24.10.2021. Cincar
aže Ante ne toliko zahtjevna tura, uz prohladan dan. Ne znam šta je od toga bila manja istina. Al ajde, nije ni on bio na toj turi već mu je internet bio orijentir. Nakon 3 sata sna, put Livna. Kava i hvatanje makadam do planinarskog doma. Na putu veličanstveni prizori konja, ali i ulje na putu od naših kolega planinara iz Konjica, a mi smo prošli bez problema. Po dolasku do doma, priprmanje i polazak u 9:30 h. Lagana šetnja po visoravni je bila obećavajuća za “ne toliko zahtjevnu” turu. Društvo iz doma nas je uputilo dužom, a lakšom stazom. I ispostavila se na kraju kao takva.
Međutim, krenuo je uspon. Konstantan uspon uz jake udare vjetra. Na trenutke se činilo da jednostavno ne možeš dalje. Nekoliko se nas složilo da je to bio naš Everest.
Nakon što smo popeli prvi uspon, dočekao nas je greben koji treba preći do idućeg uspona koji vodi do samog vrha. Tih 100tinjak metara se činilo ko vječnost, uz neizdržive udare vjetra. Nakon prelaska grebena, krećemo prema ostatku ekipe koja je već posjetila vrh i našla zavjetrinu da se okrijepi. Nakon ručka, brzinski selfie na vrhu, jer vjetar nije dozvolio ništa drugo. Nazad smo krenuli drugim putem, direktno nizbrdo. Uz laganu glazbu, sretni jer se vjetar smanjio. Potom smo se dočepali staze kojom smo i pošli, te se vratili do planinarskog doma nakon prijeđenih cca 14 km. Nakon raspakiravanja, kava u domu, uz zapanjujući pogled.
Ipak, sam uspon na Cincar nije tako strašno, i nije tako zahtjevan tura ukoliko vas posluži vrijeme.Fotografije su dokaz da Cincar ostavlja bez daha.
Foto album pogledajte ovdje
