23.02.2020. Pločno
Pokojni Eduard (Edo) Retelj je jedna od osoba koja nas je uvijek nadahnjivala, čije smo smjerove i fotografije upijali i tražili što bi se dalo još na Čvrsnici napraviti što Edo na žalost nije stigao. Odavno u glavi vrtimo jedan „projekt“ mislili smo da bi ga bilo lijepo popeti i posvetiti Edi na godišnjicu njegove smrti. Imali smo i soluciju B za svaki slučaj. Volimo uraniti, ovaj put i nismo baš nešto pretjerano, situacija sa snijegom nije obećavajuća, iz Boričevca krećemo u 07:45.
Na ulazu u stazu, led i stidljivi snijeg, kako se dižemo tako se i mijenjaju uvjeti, malo više snijega ispod kojeg je led. Podno Ćužića Kuka stavljamo dereze iako se moglo i bez njih, nekakva je temperaturna inverzija toplije je hodamo bez jakni u tankim rukavicama. Na „marendi“ gledamo u vrhove iznad, kada smo krenuli znao sam da od zamišljenog „projekta“ nema ništa, snijega uopće nije bilo na zamišljenoj liniji, a bez njega niti ne bi mogli pristupiti. Mijenjamo plan, penjat ćemo, ali Pločno. Nećemo kroz „jarugu“ nego ravno ka Mandaruši i onda SI padinom, direktno popeti na greben. Super ide, snijega već ima dosta, nešto se i propada, malo nas kleka zaustavi pa dok se snađeš, na kraju smo se ipak silom prilika spustili ka standardnoj „zimskoj ruti kroz jarugu“ i njome došli podno Mandaruše. Kratki odmor, gledamo u ledenu plohu iznad nas, prošarana je raznim slojevima, dobar dio se cakli, ali vide se i mekši dijelovi, neće biti problem. Imamo malo uže, dogovorili smo se navezati, između ostaloga malo trenirati i lagano penjati. Završni dio smo popeli za 40ak min u laganom ritmu, bez ikakvih problema. Na samoj izlaznoj rampi je bio jedan mali nezgodni dio zbog samog nagiba, dva sloja nisu dobro “držala” ali sve ostalo smo dosta lagano popeli. Sjedimo i gledamo ispod, moćno. Gore brije neki zapadni vjetar, kupimo opremu i nastavljamo na Pločno, prizori na južnoj strani su bajkoviti. Par fotografija, fini delikatesni obrok i već smo na otpenjavanju. Odlučili smo odmah podno objekta SI grebenom, na početku je dosta ledeno ali čim smo se počeli spuštati na istok više nije bilo nikakvih problema, „trčkaramo“ niz padinu. Nećemo kružiti ljetnom stazom, kao i obično „kratit“ ćemo kroz unutrašnjost i probati uhvatiti fotografijom neke skrivene dijelove. Kao i na drugoj strani ovisno o položaju, snijeg dobro drži, pa se naiđe na dublji pa se nešto i propada ali malo po malo izišli smo ponovno na ljetnu stazu, spustili se ka Ćužića Kuku i dalje do Borićevca. Na satu je 15:50, prešli smo cca 14km. Čekamo još najvljenog snijega, nadamo se da „zima tek počinje da će sezona napokon početi“ a do tada neka fotografije još malo pričaju o ovom usponu.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
