Diva Grabovica-Žlijeb-Tise- Strmenica-Hajdučka vrata-Vitlenica-Risovac Jedna tura koja se planira već neko vrijeme, dosta teška, tura vrijedna spomena, dobre pripreme i strahopoštovanja. Već prije smo prolazili dijelovima, dizali se, spuštali raznim puteljcima u različita doba godine, pogledavali ali za prepješačiti od Dive Grabovice do Risovca treba više od same volje. Dobar trenutak, dobra priprema i spremnost, možda ne toliko fizička nego više psihička (to je potvrdilo troje o četiri člana ekspedicije  ). Planirali smo koji vikend ranije ali nije išlo, nije se moglo iskombinirati sa obavezama i vremenskim prilikama, možda je i bolje jer nas je Čvrsnica protekli vikend dočekala baš sa stilom, odlučila nagraditi našu težnju jednim predivnim danom i gurati nas naprijed. Par dana ranije je padalo nešto snijega, do samog poslijepodneva pred polazak puhala je jaka bura, ali onda se smirilo, utihnulo, otvorilo nam pozornicu pod zvijezdama, samo za nas.

Nešto nakon 20:00 u subotu 30.03.2019. smo lagano krenuli od Dive Grabovice, plan je bio lagano penjati, imali smo lijepu prognozu, prvi cilj je Žlijeb ali ako vrijeme i raspoloženje budu ok mogli smo i produžiti dalje, nismo. Ispraćeni lavežom pasa iz doline, lagano smo se kretali jer smo vukli sve sa sobom, brdo opreme za ozbiljne alpinističke dionice koje smo mogli očekivati, opremu za hodanje po dubokom snijegu jer smo mogli očekivati i propadanje u dubokom snijegu, bivak opremu, hranu, kuhala, plin, presvlak itd. Malo nam je toga na kraju trebalo, ali morali smo nositi, alpski stil uspona to podrazumjeva. Na drugom izvoru vode osjetio se dim, vatra. Netko je iznad nas u kući na Žlijebu, lijepo, nećemo spavati vani, ugrijat ćemo se, iako nebi bilo problema da smo i vani bili, večer je bila idealna. Popeli smo mi to relativno brzo iako tempo nije bio jak, iznenadili smo ekipu predvođenu gosp. Anesom Voloderom koji rade na sređivanju područja oko Žlijeba. Toplo su nas primili i oslobodili dio mjesta u kućici za nas, prihvatili smo i ostali, odustali smo od mogućeg nastavka dalje u tom trenutku. Priprema hrane, objed, priča sa „starim“ planinarom do kasnih sati, doticanje nekih zanimljivih tema, poznanstava, situacija , ugodna atmosfera.

Malo sna, brzo je sat zazvonio, u polumraku smo se spremili i u zoru nastavili dalje. Sličan tempo dok smo se zagrijali, ali nekako je brzo proletjelo do Tisa. Tu skrećemo oštro desno na uspon ka Strmenici. Ozbiljniji snijeg nas je dočekao brzo, stavljamo dereze, još je bio tvrd, strmina je postajala sve ozbiljnija, snijega sve više ali je i dalje bio ok, povremeno popuštao ali dalo se. Doručak na najboljem mogućem mjestu, na vidikovcu koji je nudio pogled na Prenj, dolinu Dive Grabovice i moćne stijene Čvrsnice (Mezića stijenu, Mali i Veliki Medvjed, Veliki Kuk) iznad svih se šepurilo Pesti brdo, sjesti, gledati, upijati za vječnost. Nešto se pojelo, iako je lijepota prizora fascinantna moralo se na neki „pogon“ izgurati dalje. I je, sa manjim ili većim problemima, dokopali smo se mi Hajdučkih vrata, od početne točke digli 1 780m visinski u zrak, svojom snagom, moćno. Nagrada je kao uvijek uživanja u pogledima sa tog mjesta, ovaj put smo imali fenomenalno vrijeme pa su oni bili baš impresivni. Nismo se dugo zadržavali, trebalo se dokopati druge strane planine, dosta toga se trebalo pregaziti, uputili smo se u pravcu Vilinca, pregazili jezero Crljenjak koje je bilo ispod dubokog snijega i došli do ljetne staze. Ručali podno Velikog Vilinca i nastavili se spuštati ka Vitlenici, lagano. Snijega ima toliko da se neće otopiti do kolovoza, cijelo ljeto ćemo moći raditi „zimske“ ture, kakvo globalno zatopljenje i te sheme, dereze nismo skidali do kraja i one su nam bile jedino pomagalo koje smo koristili. Uz put srećemo ekipu planinara iz Sinja, odgovorili smo ih od planiranog uspona na Hajdučka vrata, jednostavno po ovim uvjetima nisu bili spremni za to. Ostavljamo ih i nastavljamo gaziti, prvo Vitlenica i dalje ka Muharnici, dosadnih par km kroz šumu i napokon spuštanje na Risovac. Nedjelja 31.03.2019. 15:00 zaokružit ćemo turu na nekih 21.1km, totalni uspon 2066m i spust 1101m mada ja baš ne vjerujem ovim GPS napravama, dobro nas one „zezaju „ . Na ovakav način se tura može napraviti samo zimi, jer smo više hodali iznad kleke i staze nego po normalnoj, ali to i je čar zime. Uglavnom, uspon napravljen sa stilom, pravi trening za neke iduće izazove. Kako je to sve izgledalo pogledajte u foto albumu, izbacimo i video, brzo nekad.

Foto album pogledajte ovdje