Veliki Vran 07.07.2013. god.
Iako je plan bio da popnemo Veliki Vran sticajem okolnosti možemo ovu turu nazvati “kružna tura po Vranu” u pravom smislu te riječi. Sparinu i vrelinu Širokobriješkog asfalta zamjenili smo možda nekima i iznenađujućom hladnoćom planine. Temperatura je u jednom navratu bila samo 12 stupnjeva uz jak vjetar i maglu osjećali smo se kao da smo u sredini zime a ne ljeta, ali uživali smo svi koji smo krenuli. Prevalili smo dosta više od samog uspona ka Velikom Vranu ali nekako dosta jednostavno i bez puno napora.
Krenuli smo od Hajdučkih vrleti kroz borovu šumu i dosta brzo je i prošli (okolo se vidi jačina zime jer je dosta stabala pod težinom snijega popustilo i nadvilo se preko puta) do kraja šume gdje izlazimo na golet. Magla i vjetar su nas pratili cijelo vrijeme, povremeno se stvarno nije vidjelo ništa tako da smo pratili markaciju usjekom između dva grebena, nismo odmah skrenuli desno iako smo po prijašnjim usponima znali da bi trebali ali nismo se bunili jer nas je ta markacija dovela do sada nama nepoznate velike pećine ( u biti dosta duboke rupe na kojoj se još vidi snijeg ali kraj baš i ne), jednom ćemo se vratiti i spustiti se malo je bolje istražiti. Nakon nje se penjemo desno na greben ali brzo ulazimo u šumu kleke što je u onakvim uvjerima vidjivosti bila loša zamisao. Šuma je bila mokra, probali smo napredovati ali brzo smo shvatili da bi je bolje bilo zaobići. Znali smo da bi trebali ići desno ali odlučili smo se na povratak da napravimo više km uspona. Vraćamo se ponovno na sami rub i rubom zaobilazimo šumu, ispod nas prati duboki kuolar sa siparom a iznad gusta šuma, napominjemo magla je dosta gusta i okolo se ništa ne vidi. Nakon nekog vremena procjenjujemo da smo obišli šumu i ponovno se vraćamo uz greben na više. Došli smo do proplanka na kojem je dio ekipe odmorio i pojeo a dio se spustio u udolinu u potragu za markacijom i nakon nekog vremena je i nalaze. Unatoč lošem vremenu dosta brzo smo došli do ove pozicije i u razgovoru produljujemo avanturu, umjesto desno ponovno krećemo lijevo i prateći dosta dobru markaciju dolazimo prvo na Mali Vran (uz put smo naišli i na golemi smet kojeg smo posebno morali penjati praveći u snijegu stepenice a pri povratku je bilo i klizanja 
). Zbog jakog vjetra se brzo sklanjamo i prateći markaciju vraćamo ka mjestu gdje smo ušli u markirani put i njime se penjemo ka Velimom Vranu. Na vrhu se skupljamo iza gomile kamenja jer je vjetar bio nemilosrdan i tako u zavjetrini objedujemo. Kao nagradu za uspon nakratko vjetar tjera oblake pa smo barem nešto uspjeli i vidjeti. Dok smo bili na vrhu s druge strane iz pravca Kedžare nam se pridružuje grupa od 10 cura iz Širokog Brijega koje su već par puta same bile na Vranu te ih informiramo da ubuduće mogu i one s nama. Kratki odmor, slikanje i spremni smo za povratak. Opet nismo išli standardnim putem nego smo malo istraživali okolo jer se i vrijeme popravilo pa smo barem vidjeli gdje hodamo i nakon 7 sati se vraćamo do auta. Dogovorili smo se da ćemo se ubrzo vratiti gore te probati bolje markirati ključne dijelove staze, jer u onakvim uvjetima neiskusni planinari se lako mogu izgubiti te teško i vratiti a ne naći sami vrh. Uglavnom jedna odlična tura i lijepo druženje. Zahvala Josipu leventiću na fotografijama koje možete pogledati u albumu.
Multimedija:Foto album pogledajte ovdje
