“.. ali Pločno sama pomisao, umirem!” sjetio sam se Ankičinog odgovora na moju poruku Last minute Pločno “postanu” u Whatsapp grupi društva. A je moja Anke, umirem na dvije trećine puta  uz sipar spržen ljetnim zvizdanom. Pokušao sam “uteći” trojcu iz PD “Kuk” Novi Travnik i ostao bez snage pa vadim mobitel  fotografiram okolinu da sačuvam malo obraza, puštajući ih da me preteknu. No krenimo redom, ekipa odavno ima želju za bivak na Čvrsnici, dvodnevnu turu subotu do Hajdučkih vrata pa noćiti u šatoru kraj jezera Crljenak i u nedjelju Pločno i spustiti se prema Jelinku ( na Bare, Barzonje ili Ivan dolac ovisno o raspoloženju). Na žalost mada sam u “cvijetu mladosti” iz nekih razloga ne mogu ležati  na svakoj podlozi, tako sam ispao iz kombinacije. Još je ostala malena mogućnost sa drugom ekipom u nedjelju jutro (02.08. 2020.) krenem na Pločno i bar dio puta prođemo skupa. Valja se baciti kamenom pa što iskoči i bukvalno “last minute” prije 21 sat iskočili su Jelena i Tomi odgovorivši pozitivno na moju poruku. Troje taman dovoljno, minimalni broj za ekipu u slučaju ne daj bože nečega jedno može otići tražiti pomoć.

Izabrali smo stazu od Masne luke ( Masna Luka – Borićevac – .ispod Ćužića kuka – Kraljice mira podno Junećeg kuka – raskrižja staza -Pločno) standardna staza. Plan je bio krenuti što ranije kako bi se sa drugom ekipom susreli negdje na križanju staza. A plan je plan, ali iz raznoraznih razloga malo kasnimo  iz Masne luke, krećemo u 06:40. Vedro sunčano jutro uz lagani vjetar obećava finu šetnju. Borovom šumom, protupožarnim putom i uzbrdo podno kukova stižemo do “odmora” za jedan satak, unatoč stalnom zastajkivanju za branje jagoda i malina uz stazu. Pravimo kraću pauzu uživamo u pogledu, posebno gušta Jelena napokon je dočekala da nešto i vidi nakon one ture u oblaku. Raspoloženje joj ne mogu pokvariti ni nove gojzerice koje je malo zatežu pa iz ruksaka vadi tene i preobuva ih za svaki slučaj. Primjetio sam da kolegice uvijek imaju neke “Sport Billy” ruksake naizgled mali ali u njih svašta stane. Do osam sati smo već ispeli cijeli prvi uspon ( visinski skok cca 500 m) prilično lagano, prošli put mi je ostao u ne baš lijepom sjećanju. Prije ulaska u unutrašnjost Čvrsnice vidimo i Pločno a Jeleni je malo nelogično što idemo istočnije obilazeći Vrbe, pa ispod Stanina ka Junećem kuku. Na ovom ravnijem dijelu staze Tomi je preuzeo vodstvo a Jelena i ja smo se bavili botanikom (rijetkim malinama) naletjeli smo na jedan grm sličan borovnici ali malo tamnijim plodovima izgledaju primamljivo ali mislim da nisu za konzumaciju. Do Kraljice mira stižemo oko osam sati tu me kum Toni dobija mobitelom i obavještava da druga ekipa nije još krenula. E sad nam se ne žuri nikuda, pa pravimo dužu pauzu u hladu Junećeg kuka. Jelena vadi “čarobne kiflice” prave energetske bombe, kakve energetske pločice to su petarde. Nije ih ona pravila (tetka je) i ne zna recept, natopljene sirupom poput hormašica i punjene smjesom sličnoj onoj od  tufahija s dodatkom komadića jabuke, da ih jedete u slastičarni morali bi piti dijetalnu kolu uz njih. Nadam se da će izmoliti recept od tetke. Malo smo se i previše zadržali tako da smo na raskrižju bili tek oko deset sati. Tu smo Tomi i ja doživjeli šok jer smo potpuno zaboravili na onaj uspon odmah poslije njega, no što je tu je trebati će nam još sat veremena (meni malo duže) do vrha ali nećemo baš  u po podne biti na siparu. njih dvoje su se malo odvojili dok sam ja pokušavao uhvatiti panoramu Čvrsnice, doći do snijega u nekoj rupi a onda sam ugledao onaj trojac i eto stigoše me, bezveze se umori , stigao sam na vrh 10-15 minuta nakon Jelene i Tomija. Blagujemo, fotografiramo se i čekamo drugu ekipu. Na vrhu je mnoštvo ljudi došli džipovima, kvadovima, kroserima kolega planinara – dolaze i odlaze a mi čekamo, čekamo… ja sam čak malo ubio oko na nekoj fosni. Baš kad smo planirali poći probija se Tonijeva poruka “na početku sipara”. Trčimo do ograde … ni blizu vidimo neku veću grupu planinara ali tamo na vrhu onog uspona od raskrižja, opet čekamo. Nakon neodređenog vremena druga ekipa opterećena dodatnom opremom jedva gamiže (kao ja) uz sipar. Bacamo kladionicu tko će prvi posustati i spuštamo se prema njima makar mali dio puta da im pomognemo. Na vrhu im dajemo dio zaliha vode (čatrnja prazna u objektu) dio slatkog (odoše “čarobne kiflice”) zajednička fotografija i žurimo nizbrdo prašnjavim putom prema koti 2093. Pogled je spektakularan na jednoj okuci se možda vide četiri jezera Blidinje, Buško, Tribistovo i (možda) dio Ramskog. Idući stazom prema zapadu prženi ljetnim suncem odlučujemo napraviti pauzu u prvom hladu, a taj prvi hlad smo našli ispod Čemerikovca nakon više od sat i pol spusta. Tu smo odlučili da ćemo se spustiti na Bare. Mada na mapi ima ucrtana neka staza opet smo je promašili. Ćomin želudac mi 2:0 završili smo u gustišu i trebalo nam je dosta dugo da se iskobeljamo druga ekipa je bila na Barama prije nas. Od ove ture ne silazim s označene staze pa koliko trajalo trajalo. I to je to,  završili smo s drugom ekpom  u jednom restoranu prema Rakitnu uz kavu i puno smijeha.

Za statistiku ovaj put ništa meni se resetirao GPS logger a Jeleni je sat radio samo do Pločnog ali brate nahodali smo se.

Hvala tetki na slatkoj podršci.

Multimedija: Foto album pogledati ovdje