20.10.2019. god. Zelena glava, Otiš/Prenj
Nakon silnih priča o Prenju tijekom proteklih tura napokon smo napravili turu na tu planinu. Četvoro odvažnih nas se skupilo i uvjerilo se u sve ono što se o Prenju kao planini pričalo i čitalo, no krenimo redom. Nakon što smo utvrdili koliko nas ide pristupili smo detaljnom dogovoru ture. Dogovor je bio da idemo na najveći vrh Prenja, Zelenu glavu, a ako stignemo i na susjedni vrh Otiš. Polazak iz Širokog je bio predviđen 15 do 05, ali mi smo pošli 20 minuta nakon toga, SREĆOM (hvala Darko ). Dolazimo na Rujište i tražimo početnu točku naše rute, to je trajalo neko vrijeme (dugo), reć’ ćemo zbog magle. I kad smo se odlučili poći nekim putem dolazi jedno auto. Ekipa iz Sarajeva, Mostara, njih trojica. Rado nas prihvaćaju te cijelu turu odrađujemo s njima.
Točno vrijeme polaska je 06:40, lagano između vikendica izlazimo na makadamski put, te napokon vidimo da će sunce izaći svaki čas iznad brda. Idemo prema Bijelim vodama, laganim ritmom i imamo osjećaj kao da smo na ekskurziji . Naime stariji gospodin (duhom mlađi od svih nas) iz Sarajeva je profesionalni planinarski vodič, te nam svakim korakom priča neku novu priču o planinama. Pažljivo slušajući prolazimo pokraj miniranog dijela u Vilinom klancu, te dolazimo nadomak Bijelih voda i planinarskog doma. Još malo puta kroz šumu i za manje od dva sata smo na 1450 mnv. Planinarski dom Adnan Krilić, vrhunski uređen i idealan za noćenje (to je ono što smo mi trebali napravit ). Pravimo prvu veću pauzu, stomak je prazan, te je iskorištavamo da nešto pojedemo prije napornog puta dalje. Nakon što smo pojeli idemo dalje dolinom Bijelih voda i uključujemo se u drugu dolinu (ne znam joj ime ) i u pozadini vidimo mnoge vrhove Prenja, Zelena glava, Otiš i druge. Put kroz dolinu ide lagano, uz zastoje kad nam Mujo (vodič) priča neki događaj ili dijeli savjet. Uz priču i druženje dolazimo pred uzvisinu i skrećemo prema Zelenoj glavi i Otišu. Put postaje sve zanimljiviji i kako smo se više penjali tako su se pogledi širili na sve strane. Napokon izlazimo do sedla koje povezuje Otiš i Zelenu glavu. Uživamo u pogledima na oba vrha i ostale u pozadini. Međutim okrećemo se prema Zelenoj glavi i puni samopouzdanja idemo na vrh. Polako jedan po jedan, uz sajle i okomite stijene izlazimo na najveći vrh Prenja, 12:50h. Iako piše da je visok2155 metara, ustvari je visok oko50 metaramanje (tako Mujo kaže, a iGPSsprave ). Na vrhu dosta planinara iz Posušja, Sarajeva, Mostara i ostalih dijelova BiH. Uživanje u pogledima, slikanje, upisivanje u bilježnicu i spust nazad. Naime vjetar je bio dosta jak pa nije bilo pametno dugo se zadržavati na vrhu. Uz veći oprez svi sigurno dolazimo na sedlo i napokon jedemo da valja. Punog stomaka razmišljamo da li ići na Otiš ili ne. Želja je bila jača od svega te se penjemo na Otiš, nas četiri iz Širokog i prijatelj iz Sarajeva . Izlazimo za 10ak min, kratko slikanje i spust ponovno na sedlo. Spust je bio lagan, bez problema, uz stalnu za**banciju i naravno neizostavne savjete našeg vodiča. Oko 17:15 smo kod doma na Bijelim vodama, pravilo kratku pauzu jer mrak pada uskoro. A to uskoro je došlo u najgorem trenu, prolazak pokraj minskog polja nije bio moguć bez naglavnih lampi. Naravno svi su bili spremni na to osim mene, ja sam imao samo dobru volju, lampa ništa(nije prvi put) . Ostali put kroz mješavinu šume i makadama gazimo bez problema i kraj auta smo oko 19:15 minuta. Pozdrav i zahvala “trojcu” što su prihvatili da idemo skupa te se razilazimo i idemo do našeg auta. Na kraju cca 12:30 sati hodanja, oko 28km prevaljeno. Na kraju smo puni dojmova komentirali turu i zaključili da je ovo prava tura i prava planina i da smo se za**bli što nismo došli dan ranije da noćimo . Al ako nas pitate kako nam je bilo, pa “ooodličnooo”
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
