žalost ne smije a naša baš i ne obećava.
Kako je vrijeme bilo odlično na vrhu smo se zadržali nešto duže, uživajući u sunčanju, upijajući prizore koji su nas okruživali. Pogledu na sve moguće strane. Na sjever ka Kupresu, Kupreškom polju, pa sve do Vlašića dalje, Vranice pa malo istočnije na Trebević, Bitovnju, Treskavicu pa nešto bliže Prenj, Velež, Vran, Čvrsnicu, južnije Tušnicu, Biokovo, otoke, Buško jezero, Kamešnicu, Dinaru, Svilaju, Livanjsko polje, Glamočko polje, Šator, Goliju, i dalje i dosta toga što nismo nabrojali a mogli smo jer je vidokrug bio širok, ako ništa radi toga se uspon itekako isplatio. Nakon odmora i objeda spremili smo se za spust, procijenili smo da je najbolje ići istočnije i onda se ravnati. Tako je i bilo, na samom vrhu smo dosta pazili jer je bila loša kombinacija snijega i leda te već spomenutih sastruga, u centralnom dijelu smo pazili na kamenja ali smo ulazili i u odlične zone gdje smo se mogli opustiti i pustiti daske da lijepo klize i sve tako do Begovače. S obzirom na sve, sigurno smo se spustili što je najvažnije ali u pojedinim dijelovima i uživali. Od Begovače ponovno sve stvari idu na nas, lagano po proljetnoj temperaturi u kratkim rukavima i već osjetno manje snijega smo se vratili do iznad doma Kruzi i dalje autom ka Livnu i Širokom Brijegu. Na kraju smo ipak imali jedan lijep uspon, ali Cincar nam je ostao dužan jos 30/50ak cm snijega. Onda bi bez obzira na ledene plohe imali pravi spust jer kamenje bi ostalo ispod, ovako je bila lutrija i slalom sve to izbjeći. Ali sanjamo prhki tek napadali snijeg. Vratit ćemo se sigurno opet, jer potencijala itekako ima.
Foto album pogledajte ovdje
