02.09.2021. Bobotov kuk, Durmitor
Već dugo je zov Durmitora bio jak i napokon je došlo vrijeme da se 01.09.2021. zaputimo iz Širokog Brijega preko Stoca i Bileće do Žabljaka gdje smo stigli za 3 i pol sata vožnje te odsjeli u Etno selu Šljeme, koje toplo preporučamo svim budućim izletnicima u ove krajeve. Vremenski uvjeti su bili idealni jer je najavljena temperatura za jutro bila svega 5 stupnjeva što nas je obradovalo nakon nesnosnih ljetnih vrućina. Večer prije uspona smo na druženju s domaćinima, koji uvijek znaju korisnu informaciju više, razmijenili iskustva i saslušali preporuke kako za sutrašnji tako i za buduće uspone na vrhove Durmitora.S obzirom da nam vrućine nisu prijetili, na prijevoj Sedlo (1911 mnv) smo stigli u 08:30 sati i lagano prepakirali ruksake ostavljajući nepotreban teret da se na vrh zaputimo što lakši. Početni dio staze je idealan za zagrijavanje jer blagi uspon ispod Uvite grede omogućava uživanje u pogledu na južne obronke Durmitora. U nastavku nas je dočekao kratak oštriji uspon koji je osiguran čeličnim sajlama, nakon čega smo izašli u travnatu dolinu kojom nas je vijugava staza vodi ispod zubatih vrhova. Na kraju doline stigli smo na prijevoj s kojeg se prvi put pruža pogled na najviši vrh Durmitora Bobotov kuk (2523 mnv). Bio je obavijen gustim oblakom te se samo na trenutke ukazivao, ali krajolik je odavao o kakvom impozantnom „divu“ je riječ koji izaziva poštovanje iole ozbiljnog planinara.
S prijevoja smo se strmo spustili do jezerce Zeleni vir, koje ujedno i durmitorsko jezero smješteno na najvišoj nadmorskoj visini, a od kojeg kreće završni i strmi uspon na Bobotov kuk. Uz jezero je kampirala veća grupa planinara koji su još uvijek drijemali i uživali u pogledu. Početni dio završnog uspona je stjenovita i teška staza koja je na dijelovima osigurana čeličnim sajlama. U višim dijelovima završnog uspona primijetili smo nekoliko grupa planinara, a ono što smo prepoznali kao potencijalnu opasnost vrlo brzo se i demonstriralo i u praksi. Staza je stjenovita i ima dosta „pokretnih stijena“ koje neoprezni planinari aktiviraju i gurnu u slobodan pad prema dolini. U dva navrata su veliki komadi stijene pali iz viših dijelova u dolinu, ali na svu sreću nitko im se nije zatekao na putu. Po izlasku pod samu stijenu Bobotovog kuka pruža se pogled na Žabljak te vrhove Veliki i Mali Međed. Posljednji dio uspona na Bobotovo kuk osigurano je s 50-ak metara sajle koja olakšava uspon i ulijeva sigurnost planinarima, jer se ispod prostire velika strmina. Na vrhu stižemo nakon svega 01:53 minute uspona od Sedla što inače nije realno vrijeme, ali ovaj put nismo radili pauze i imali smo jak tempo. S vrha se pružaju fantastični pogledi na Škrtačko jezero, Crno Jezero, Prutaš i vrhove Maglića. Tijekom boravka na vrhu susreli smo ekipe iz Poljske, Njemačke, Srbije, Francuske i Maroka. Tek na povratku susreli smo nekoliko ekipa crnogorskih planinara jer se njima kao i obično nigdje ne žuri.
Spuštanje i povratak na prijevoj Sedlo je protekao bez problema i vidici u povratku su jednako ugodni. Uvjereni smo da je ovo samo jedan u nizu od naših uspona na vrhove Durmitora kojih ima 48 preko 2000 mnv.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
