08/09.02.2020. Karavanske Alpe
Najavljeni vremenski uvjeti idealni i smještaj u domu rezerviran, trebalo je samo još doći do Tržića u Sloveniji točnije u Podljubel na samu Slovensko-austrijsku granicu podno Karavanskih Alpi. Nekom odredište, ali za našu tročlanu ekipu tek polazište prema planinarskom domu na Zelenici gdje smo isplanirali prvu pauzu. Dočekalo nas je neugodnih -11 C stoga brzo prepakiravamo opremu i brzo krećemo napuštenom skijaškom stazom prema domu. S obzirom da smo sa svih strana okruženi vrhovima Karavanskih Alpi te se sunce nije moglo probiti do nas, već nakon 45 minuta dolazimo do doma. Obavili smo potrebne formalnosti za smještaj u dom te se rasteretili za dio nepotrebne opreme koju ostavljamo u domu.
Odluka koji vrh penjemo prvi dana pala je preglasavanjem tek na putu do doma i odlučili smo se za vrh Vrtaču (2181 m) jer se planinarska staza i sniježna grapa koje vode do samog vrha nalaze s osunčane južne strane. Kratko pješačimo šumskim stazama i uskoro izlazimo na sipar nakon kojeg nas čekaju sve češći dijelovi staze prekriveni snijegom. Nakon dobrih sat i pol hoda od doma ušli smo u grapu, i krenuli prema vrhu, snijeg postaje sve tvrđi, a grapa sve strmija stoga odlučujemo da je vrijeme za staviti dereze i ne iskušavati sreću. Nakon kraće pauze nastavljamo puno lakše i sigurnije do samoga vrha gdje uživamo u fantastičnom pogledu koji se pruža na sve četiri strane svijeta. Na jugozapadu se ističe Triglav, a na jugu kao na dlanu vidimo Bled, istočno se uzdiže nastavak Karavanki s vrhom Košuta. U neposrednom “susjedstvu” uzdižu se Veliki vrh, Palec i Stol. Na samom horizontu se vide obrisi Risnjaka i Kleka u Hrvatskoj, ali zbog izmaglice teško je bilo potvrditi što točno vidimo. Nakon sat i pol uživanja sigurno smo se spustili do doma gdje smo nastavili druženje do dugo u noć.
Ujutro 09.02.2020. smo doručkovali i bez presinga krenuli prema Velikom vrhu (2060 m) na Begunjščici. Prethodno smo mudro propustili višečlanu ekipu alpinističke škole iz Zagreba kako bi nam ugazili put do vrha, što je bio pun pogodak. Napredovali smo brzo, dobro ugaženom grapom prema vrhu. Nažalost, zbog ozljede zgloba, jedan član naše ekipe odustao nakon 2 sata uspona i sigurno se spustio do doma. Ostatak ekipe nastavio je do vrha bez većih poteškoća. Na vrhu nas je dočekao neugodan i prohladan vjetar koji nije dopustio duže uživanje kao prethodnog dana. Također dočekala nas je i neugodna vijest kako je na susjednom vrhu Vrtača, koji smo popeli dan prije, stradala planinarka koja je otklizala niz grapu te zadobila teže ozljede zbog čega je bila potrebna helikopterska intervencija Gorske službe spašavanja. Izvukli smo pouku i pojačali oprez te se sigurno spustili do doma na Zelenici, a po tom i do automobila. Bio je ovo jedan uspješan vikend s odrađena dva dosta teška uspona koji vrijede uskoro opet ponoviti.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
