Tagovi: planinarenje
19.11.2017. god. Šetnja po Čvrsnici
U ovo nedjelju plan par članova našeg društva je bio uspon na Hajdučka Vrata, na žalost nisu uspjeli doći do njih ali su svejedno lijepo “prošetali” po Čvrsnici. Kasniji polazak te nemogućnost prolaska autom od Risovca do Vitlenice te pješačenje te dionice su ih omeli u naumu. Ako se uzme u obzir mokar snijeg, magla te približavanje mraka napravili su najbolji potez te se malo prije raskrsnice Hajdučka vrata-Vilinac okrenuli nazad i istim putem vratili do ceste na Risovcu. Zabilježili su i nešto fotografija koje donosimo u albumu.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
11.11.2017. god. Mali Jelinak
Subotnja šetnja padinama Malog Jelinka. Pogledi na Vran, Čvrsnicu, Čabulju, jezero. Vrhove je zabijelio snijeg a jesenske boje se isprepliću u dolini, sunce se stidljivo probijalo kroz oblake koji su nagovještavali promjenu vremena i dolazak ciklone. Ugodno provedeno poslijepodne na planini.
Foto album pogledajte ovdje
22.10.2017. god. Hajdučka vrata
Odlična aktivnost naših članova u ovoj godini se nastavlja. Iako vremenska prognoza nije bila najbolja grupa naših članova je odlučila “riskirati” i posjetiti Hajdučka Vrata te nam dočarati ovaj dio Čvrsnice u jesen. Rizik se isplatio te je na kraju izlet bio odličan, nije bilo previše kiše, jedino je magla omogućila pogled sa samog vrha, ali je usponu i svemu ostalom ipak dala neki mistični dojam, kao što su i sama Hajdučka vrata. Svi su oduševljeni i željni novih tura.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
14/15.10.2017.Triglav
Dugo vremena se taj Triglav nalazio negdje u planovima za uspon u skoroj budućnosti, ali mjesec listopad, slobodan vikend i odlično vrijeme su ga progurali preko reda i došlo je vrijeme za polazak. Mitska planina, najviši vrh Julijskih Alpa i simbol slovenstva izazivala je i jednu dozu strahopoštovanja u nama te smo ozbiljno shvatili ovaj uspon i dobro se pripremili. Kako se primicao dan polaska ekipa se polako osipala, što zbog ozljeda što zbog privatnih obaveza. Na kraju “spade knjiga na dva slova“, jedan pripadnik PDS AO Velebita Zagreb i HPD Čvrsnica Široki Brijeg. To nas nije obeshrabrilo nego dapače još više učvrstilo u namjeri.
08.10.2017. god. uspon na vrh Kapci na Čvrsnici
Početak je tjedna, diže se hladna fronta iznad Alpa, u par dana bi se trebala lagano prebaciti ka istoku, u putu u prolazu bi opet trebala uhvati još hladnoga zraka, snježni alarmi se počinju javljati. Glasno razmišljam pa listopad je već par godina nije uopće padao u ovo vrijeme, ne bi trebalo biti nešto posebno ili ipak može biti, dovoljno da se zagolica mašta. U četvrtak, posebice u petak je već izgledno da će snijega biti i to dovoljno za finu turu, adrenalin lagano kola, po glavi se motaju ideje. Za subotu je loša prognoza, oblaci i dosta jak’ vjetar ali nedjelja bi po svemu trebala biti okej, ne volim planinariti nedjeljom, ali ovo nećemo propustiti. Snijeg, visoka planina, trening za pravu zimu, nije trebalo dugo da se dogovori sve. Jedino je trebalo odabrati konačni cilj, gledam kartu Čvrsnice, privlači me vrh Kapci 2156m (mada je ova visina dosta upitna jer je na kraju na dva gps uređaja pokazivala drugačiju vrijednost) tako blizu Pločnog, vrh preko 2000m ali nešto nisam upratio da se često ili uopće spominje. Znam da sam ga i nešto ranije gledao radi alpinističkih uspona, ali i samog pogleda koji se otvara za dalje, googlam. Nema GPS trag uopće do vrha ili ga ja ne znam naći, to je bilo dovoljno, idemo gore, snimit ćemo da ima neki trag za ubuduće.
08.10.2017. god. Šetnja oko grada
Uvijek nas raduje kada dobijemo fotografije nekoga tko se samoinicijativno organizirao i odradio neku šetnju, turu, aktivnost. Tako su članice našeg društva iskoristile jučerašnji dan da se dobro umore, odradivši turu po našim brdima od preko 10km. Iz Borka su se digle na Crnač, pa preko Crnča u Dobrkoviće i kroz Oklaje se vratile u grad. Svaka čast. Kao i inače pozivamo i ostale, kada se god zapute u prirodu ili dan nam se jave jer uvijek ima članova koji bi hodali ili da nam pošalju priču i foto materijal.
Multimedija:Foto album pogledajte ovdje
01.10.2017. god. Uspon na Veliku Vlajinu
Na poziv HPD Prenj 1933 rado se i nešto naših članova odazvalo na MOSTAR OUTDOOR druženje. U sklopu aktivnosti popeli su se na najveći vrh Čabulje Veliku Vlajnu. Kako je to sve izgledalo možete pročitati iz pera jednog našeg novog člana. Brat i ja smo se odlučili priključiti HPD Čvrsnica, te smo na poziv našeg prijatelja krenuli na planinski izlet na planinu Čabulju u nedjelju, 01. listopada 2017. Iz Širokog Brijega smo krenuli u 08:30 ujutro prema planinarskom domu Bogodol, gdje nas je dočekao velik broj planinara najvećim dijelom iz HPD Prenj 1933. U 09:30 oko 150 planinara je krenuop na dvije ture najveći dio je krenuo ka Velikoj Vlajini, najvisem vrhu Čabulje dok je dio otišao ka Bandurici. Atmosfera je bila vesela, zrak svjez i čist, a predivni planinski vidici su nam oduzimali dah. Planinarili smo oko 2 sata do podnožja samog vrha, većina nas članova širokobrijeske “ekspedicije” nije imala nikakvih problema sa dotadašnjim usponom. Nakon kratkog predaha smo krenuli prema samom vrhu uz strmi uspon, koji je ujedno posljednji i najteži dio planinskog puta do vrha Čabulje. Nakon nešto manje od sat vremena uspona tom dionicom, uspjeli smo se popeti do Velike Vlajine, na 1780 m nadmorske visine. Ostali smo oduševljeni prizorima koji nam je priuštila stijena na vrhu Čabulje. Pogledi na Drežnicu, Čvrsnicu, kanjon rijeke Lištice, Mostarsko Blato, planinu Biokovo u Hrvatskoj, te na brojne druge lokacije, su bili zapanjujući. Na brzinu smo se okrijepili hranom i vodom, te smo uslikali zajedničku fotografiju nas Širokobriježana pored križa i oznake vrha Velike Vlajine. Nakon kratkog odmora, uživanja u vidicima i druženja sa kolegama planinarima krenuli smo se spuštati natrag prema planinarskom domu Bogodol. Tamo nas je dočekao ukusan planinski grah kojeg su pripremili pristojni i uljudni domacini iz HPD Prenj 1933. Nakon tople hrane i hladne pive smo se uputili nazad prema svojim domovima na odmor od odličnog uspona, te se radujemo ponovnom planinarenju sa lokalnim planinarskim društvima do vrhunaca sa nevjerojatnim pogledima koje nam nudi naša Hercegovina, a tko zna, možda uskoro i nekim daljim krajevima.
