Mjesec dana  prije polaska u jednom razgovoru smo se dotakli Triglava kao moguće destinacije za uspon i odmah je „kliknulo“ kod par ljudi te smo se nastavili dogovarati. Planirajući sve, odlučili smo da bi penjali u terminu 19-21.08.2016.  Interes je bio odličan (jedno vrijeme čak i 20 ljudi) tako da se planiralo penjati sa dvije  različite strane. Jedna grupa je trebala ići sa sjeverne strane iz doline Vrata a druga sa južne strane, Rudnog polja. Iz raznoraznih razloga ekipa se prepolovila a kako su i vremenski uvjeti  po najavama trebalo biti loši odustaje se od sjeverne strane. Nemogućnost spavanja u domovima podno Triglava (popunjeni u ovom terminu) nam ostavlja mogućnost rezerviranja spavanja u Vodnikovom domu (koji je nešto niže) i to samo 19.08.2016. god. pa smo odlučili da ćemo prvi dan nakon cjelovečernje vožnje popeti turu: Rudno polje preko Studorskog prevala do Vodnikovog doma.

Polazište ture je s Pokljuke ali smo mi s kombijem prošli još par kilometara i krenuli sa samog ulaza u smjer.Slijedi odmah lagani uspon kroz gustu crnogoričnu šumu po odličnoj stazi te se nastavlja s par spuštanja i dizanja  sve do Jezerceta (zaravan na kojoj smo naišli na veliko stado krava). Uspon do tada i nije bio previše zahtjevan jer je bilo dosta vlage u zraku, rekli bi i prohladno. S Jezerceta put dalje lijevo nastavlja  ka Studorski prevalu 1892m. Na poziciji na kojoj počinje oštar uspon s desne strane je izvor pitke vode. Izlazak na sedlo je bio prvi ozbiljniji podhvat te se tu već ekipa počela dijeliti s obzirom na stupanj spremnosti. Sa Studorski prevala se otvara odličan pogled ka Jezercetu i na stazu koju smo prošli iznad koje je Mali Draški vrh  2132m a sa druge strane na Bohinjsku stranu. Uživamo u pogledima te se lagano krijepimo i pripremamo za nastavak puta. Nastavljamo dalje stazom ispod padina  Tošca 2275m sve do točke gdje se put razdvaja ka Doliču. Oblaci su cijelo vrijeme prijetili a na ovoj poziciji nas je i kiša sustigla pa smo se i dobrano stopili.Mi skrećemo desno i nakon 15ak minuta dolazimo do Vodnikovog doma.  Na sreću kiša staje, čak se malo i sunce probilo te smo se brzo osušili. Vodnikov dom se nalazi iznad Velog polja u podnožju Tošca. Idiličan dom kraj kojeg se nalazi mali botanički vrt a s kojeg pucaju lijepi pogledi na sve strane a poseban je onaj ka samom Triglavu. Kako smo dosta brzo popeli planirano (8KM za 2.40min) imali smo dosta vremena za rekuperaciju energije, šetnje po okolnim stazama te divljenju prirodi koja nas je okruživala.  Naravno uživali smo i u hrani, nešto manje domaćoj jer su paprene cijene hrane i pića ali imali smo mi naših aduta tako da ničega nije nedostajalo. Prateći daljnju prognozu 20.08.2016. god.(koja je prijepodne bila idealna)  a ponajviše radi izbjegavanja gužve kao i iz razloga što smo se morali vratiti isti dan  odlučili smo se da ćemo krenuti u 04:00 ujutro ka Triglavu. Neki od nas ranije odlaze na počinak dok su ostali kratili vrijeme u kartanju, priči s drugim planinarima kojih je bilo sa svih strana svijeta te sa pokojom čašicom rakije.

