19.04.2020. Gornji kanjon rijeke Ugrovače
Negdje u ovo vrijeme 2017. smo ozbiljnije počeli razmišljati o prolasku kroz kanjon Ugrovače, dijelu naše općine koji se proteže sjeverozapadno od grada od Rakitna do predgrađa Širokog Brijega i vijuga podno Crnih Lokava i Ljubotića sa jedne strane te Britvice, Izbična i Dobrkovića sa druge strane, uvijek je izazivao veliko strahopoštovanje. Imali smo par sitnijih izviđanja sa obje strane. Ali negdje u to vrijeme počeli smo se ozbiljnije baviti uređenjem staze i bušenjem kroz kanjon rijeke Lištice sa idejom spajanja ka Čabulji pa je kanjon Brine ili Ugrovače ostao sa strane. Ali maštali jesmo. Kroz godine koje su prošle smo dosta naučili, dodatno ovladali alpinističkim tehnikama, ali smo i prikupili nešto informacija, je da su one bile dosta šture pa ponekad za isti dio i kontradiktorne ali proučavajući karte i satelitski prikaz slagali smo cijelu turu, u biti prije bi rekao ekspediciju jer gornji dio kanjona Brine ili Ugrovače po svim informacijama nije još nitko prošao u cijelosti. Ljudi su ulazili u dijelove, spuštali se i dolazili na pojedina mjesta vaditi pijesak, vodu ili drva. Uglavnom smo mogli vidjeti fotografije sa raznih vidikovaca iznad kanjona i po koju rijetku koju nisu napravili naši članovi iz samog kanjona. Poznate su priče o prvom nailasku Ugrovače nakon velikih kiša, kada se kotrlja veliko kamenje i drveća pa uz veliki huk naiđe voda, priče iz povijesti o skrivanju Škripara i njihovoj pećini itd. Sve je to mamilo i evo sticajem okolnosti odlučili smo prošli vikend pokušati i na našu veliku sreću uspjeli smo. Bojazan je postojala jer zbog manjka ključnih informacija mogli smo doći u situaciju da se negdje spustimo i jednostavno ne mognemo izići, trebalo je dosta razmišljati, prilagođavati se terenu, planirati korak ispred, paziti na zmije, na sreću nismo niti jednu sreli. Tek kada se uđe u sami kanjon se može vidjeti njegova čista ljepota, surovost, divljina i ogromno prostranstvo. Krenuli smo iz Vranjkovca u 06:03 mali početni dio smo znali, prešli par laganih skokova i onda smo počeli nailaziti na velike, ogromne “probleme”, skokove, rupe, velike usjeke. Velike kamene gromade a sve omeđeno visokom liticama iznad nas, bez previše nade za evakuaciju. Borili smo se, prelazili ih kako smo znali, u jednom trenutku je čak i postojala opcija povratka ali našli smo izlaz i uspješno došli do cilja, jezera Sinjac u 16:09. Nećemo vas puno zamarati detaljima, poredali smo album kronološki a napravili smo i jednu kartu. Na fotografijama objasnimo gdje je koje mjesto s karte, pa ako nekoga zanima nek pogleda a ako netko zna više informacija za pojedina mjesta neka se slobodno javi. Za prolazak kroz kanjon trebate imati skroz suhu podlogu, sa bilo kakvom vlagom prolazak nije moguć, dosta alpinističkog znanja, sreće, a u nekim dijelovima i dosta usudnosti koja graniči i sa malo ludosti. Ostavili smo par spiteva ali na kraju bi rekao i na laganim mjestima. Postavimo i video materijal, kada stignemo obraditi. Mislim da smo ovim prolaskom uspjeli dotaknuti do sada skrivene detalja te svima prikazati njihovu ljepotu. Ako nekoga zanima više detalja slobodno neka se javi.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
