Kombinirali smo neku turu u kanjon Ugrovače ali na žalost ideja je propala, “dr. Jones” i moja malenkost smo ipak u kasnim noćnim satima odlučili da ujutro odraditi neku brzu turu, da nam ne propadnu sendvići i zaleđena voda. Izbor je pao na dobro dokumentiranu pješačku stazu 9A (Park-šetalište-Božija ćuprija-Lončareve njive-Kanjon rijeke Lištice-Radešice-Luke-Utvrda Kruškovac-šetalište Park). Pričekali smo do 08:30, da se ne bi još tko prevario, ali nije. Krećemo novom šetnicom na kojoj su napravljena odmarališta s klupama i stolovima (možda fale mjesta za roštilj samo napominjem) i za nešto manje od pola sata umivamo se na izvoru kod Lončarevih njiva (tko to more platit)  ). Negdje uz put smo odlučili turi promjeniti ime u klimatološko-arheološko-testnu ( zbog prirode kanjona ) s elementima alpinizma.

Testirali smo:

a) pokrivala za glavu na hercegovačkom zvizdanu
Šešir ($) Vs rubac planinarski (KM)
b) dva „60-godišnjaka“ na istom tom zvizdanu uz narančasti meteo alarm
Naravno da se i staza 10A mjenja u neku 10ABCD i opet B (vidi se na screen shotovima od GPS-a)

S izvora se vraćamo gornjom stazom do nazovimo vidikovca da opalimo nekoliko fotografija i da vidimo onaj mali klanac s uklesanim stepenicama koje su kako kažu klesali Iliri. Tu se pruža neobičano lijep (da nekažem čaroban) pogled na Široki, utvrdu Kruškovac i terasaste vrtove Lončarevih njiva. Kažu da u Južnoj Americi u Andama postoji nešto slično samo što su ove puno starije   zovu ih andske Lončareve njive (Machu Picchu). Vraćamo se natrag i lijevo preko kanala polazimo ka kanjonu oznake su jasno vidljive a ako slučajno pogriješite pa završite u nekoj njivi gazite između redova ne po cimi. Stižemo do suhog korita (šljunčani dio) i prateći oznake dolazimo do kamenog dijela. Unutra je ugodno svježe za ovo doba godine, dosta vodenih lokava prepunih žaba. Nakon 100-150 m nalazimo se oči u oči sa sovom ušarom, fin velik primjerak nažalost ona se prva snašla odletjela je prije nego što smo je fotografirali. Malo dalje dolazimo do prvog “skoka”. Za one neupućene to su vam malo zahtjevnija mjesta koja prelazite uz pomoć pomagala: klinova, ljestava bilo horizontalna bilo vertikalna priječenja. E ovdje se moram uozbiljiti. Kapa do poda ekipi koja je osmislila i tehnički sredila stazu. Hvala vam za sav trud koji ste uložili. Pivo poslije neke ture na moj račun. Za kolege iz planinarske škole i one koji sami namjeravaju ići, staza je idealna za savladavanje i uvježbavanje visokogorskih tehnika, prava mala via ferata. Svi “skokovi” su osigurani sajlom postavljeni su klinovi i ljestve. I upozorenje: Ne idite bez dodatne opreme!!! Time bi ste se zapravo po…li na sav trud kolega koji su osmislili i izradili stazu. Potrebna vam je:
Kaciga
Penjački pojas
Komplet za samoosiguravanje – Y
Karabiner, 2kom
Znam da ovo većina nema ali raspitajte se u HPD vjerojatno se može pozajmiti.
Kanjon je kanjon obvezno se javite na grupu da idete jer u kanjonu nema signala.
Ovako dobro urađena staza nije prestavljala neki problem za dr. Jonesa i mene pa smo dio vremena izgubili na određivanje jesu li žabe u lokvama jestive ili ne, rastu li lišajevi u krug zato što rastu na fosilima i slične dubokoumne znanstvene rasprave ipak smo poslije 40-tak minuta došli do kultnog mjesta stradavanja sestara Čuljak pokušavajući zamisliti njihovu borbu za život te davne zime, malo prije zadnjeg skoka. Odmah iznad toga 150-200 metara suhim (šljunkovitim) koritom s desna je široka staza – put za Radešice. Putem zagledamo podzide od neklesanog kamena koje su tu možda od prailirskih vremena, kažu da negdje u blizini imaju ostaci rimske utvrde no nismo je zamjetili. Na vrhu uz pjesmu cvrčaka pogled puca na zapadni dio kanjona i sve tamo do hrvatskih planina zapalili smo po jednu na 200-300 stupnjeva. Odatle kroz “selo” betoniranim putem do dubokog lada blizu hrastova gdje se okrjepljujemo i dalje do sjeverne strane Ćavarova brda gdje odlučujemo vratiti se k Lončarevim njivama jer je netko u kanalu ostavio 5-6 piva. Na naše iznenađenje kod izvora lokalna ekipa 15 momaka roštilja, pozdravljamo ekipu naravno ne odbijamo hladno pivo koje učas nestaje. Na pitanje hoćemo li još po jednu standarni odgovor “Pa na dvije smo noge došli”.Uglavnom vratili smo se prije mraka  .I da što se testa tiče:
a) šešir ($) vrijedi svakog dolara, rubac planinarski bolje išta nego ništa
B) „60-godišnjaci“ na hercegovačkom zvizdanu pri naračastom meteo alarmu postanu slani (tri puta sam se tuširao i sad sam slan)

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje