16.06.2019. god. Skijalište-Veliki Vilinac-Vitlenica
Donosimo još jednu foto priču sa ture našeg društva. U nedjelju 16.06.2019. god. se ponovno hodalo po “našoj” Čvrsnici, plan je bio jedan ali sticajem okolnosti nešto se izmijenio. Kako je to sve izgledalo pročitajte i pogledajte u ovom albumu: Skijalište-Mandina plana-Mali Vilinac-Veliki Vilinac-PSD Vilinac-Prijegon-Zaglavlje-Vitlenica
Kiša će neće, i opet nas dvadesetak umjesto sunčanja na moru izaberemo sunčanje na Čvrsnici, ono baš smo se sunčali do Velikog Vilinca a onda smjena svih godišnjih doba. Planirana je tura: skijalište na Risovcu, Mali Vilinac, Veliki Vilinac i tako se vratiti ali s obzirom na okolnosti malo smo improvizirali (ali o tome ćemo kasnije). Iz Širokog smo krenuli oko 06:00 a sa podnožja staze malo prije 08:00 sati. Naravno, početni uspon uz stazu je uvijek najteži dok se tijelo ne ugrije. Neki bi odustali, neki bi ovo, neki bi ono ali malo po malo ide se naprijed nitko ne odustaje. Ubrzo smo na vrh staze tu kreće još veća strmina kroz šumu ali ide to nama, uz predivne poglede na sve strane. Prvu malo veću pauzu pravimo podno merdovina, zaklonjeni u hladu grebena. Nakon odmora nastavljamo dalje, merdovinama u više, izlazimo na greben, otvaraju se idilične slike na sve strane. Lagano prateći stazu kroz kleku se probijamo ka Malom Vilincu, zastajući fotografirati prizore centralnog dijela Čvrsnice. Naiđemo i na koju „krpu“ snijega ali ništa posebno, sve smo bez problema prošli. I Mali Vilinac je tu, ponovno se odmaramo, ali ne previše jer su nam se počeli približavati tmurni oblaci. Uslijedio je lagani spust i onda završni uspon na Veliki Vilinac, stali smo kratko i na 2000m jer je nekima ovo bilo prvi put iznad 2000 pa da se i to zabilježi fotografijom. Veliki Vilinac 2218m je brzo pao ali skoro i mi, od uživanja nije bilo ništa, brzinska fotografija i morali smo „bježati“. Pogađate, oni tmurni oblaci su brzo došli, pravo nevrijeme kiša, krupa, gromovi (na ovako izloženom vrhu nije se pametno zadržavati) iako smo se trebali vratiti istim putem nabrzaka smo dogovorili za bijeg u niže i jednu sigurnu točku, planinarski dom PSD Vilinac. Iako spust traje nešto duže s obzirom na okolnosti jako smo se brzo spustili. Iako nenajavljeni dolazimo u dom, ljubazni domaćini iz Jablanice su taman završili grah i lijepo nas ugostili, kako to u planini i priliči. Predahnuli smo, pričekali da krupa prođe i nakon pola sata odmora se odlučujemo vratiti ka Vitlenici. Krećemo lagano, počinje i dosadna kiša i prati nas do samog kraja. Stopili se jesmo, al smo uživali, jedna prava tura koja jako dobro opisuje planinu i sve njene čari. Ekipa odlična, jedva čekamo nove.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
