17.05.2020. Bile stine
Bile stine, 1661m vrh u općine Posušje, nije posjećen, ne postoji markirana staza tek pokoji lovac u lovnoj sezoni ili lokalni šumari zaduženi za čuvanje ogromnih prostranstava bukove šume. Budući da su vrlo zanimljive odlučujemo ih posjetiti ove nedjelje. Nažalost veći broj članova je otkazao uspon, ali ipak smo odradili turu. U 07:30 se nalazimo kod GSS stanice te se upućujemo prema selu Crnač, te dalje Dabiu, Bandurici, Gvozdu. Auto ostavljamo kod stare i razrušene šumarske kuće i krećemo sa usponom. Budući da idemo prvi put prema Google karti smo vidjeli da postoji neka putača skoro do samog vrha te ga odlučujemo pratiti. Inače radi se o solidnom makadamskom putu vjerojatno za potrebe izvlačenja drva. Na početku je put blokiran ogromnim kamenjima, a cijeli ostatak puta je blokiran velikim bukovim drvima, koje su se srušile prirodnim putem. Gotovo cijeli put je uzbrdica, ispresjecan tek kojim udubljenjem nakon kojeg opet slijedi uzbrdica. Nakon nekih 50ak minuta hoda, ocjenjujemo da je vrijeme da skrenemo u desno na drugu putaču i nakon nekih 150 metara ponovno skrećemo u desno, kroz šumu, i jugoistočnim obodom dolazimo nadomak vrha. Tu nas čekaju škripine i veća kamenja i uz dozu opreza izlazimo na čistinu, a pred nama se ukazuje cijeli južni dio Čvrsnice, sa vrhom Pločno a podno njega masiv Male Čvrsnice. Fascinirani pogledima na sve strane, kratko se slikamo i uživamo u pogledima na Vran, Čvrsnicu, Prenj, Čabulju, Velež, Gvozd, Banduricu, Biokovo i ostala brda i planine što smo mogli vidjeti. Nažalost vrijeme nam nije bilo naklonjeno i počinje lagana kiša, te smo se morali skloniti u šumu. Ponovno preko škripina i velikih kamenja idemo putem iz kojeg smo došli (iako smo se planirali spustiti na sjever i napraviti kružnu turu) i ubrzanim korakom idemo prema autu. Na mjestu na kojem smo skrenuli prema samom vrhu ostavljamo jednu “oznaku”, drvo učvršćeno kamenjima i nastavljamo prema autu. Kiša ipak nije bila toliko jaka,lagano dolazimo do auta. Budući da vremenski i nismo puno pješačili odlučujemo se provozati do ispod samog vrha sa sjeverne strane, preko Rosnih poljana te uživamo u pogledu na Bile stine i komentiramo kako jednog dana treba probati direktan uspon s donje strane, iako se na prvi pogled čini da i nema neke normalne rute za uspon iz tog smjera. Dalje s autom idemo do Klanaca i uživamo u pogledu na Drežnicu, omeđenu Čvrsnicom i Čabuljom. Budući da nismo nista jeli, vraćamo se nazad na Banduricu i odlučujemo tu nešto prigristi i nakon toga idemo prema kući.
Tog dana smo prešli oko 7 km, za nekih 2.5 sata. Ova tura svakako zaslužuju češće posjetitelje jer pogledi koji se pružaju sa samog vrha su zadivljujući. Jedan od većih problema za takve stvari je svakako i put, koji je u iznimno lošem stanju, nešto je bolji iz smjera Bogodola, Rakitna preko Rosnih Poljana, ali ovaj iz smjera Crnča nije za bilo kakvo manje auto, već isključivo džip ili neko staro, ali dobro odignuto od zemlje. Budući da nam vrijeme nije bilo toliko naklonjeno, a pogled u daljinu mutan zbog izmaglice, svakako u što kraćem vremenu ponovno treba doći i uživati maksimalno moguće. Ali svakako ćemo gledati markirati i napraviti neku kružnu turu sa spustom ka zapadu ili sjeveru.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