Ipak svi su u dogovoreno vrijeme bili na nogama, dio stvari ostavljamo u domu jer se moramu istim putem vratiti te rasterećeni krećemo ka Triglavu. Idealno  jutro, mjesečina tako da nam lampe skoro pa nisu niti trebale, ali nosili smo ih. Staza se odmah oštro diže ispod padina Vernara 2864m. Tu nailazimo na prve sajle i klinove kao uvod u ono što je pred nama. Staza je bila ok sve do Konjskog sedla 2020 m. Tu se staza ponovno račva lijevo ka domu Planika a desno ka Kredarici. Tu smo se ponovno grupirali provjerili stanje jer je uspon preko Planike lakši ali svi su odlučili ići ka Kredarici težim i duljim putem. Staza je krenula oštro sve do vrha Kalvarije 2085m. Sunce lagano izlazi te nam se otvara pogled na sve strane od kojeg zastaje dah. Bezbroj vrhova u dolini pod nama te Mali Triglav i Triglav iznad nas. Malo je vjetar pojačao, počeli su se nadvijati oblaci te smo odlučili što prije krenuti ka Kredarici i samom završnom usponu. Relativno smo brzo bili i kraj doma na Kredarici 2515m iako se visinski dosta trebalo popeti. Na Kredarici smo se pripremili za završni uspon. Završni uspon je nešto posebno, penje se preko Malog Triglava skoro po vertikalnoj stijeni koristeći se sajlama i klinovima. Izlaskom na Mali Triglav 2725m dalje se nastavlja po vršnom grebenu a sa obje strane su duboki ponori, nešto nevjerovatno kao da se hoda po nebu. Vjetar se primirio, nigdje oblačka, sunce se lagano dizalo tako da smo imali uspon iz snova. Idealan, ne vjerujemo da može biti idealniji. Već je dosta planinara bilo i na silasku tako da se trebalo paziti kod mimoilaženja ali malo po malo poštivajući opasnost koja nam je prijetila smo se dokopali i samog vrha  2864m. Svi koji smo pošli, s manje ili više napora smo i došli, popeli vrh „postali Slovenci“. Slikali se ispod Alijaževog stuba te uživali, beskrajno uživali u pogledu prema ostatku Julijskih  Alpi, Kamiško-Savinjskim Alpama, Austriji… Sa svih strana su plazile kolone planinara te je jako brzo postalo dosta prometno tako da smo i mi nakon što smo se slikali, odmorili i krenuli u povratak.

Uvijek se teže spustiti s planine nego uspeti, a sa ove je to itekako teško i opasno. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedna, kojoj je bilo dosta adrenalina, ponora i vertikale se vratila putem kojim smo i došli preko Malog Triglava ali umjesto spusta na Kredaricu po dogovoru išlo se direktno na Planiku 2401m. Drugi dio ekipe je krenuo duljim ali i nešto zahtjevnijim putem silaska na Triglavsku škrbinu 2659m. Uspon preko Kredarice je bio atraktivan ali spust na drugu stranu preko  stijena u minusu sa manje osiguranje nego sa strane od Kredarice je nešto posebno i sigurno nešto što će se dugo pamtiti. Relativno smo brzo sišli jer gužve s ove strane skoro pa da i nema te se preko sipara  i snijega dokopali doma na Planiki. Tu smo sačekali ekipu koja se nešto sporije probijala preko grebena jer je već bila velika gužva, uživali smo u sunčanju i kavi a kada su se svi sputili popili smo i zasluženo pivo (4 eura za komad ). Kraj doma smo sreli i poznatog slovenskog alpinistu Viki Grošelja (čovjek se iznenadio kada su ga neki od nas prepoznali) .  Bilo je ugodno provesti neko vrijeme u priči s čovjekom koji se 33 puta popeo na Himalaju. Slijedio je dugi i naporni spust, prvo s Planike na Konjsko sedlo, Vodnikov dom gdje smo se okrijepili i odmorili te nastavili ka Rudnom polju. Do kombija dolazimo predvečer a samo u proteklom danu smo prešli 22KM u cc 9H hoda. Ukupno cca 27KM i nekih cca 12H. Nakon raspremanja žurili smo na Bled gdje smo imali rezervirano spavanje. I Bled nam je ponudio dosta toga, od uživanja u jelu i piću do svojih ljepota koje su nadaleko poznate. Istinski smo uživali i u nedjelju jutro krenuli ka našem Širokom Brijegu puni dojmova, ali nekako smo dojma da će tek nakon nekoliko dana sve sjesti na svoje mjesto. Sigurno jedan od dražih uspona koji će se dugo pamtiti. Hvala svima koji su bili uz nas a posebno se zahvaljujemo CENTRAL OSIGURANJU d.d. koji je bio sponzor ove ture.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

za nešto veće slike odaberite fotografiju pa kliknite desnim miša i otvorite u novoj kartici, ovih dana dodamo i nešto videa i fotografija dok prikupimo čitav materijal