09.04.2020. Široki- Velika Vlajina-Široki
Tura o kojoj smo dugo vremena razmišljali konačno je došla na red. Doduše ne onakva kakvu smo je prvotno planirali već u nešto težem obliku, jer ne bi bilo to da mi nečim ne zakompliciramo. Dakle, od prvotne ideje da se kao svi normalni ljudi popnemo pješice iz podnožja Čabulje na vrh(Velika Vlajna), došli smo na ideju da krenemo iz Širokog Brijega točnije od restorana Borak, do vrha i nazad.
Najveći neprijatelj ka izvršenju tog cilja nije bio ni umor, ni dužina puta,već policijski sat, zbog kojeg smo kući morali biti prije 20h. Krenuli smo oko 07 h, dan je bio lijep, niti prevruće niti prehladno, temperatura oko 15 -ak stupnjeva, sunce fino grijalo dovoljno jako da pocrnimo ,a ne prejako da izgorimo. Nastojali smo držati brz ritam znajući da nam vrijeme nije saveznik. Prolazeći kroz kanjon Borka ne možemo se nagledati ljepota koje ondje imaju. Nastavljajući dalje istim dolazimo do ljestava, od kojih započinje bogodolski dio kanjona. Šetajući tako pred nas iz neke male špilje izleti predivna sova koju nažalost nismo uspjeli uslikati zbog njene brzine, ali je ostalo zadovoljstvo što smo naišli na tako lijepu životinju. Ubrzo dolazimo do mjesta gdje vidimo natpis “KRAJ” što nam je dalo do znanja da ćemo se morati vratiti nazad i zaobići taj dio kanjona koji je bio zatvoren velikim stijenama. Brzo i uspješno našli smo drugi put, zaobišli stijene i vratili se u kanjon. Nakon 3 sata hodanja stižemo u Bogodol te se vrlo brzo priključujemo stazi koja vodi na vrh Čabulje. Odmah na početku staze zec je projurio pokraj nas, nažalost i on je brz, a mi nismo došli sa ciljem da slikamo životinje tako da nam je i on promakao za uslikati. Dok se penjemo i prelazimo jedno brdo za drugim u nadi da ćemo konačno vidjeti vrh počinjemo osjećati prve znakove umora i gladi. Zbog toga nam prioritet postaje što brži dolazak do odmorišta pored kojeg se nalazi i jezero. Tik prije dolaska do odmorišta pored nas progmiže poskok, jedina životinja za koju smo se nadali da ćemo je zaobići. Brzo se sakrio ispod kamena, a mi smo ga odlučili ne uznemiravati. I tako šetajući dalje s mišlju kako su nam životinje jedini suputnici koje ćemo sresti na ovoj turi dolazimo do odmorišta.
To nam je ujedno bio i prvi pravi odmor od početka puta. Nakon dvadeset minuta nastavljamo dalje i dolazimo do najzahtjevnijeg dijela kojeg smo uz veliku muku uspjeli savladati i popeti se na vrh. Za pogled sam znao da je dobar, ali slike ne mogu dočarati ono što oči mogu vidjeti. U tim trenutcima sreće i divljenja sva snaga koju smo izgubili brzo se vratila. Kao što sam već rekao vrijeme nije bilo naš saveznik pa smo brzo krenuli nazad. Pri povratku nismo imali većih problema i brzo smo se spustili nazad u podnožje Čabulje za nekih 2 sata oko prilike. Vremena za predah nije bilo, sunce je počelo zalaziti, a mi ni blizu Borku. Brzim korakom dolazimo do Goblja mira na Bilama. U tom trenutku bilo je 17h ,dakle ostalo nam je manje od 3 sata vremena za sići do Borka… Uspjeli smo! U Borak stižemo za 2 sata i 15 minuta. Kod Lončarevih njiva smo malo odmorili, a kod auta smo bili u 19:30h. Iza ove ture ostaje predivno iskustvo, uspomene i pokoji žulj. Nekih 38km , koji gore dole, a prije gore.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
