05.01.2020. Ružički potok, Oštrc
U prvim planiranjima dogovarali smo ići u kanjon Brine, ali na prijedlog jednog člana ekipe ipak mijenjamo turu. Nismo mijenjali puno, samo smo par stotina metara otišli sjevernije. Uglavnom kako tura nije teška odlučili smo i nešto kasnije krenuti nego inače pa je tako sastanak dogovoren u 08 sati. Par minuta trpanja u aute i pravac jezero Tribistovo odakle i počinje naša tura. Ugodna vožnja i gore smo par minuta prije 09, bura je hladno je, malo „skupljanja hrabrosti „ i krećemo na uspon točno u 09. Odmah na početku prekrasni prizori na jezeru, led, bura, valovi. Koliko god su prizori bili prekrasni toliko je i bura jako puhala, ledeći krv u žilama. Ali već pomalo zagrijani dolazimo do “prvog” vodopada, očarani ljepotom ostajemo par minuta na njemu, kao i na svakom idućem. Uz ljepote Ružičkog potoka lakše podnosimo hladnoću i tako dolazimo do šumovitog dijela puta. Uz par odmora taj put relativno brzo prelazimo i izbijamo na “vršak”, nekih 20ak minuta od zamišljenog vrha. Bura samo pojačava pa tih dvadesetak minuta traje cijelu vječnost. Ipak dolazimo do vrha, kratko se slikamo, koliko možemo uživamo u pogledu i bježimo u zavjetrinu da napokon pojedemo nešto. Inače na vrhu smo bili oko 12h. Jelo traje malo duže nego inače, i lagano dolazi vrijeme za polazak nazad i borbu s burom. Silazak kao i uvijek ide brže pa smo oko 14 sati na jednom od vodopada “na kavi”. Mali odmor i taman negdje oko 15h dolazimo do auta, a dio ekipe ostaje još malo i iskorištava priliku za odlazak do Šimića pećine. Na kraju tura je trajala nekih 6 sati, al uz lagan ritam i dosta razgledavanja uz potok.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
