Gdje ovaj vikend, pitamo se Ćoma i ja dok ispijamo piće u petak navečer. Ajmo pitati Josipu, ona je domaća dole, valjda zna može li se na Zvonigrad. Šaljem joj poruku… Kakva je situacija na stazi prema Zvonigradu? A ona odma “return”, brže no Marin Čilić… Paa, da probamo u nedjelju, valjda će biti fino vrijeme. Tralala, tralala, raspisala se ona k’o da smo je planirali povesti. A šta’š sad kad je navalila. Ajde može! I tako ona preuze komandu i organizaciju, skupivši nas deset za turu. Ajde dobro, devet ako ne računamo Bobija. Opet nam izostaje redoviti član, zbog bolesti, a mi se pridržavamo naputka i držimo međusobno minimalni razmak od jednog metra. Nema mjesta zabrinutosti, kod Tuje nije riječ o aktualnoj temi vezanoj za COVID-19.

Pijemo jutarnju kavu prije ture i kako smo se dogovorili po nas dolazi Josipa s Dariom, vodičem kojega je ona angažirala za ovu priliku. Izvrstan izbor, jer cijelo je vrijeme nesebično s nama dijelio svoje bogato znanje o području kojim smo prošli a i o životinjskom svijetu koji obitava tu. Kako mu je specijalnost ihtiologija, poglavito o ribama.

Markirane staze nema pa gazimo kuda nam se učini da je lakše, jer Doktor inzistira na laganom usponu kako se ne bi umorio, naprezao, oznojio i prerano ogladnio. Lagana strmina nam ne predstavlja problem, ali bi to mogla napraviti bura koja nas šiba u lice. Preko krševitog kamenjara, kroz Avlije, dolazimo na prvu gomilu o kojoj nam Dario priča da je to u vrijeme Ilira bila osmatračnica i stražarsko mjesto. A možda ovo i nije rekao, već mi se učinilo od zujanja u ušima i fijuka bure. U svakom slučaju dok koristim kratko zaustavljanje za fotografiranje on drži predavanje ostatku ekipe. Brije nas sa sjeveroistoka pa odlučujemo spustiti se u klanac da iskoristimo zaklon od bure u koritu potočića Baćina. Prilično nezgodan spust preko rasutih kamenih gromada Ćomu dovodi u stanje da mu škripe koljena dok Ana izbjegava Doktorovo uklizavanje. Ne znam je li bilo slučajno. Posljednju prepreku nam pravi šikara pred samo korito. Tek što smo krenuli koritom Dario dolazi na svoje… Vadi ‘nakvu špagu iz vode i pokušava nam objasniti o čemu je riječ. Uglavnom zapamtih da od skakavaca i zrikavaca pravi zombije tako što se zaraze larvom koja im dok se razvija preuzme kontrolu u mozgu i natjera ih da se bace u vodu gdje se taj parazit nastavi razvijati. Već gledam na koje ću se drvo popeti i odižem noge da mi se ne uvuče u nogavicu. Kroz uši mi prolazi da se zove Gordijka (Gordioidea) ili Konjska kosa. Ajmo, ajmo, brže malo. Nećemo do mraka ovim tempom. Tjeram ostale, samo da razmrsim Gordijski čvor i odmaknem od Gordijke. Nastavljamo uz podatak da nije opasna za ljude. A’e ti! Nedugo nakon čudnovatog bića, novi podatci o Zlatnoj paprati (Asplenium ceterach) s virtualnom vrijednošću, k’o kriptovaluta. Vrijednost joj je u ljekovitosti. Koristila se u liječenju bolesti slezene, a u novije vrijeme kao diuretik. Ne pokušavajte ovo kod kuće! Tko zna jesam, li dobro čuo i zapamtio sve što je Dario ispričao. Poklopi se da završetkom njegovog izlaganja izbismo pod prekrasan vodopad Skakavac. U zavjetrini na maloj terasi pod vodopadom potrudismo se napuniti energijom tijelo i duh. Sad se treba punih trbuha nekako izvući iz klanca. Odlučišmo se na malo zahtijevniju rutu kako ne bi morali dugo vraćati se koritom do mjesta gdje se lako može izaći na krunu klanca. Založismo se malo i izvukosmo se iz klanca, izbivši pod Zvonigrad. Prema nekim istraživačima to je bio stari Ilirski grad iznad vrela Grkuš koje napaja potočić Baćinu. Teško je primijetiti neke ostatke prepoznatljivih zidina, ali se nisam mogao oteti dojmu da se tu ipak od davnina odvijao život u ljudskoj zajednici. Nismo uspjeli otići do nedavno pronađenih megalitskih kamenih ostataka zida sjeverozapadno prema vrhu Virač, kako bi pojačali dojam prapovijesne gradine. Darko priupita, zašto su ljudi tu se nastanjivali kad je tako nepristupačno? A onaj što ga Josipa angažirala odmah k’o Google izbaci… Zato što je područje Mostarskog blata bilo močvarno i ljudi su bježali od mogućih zaraza, glavne prometnice u to vrijeme pa i puno kasnije vodile su preko tog područja, iz smjera Mostara, Grabovom Dragom prema Crnču i dalje. Površnim čeprkanjem na mjestu gdje su nekada arheolozi sondirali nađošmo ulomke grnčarije. Ostavljamo ilirske duhove i krećemo nazad, samo drugom rutom. Vraćamo se preko Gornjeg Pologa. Klanac Baćine čini prirodnu granicu između Širokog Brijega i Mostara odnosno Dobriča i Gornjeg Pologa. Prelazimo prijevoj na mjestu gdje je rascjep u kojem drveće raste pod nagibom od nekih 45 stupnjeva, zbog bure koja se “rađa” na padinama Bila, a u taj rascjep joj dodatno podigne snagu. Tuda vodi stari put s kojeg skrećemo na drugi puteljak, puteljak, puteljak javi se, nigdje ga. Trapamo po kamenjaru između drača tražeći naznaku puteljka, nema pa nema. Očigledno da se duugo ne koristi i izgubili su mu se obrisi. Napadamo Darija kako ništa ne zna… Tko zna je li i u školu išao. Uzvraća nam uvlačenjem u sve veću šikaru. Stalno nam nešto od opreme zapinje za granje i drače. U pokušaju da očistim prolaz, lomim jednu granu, komadić koje pogađa Darku pored oka u obrvu. Nakon drača i ove zadnje nezgode krvarimo k’o da se vraćamo iz bitke s Daorsima. Dobro, nije baš tako strašno ali smo prilično izgrebani. Razveseli nas izlazak na čistu ledinu okruženu šumom. E ovdje ćemo napraviti pauzu, po Jopinoj zapovijedi. Ante prvi a onda svi za njim zalegoše bez pogovora. Ponovno osvježavanje čajem, kavom i slatkišima. Nastavak spusta prođošmo bez ikakvih problema, jedan dio makadamskom cestom a drugi stazom koja se puno češće koristi. Spustismo se do kuća i sad Josipa, kao prava organizatorica, vodi nas na osvježenje u njihovu obiteljsku kuću. Upadamo, kao prapovijesno pleme, na terasu i zauzimamo pozicije oko stola, na koji stiže svjež vrhunski kolač koji je Josipina mama tek izvadila iz pekare. A tek kad Josipin brat, inače ovdje poznatiji kao vodič ove ture, ponudi Craft pivo… Morali smo mu vratiti titulu, jer stvarno svašta zna, a pivo je zaista izvrsno. Dosta više, vrijeme je zatvoriti naslov teksta:  …došao bi prije!

Multimedija: Foto album pogledajte  ovdje