GSS Široki Brijeg je ponovno bio u uspješnoj potražnoj akciji. Šesnaestogodišnji dječak je nestao na području Gruda. Kako se radi o pograničnom području HGSS HR ispostava Imotski u ranim jutarnjim satima zaprimila je dojavu o nestanku te izvjestila GSSuBiH. Pokrenuta je akcija, nedugo zatim ekipe GSS Široki Brijeg, HGSS Mostar, HGSS Čitluk, HGSS Posušje i kolege iz Imotskog, nestalog dječaka su locirale i pronašle živog i zdravog te ga vratili roditeljima.

Naši članovi su u nedjelju 21.03.2016.godine  imali zimski uspon na Pločno. Ekipa je krenula u 06:30 sati iz Širokog Brijega, i nakon sat i pol vožnje dolaze ispod  Čvrsnice do mjesta Bare, odakle je počeo uspon. Nosila se full oprema od krplji, cepina, dereza, snowbordowa.Vrijeme je bilo idealno, sunčano iako su se nekoliko puta pojavili malo jači vjetrovi ali uobičajni za Čvrsnicu. Uz jak tempo na vrhu smo bili već oko 11:00. Na vrhu su nas dočekali momci iz vojne baze s kojima smo popili čaj malo pojeli i spustili se snowboardima s vrha Čvrsnice sjevernom stranom jer je izgledalo jako moćno i teško za propustit priliku napraviti tako veliki spust. Nakon spuštanja ispenjali smo svjevernu stranu što je trajalo nekih satak vremena, te smo malo odmorili i pošli natrag prema vozilima.

Multimedija:Foto album pogledajte ovdje

…Subota je večer, dežurni telefon je zazvonio u 21:03, dobili smo dojavu da su se dvojica prijatelja spuštala s Bošnjakovog bradak ka gradu. Magla ih je odvela s puta, pod utjecajem su alkohola pa se ne znaju orijentirati ali u jednom trenutku su vidjeli reflektor prema gradu. Jedan od njih osim što je „vesel“ je neozljeđen a drugi po opisu ima dosta teške ozljede noge, mogući prijelom, te krvarenje na glavi. Pokrenuta je žurna akcija. Nakon nekog vremenu smo ponovno kontaktirali unesrećene te smo tražili nove podatke o njihovu silasku. Na osnovu novog razgovora voditelj akcije je točno procijenio smjer kretanja unesrećenih te ono što su zadnje vidjeli te je uputio potragu u pravom smjeru. Dosta brzo je ekipa došla ispod unesrećenih te prvo zvukom a kasnije i svijetlom locirala iste. Medicinska ekipa je krenula sa utopljavanjem i zbrinjavanjem teže unesrećenog, njegov prijatelj se mogao kretati te se odmah uz pratnju jednog spašavatelja spustio na sigurno. Ekipa za transport je već radila na pripremi prvog sidrišta te raščišćavanju puta samog izvlačenja. Nakon točnih informacija oko težine ozljeda kontaktirana je hitna pomoć te se dogovorilo mjesto preuzimanja. U trenutcima kada je medicinska ekipa završavala sa procedurom obrade i transport je bio spremam. Unesrećeni je „upakiran“ u nosila i transport je lagano krenuo niz padinu. Prvi dio transporta je tekao nešto sporije zbog dosta zahtjevanog terena, koji je od spašavatelja tražio opreznost ali i dosta napora s obzirom na težinu ozljede ali i težinu samog uneserećenog. Nakon izlaska na prvi ravni dio sve je bilo nešto lakše. Izmjenjujući se u nošenju dolazi se do nove „kritične točke“ i novog sidrišta te transport ponovno ovisi o koordinaciji sviju. Dosta truda i znoja je proliveno ali unesrećeni je već u 21:57 bio kraj vozila hitne pomoći. Prekontrolirali smo opremu, te se uputili u stanicu na slaganje opreme i brifing. Raduje da su u vježbi aktivno radila i 3 nova momka.

Nedjelju 13.12.2015. smo iskoristili za još jedan trening u prirodi. Ideja je bila da se malo podigne kondicija pa se sva oprema nosila na nama a na samom licu mjesta se odradila vježba u stijeni. Sedam naših članova je na samom vrhu radilo na izradi sidrišta, te spuštanju. Na sredini stijene je svatko trebao odraditi međusidrište s onim što je nosio na sebi i kako je u datom trenutku mogao, osigurati se, totalno se razvezati sa užeta, odraditi novi čvrstu točku za spuštanje te se ponovo “nakačiti” i spustiti i onda vratiti natrag na vrh sklanjajući svu opremu za sobom. Ostali ljudi su pratili te koordinirali spustom i usponom te osiguravali ljude koji su bili u vertikali. Dosta zanimljiv i sigurno dosta naporan trening, što nam je i bio cilj.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Najavu idealnog dana za 29.11.2015. godine nismo željeli propustiti. Prateći prognozu vidjeli smo da je par dana ranije palo relativno dosta snijega a za nedjelju je prognozirano sunčano i hladno vrijeme s nešto vjetra, idealno. Nije nam puno trebalo za dogovor te smo već u ranim jutarnjim satima dok se sunce tek počelo dizati i mi bili na ruti. Prvi je uspon nakon dužeg vremena pa se nije baš ni forsiralo ali dobro smo napredovali preko skijaške staze do bukove šume i dalje prateći markaciju ka merdovinama. Na izlazu s merdovina smo lagano objedovali i nastavili dalje. Dan je bio idealan, sunčan ali je bilo stalno u minusu tako da je sve bilo idealno osim markacija. Kako smo se dizali  i snijeg se povećavao tako da smo  markaciju izgubili baš kada nam je trebala te smo se više instiktivno kretali ka cilju. I uspjeli smo, probili smo se kroz klekovinu pri samom kraju te ponovno naletjeli na markacije i popeli cilj Mali Vilinac 1996 n/m. Pogled je pucao na sve strane i stvarno je vrijedilo truda. Na vrhu smo dogovorili plan povratka, probavši nekako izbjeći klekovinu ali na žalost previše smo se spustili i našli u velikim problemima. Procijenili smo da se nećemo moći probiti te smo se ponovno odlučili na dizanje ka putu kojim smo došli. To nas je dosta iscrpili jer smo se borili sa snijegom, škrapama te doslovce kroz klekovinu grabili uzbrdo (svi koji su se i ljeti našli u ovakvom okruženju znaju koliko treba muke za izići, a tek zimi) i ponovno došli do tragova od dolaska. Dalje je sve bilo jednostavno te smo se jako brzo vratili na početak ture. Na početku se činilo da će tura biti uživanje i relaksacija a na kraju smo se dobro i umorili . U foto albumu postoji slika track-a pa svi probajte kada idete zimi držati što višu liniju (još višu od ove naše). Kada je ovakav snijeg koji je bio u nedjelju to je malo teže i treba dosta snage ali kada se stvrdne i ne propada sasvim je okej. Do nekog drugog puta.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje