Nakon odličnog noćnog kondicijskog treninga u srijedu u Širokom Brijegu odlučili smo za vikend odraditi jedno pravo testiranje opreme i nas samih. Dio ekipe je ostao u Širokom a mi smo se u subotu zaputili na Blidinje da se zagrijeme za planirani nedjeljni uspon na Vran planinu koja nas već neko vrijeme itekako privlači. Imali smo volje, imali smo i potrebnu opremu ali mučilo nas je malo vrijeme jer je i u subotu cijelo vrijeme oblak bio nad Vranom nadali smo se da će nedjelja biti bolja ali svakako imali smo preveliku želju da bi odustali. U subotu smo na prekrasnom Blidinju uživali na skijalištu u “zagrijavanju” mišića za nedjeljnju avanturu. Lagano bordajući prvo po stazi pa kasnije i po šumi sve kao uvertiru usponu za sutra. Nakon skijanja, pregledali smo i pripremili opremu jer je bio plan da krenemo jako rano. Ali usljedilo je uživanje u blagodatima Blidinja, planinske hrane i pića (u  konobi Vilinac smo ponovno tamanili sarmu i snicle, toplo preporučamo da probate) tako da nam se odlazak na spavanje kako to obično biva malo oduljio tako da nam je i polazak ujutro malo prolongiran. Nabrzaka smo doručkovali, potrpali opremu i krenuli ka početku uspona nedaleko od motela Hajdučke vrleti. Meteo prilike odmah ujutro nisu obećavale, oblaci su bili svuda okolo nas a puhao je i lagani vjetar, no to nas i nije previše obeshrabrilo (išli bi i da je mećava bila).

Snijega i u nizini već preko metra što nagovještava zanimljiv uspon. Ulazimo u borovu šumu kraj zadnje markacije i lagano se probijamo dalje. Zbog visine bijelog pokrivača postavljene markacije od prije se skoro ne vide ili što su niže od snijega a često i radi povijenih stabala. Nismo imali previše problema oko orjentacije, ispod drveća je relativno zaleđeno tako da nismo imali ni previše problema pri kretanju. Pred izlazak iz šume drveća su rjeđa, vjetar nešto jači tako da i penjanje postaje teže jer su nanosi snijega na pojedinim mjestima i preko nas. Moramo napomenuti da smo uz našu standardnu opremu na sebi nosili i bordove tako da smo imali dosta tereta na sebi što je otežavalo kretanje. Tu smo napravili mali predah uz okrijepu voćem i čajem pripremivši se za ono što je bilo pred nama .

Na izlasku iz šume, vidljivost je svega par metara, uz dosta jaki vjetar probijamo se dalje u maglu. Odlučili smo se kretati preko jednog grebena i nismo pogriješili. Iako su uvjeti bili dosta loši mi smo zadovoljavajuće napredovali. Negdje na pola grebena napokon se popravljaju vremenske prilike, odjednom je na jugu nestalo oblaka a ispod nas se ukazalo Blidinje a preko puta nas zadivljujući pogled na Čvrsnicu, pogled od kojeg zastaje dah. Na žalost pogled ka vrhu Vrana bio je isti, samo idlična i pomalo zastrašujuća bjelina. Nastavili smo dalje i priroda je učinila svoje kad smo već bili na nekih 1800m n/m odjednom je pojačao vjetar koji je okolo nas rastjerao oblake i pokazao nam nevjerovatne prizore svih vrhova okolo nas u punom njihovom sjaju. Vrijeme se popravilo  tako da smo već planirali kuda se spuštati pri povratku. Kad smo mi već bili pri vrhu u dnu na izlasku iz šume smo primjetili još jednu ekipu od 4 penjača koji su išli ka drugom vrhu. Pri samom kraju uspona nailazimo na dosta strmiji dio pa se nismo mogli direktno vertiklano penjati ali i to smo savladali i pred sami vrh došli do ledenih ploha koje nam isto nisu zadavale veći problem. Dolazak na mali plato smo iskoristili za par fotografija s našom zastavom jer smo primjetili dolazak novih oblaka iz pravca sjevera i istoka i nastavili završni uspon. Na žalost vrijeme se opet poigralos nama, na samom vrhu jaki vjetar nam je pokvario uživanje, ponovno su se okolo nas nadvili oblaci a nama je preostalo da se zaklonimo, par metara spuštanjem ka jugu i napokon i kvalitetno pojedemo. Povremeno smo dobivali prigodu vidjeti Čvrsnicu i dole dalje južnije i zapadnije od nas.

Na samom vrhu uvjeti su surovi, vjetar je toliko jak i hladan da se brzo može navući smrzavanje otvorenih dijelova tijela, mi smo znali kako se s time boriti tako da nije bilo problema, ali svakako uvijek morate misliti na to jer mala neopreznost u takvim uvjetima može biti kobna. Proveli smo neko vrijeme gore misleći da će se oblaci sa samog vrha skloniti no nismo imali sreće. Mijenjamo opremu, krplje i penjačku opremu stavljamo u naprtnjače a slijedila je naša nagrada za naporni uspon (nešto više od 4.5 sata, što je u ovim uvjetima odlično).

Napokon smo stali na bordove i po nedirnutom snijegu , po grebenima i uvalama se spustili do samog ulaza u šumu, jednostavnom lakoćom, za par minuta, totalno uživanje. Sva muka penjanja se zaboravlja kad se dođe do ovoga jednostavno neopisiv osjećaj. “Problemi” su nastali u šumi jer je “gušt” prešao u nadmudrivanje s drvećem i nešto težim snijegom ali i to smo svladali i ostvarili smo svoj cilj spustivši se i kroz šumu odmah ispred pećine Mijata Tomića na samu livadu čime je ova avantura završila jer nam je auto bio par metara dalje. Jako smo zadovoljni jer smo dokazali da možemo djelovati i po ovim uistinu teškim vremenskim uvjetima, da se možemo probiti do bilo koga po surovom terenu s visokim snijegom a na pojedinim često i najgorim mjestima totalno zaleđenim, tehnikama koje smo prije učili te što je jako bitnije orjentirajući se u skoro nemogućim uvjetima za orjentaciju. Mi smo posebno ponosni i na sami spust jer nismo do sada naišli da se netko još s Vrana spuštao s bordovima s vrha do samog dna tako da smo možda s ovim ušli i u povijest, tko zna. Uglavnom jako lijepo proveden vikend. Na povratku smo odabrali nove vrhove za slične uspone, jedva čekamo.

Multimedija: Zimski uspon na Vran 17.02.2013. god. Pogled 360 stupnjeva s ravnine podno vrha Video clip