28.11.2020. Badnji-Piskavi doci
Proslijeđena fotografija Lokve, vjerojatno fotografirana negdje s Prigona, bila je ujedno poziv na subotnju turu, dogovorenu u zadnji tren, radi lošije vremenske prognoze za nedjelju. Kako sam ljetos pri povratku s Velikog Vilinca prošao upravo tuda, tj. preko Prigona i Pršulja do Masne Luke, pretpostavio sam da je plan obrnutim smjerom doći iz Masne Luke i spustiti se do Lokve, što bi bio odličan izbor za kasnojesenski kratki dan.
Krenulo je s uobičajenim jutarnjim „setup-om“. Skup kod GSS-a u 07 sati, vožnja, kratko popunjavanje ruksaka u trgovini Posušju, dobra Bristot kava na Verdić Benzu.
Nismo žurili nadajući se izbjeći jutarnju studen. Skup u Badnjima kod Ćomine kuće, pritezanje opreme, traženje kapa i rukavica po ruksacima dok se usput kuša nekoliko vrsta rakije što utječe na entuzijazam. Kad smo krenuli ispostavilo se da je i dalje cilj Lokva, ali da je Ćoma izabrao drugi put koji preko spomenika hrvatskom vojniku vodi do sipara u podnožju Orlovače. Nakon duge šetnje/uspona kroz šumu skrenuli smo kroz vododerinu i nakon nešto oštrijeg uspona došli pod stijene Orlovače i Mandine plane. Slijedilo je priječenje sipara i uspon stjenovitom stazom na kojoj je bilo i nešto snijega.
Nakon uspona i dolaska na osunčani prijevoj s kojega se vidi Mali i Veliki Vilinac vrijeme je bilo za doručak i dogovor o stazi za povratak. Nekako se osjećalo da bi svi željeli izbjeći spust po stjenovitom zasniježenom dijelu staze ispod Orlovače. Iako je markaciju dijelom bio prekrio snijeg nastavak stazom bi nas trebao dovesti točno do mjesta s kojega je nastala motivacijska fotografija koja se dijelila u petak ipak nisu Prigoni oni su podno Vilinca (to je ujedno i mjesto na kojemu je nastala skupna fotografija s ove ture).
Kad smo nakon kraćeg spuštanja naišli na Orlovača/Kenjčevo vrelo bilo je jasno da smo na pravom putu. Slijedila je brza šetnja i izlazak na zaravan iznad i „nagradni“ pogled na Lokvu. Fotografiranje, uživanje u pogledu i odluka da se vratimo stazom preko Pršulja koja je čini se dobro prosječena ali ne baš i posjećena. Prvi dio spusta prema Pršuljama je bio prva dulja hodnja osunčanim južnim padinama pa smo se konačno raskomotili i zagrijali. Preko Pršulja smo gazili nekoliko centimetara snijega ali ga nije bilo na strmom dijelu padine prema Masnoj Luci. Pa smo se preko polja I potoka vratili na polazno mjesto. Uglavnom. Odlična kružna tura za kraći jesenski dan! Odlični vidici, ima šumskih staza, ima sipara pa i mali „tehnički dio“ pod Orlovačom.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