Foto album pogledajte ovdje
16.09.2017. god. Priječenje Vrana
Možda naslov i nije dobar, jer se može i drugačije priječiti i duže ali evo učinilo nam se zgodno. Planirajući uspon, vodeći se onom da probamo približiti svima neke staze koje su manje eksponirane odlučili smo spojiti Vran sa zapada/istok. Krenuli smo sa istočne strane Borove glave sa točno 1222m (do polazne točke možete doći ako cestom iz pravca Posušja/Tomislavgrada nakon prolaska jezera i planinarskog doma Blidinje skrenete lijevo na prvom ozbiljnijem skretanju i onda makadamom dođete do stupova od dalekovoda). Staza je dio VHTa, od polazne točke preko Galuše 1416m se oštro diže ka vrhu Vran koji je na 2017m. Nakon toga staza nešto gubi na visini, spušta se i ulazi u njedra Vran planine i onda ponovno slijedi uspon na kotu (na žalost ne znamo ime iste koja je na 2001m) a nalazi se iza vrha Bijela Glava. Staza je dosta dobro markirana osim što je radi požara markacije nestalo pri vrhu uspona iza Bijele Glave. Tu staza ponovno pada u visini, ostavljajući Bijelu Glavu desno i spaja se sa stazom koja dolazi od Hajdučkih vrleti, te se dalje lijevo nastavlja ka Velikom Vranu 2074m. Na vrhu se nismo puno zadržavali jer je kao i inače bilo dosta vjetrovito, ovoga puta južni vjetar. Sa najvećeg vrha krenuli smo stazom ka Kedžari, ali nismo išli skroz stazom, poznavajući ovaj dio staze odlučili smo od bunara 1625m umjesto da pratimo stazu skrenuti desno i po jednom grebenu se spustiti u dolinu i vratiti ka Hajdučkim vrletima. Od križanja sa stazom iz pravca Hajdučkih vrleti staza je odlično markirana i po zemlji a nakon Čvrsnica Ultra Traila su ostale i žute najlonske markacije na drveću tako da će dobro poslužiti i tijekom zime. Od skretanja kraj bunara nema markacija ali dovoljno je pratiti greben i orijentirati se prema stubovima od dalekovoda. Probali smo uslikati što više fotografija koje vam donosimo u albumu. Mi smo uživali, cca 13KM u 6 sati, laganog planinarenja sa dosta pauza.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje.
30.07.2017. god. Otkrivanje Čvrsnice
Par naših članova je zamijenilo vrelinu grada sa nešto manje vrelom turom po Čvrsnici. Odlučili su se sa Gornjih Badnji probiti ka unutrašnjosti Čvrsnice u malo istraživanje mogućih novih staza. Krateći šumu naišli su na stazu Munika-Pločno malo se kretali njome i nastavili dalje ka višim kotama. Uživali su u malo drugačijim pogledima iz njedara Čvrsnice koje su rado i podijelili s nama. Završna točka do koje su došli bi trebala biti dominantna kota Lisac 1753m.
Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa više fotografija pogledajte ovdje
Uspon na Triglav uz Central Osiguranje d.d.
Mjesec dana prije polaska u jednom razgovoru smo se dotakli Triglava kao moguće destinacije za uspon i odmah je „kliknulo“ kod par ljudi te smo se nastavili dogovarati. Planirajući sve, odlučili smo da bi penjali u terminu 19-21.08.2016. Interes je bio odličan (jedno vrijeme čak i 20 ljudi) tako da se planiralo penjati sa dvije različite strane. Jedna grupa je trebala ići sa sjeverne strane iz doline Vrata a druga sa južne strane, Rudnog polja. Iz raznoraznih razloga ekipa se prepolovila a kako su i vremenski uvjeti po najavama trebalo biti loši odustaje se od sjeverne strane. Nemogućnost spavanja u domovima podno Triglava (popunjeni u ovom terminu) nam ostavlja mogućnost rezerviranja spavanja u Vodnikovom domu (koji je nešto niže) i to samo 19.08.2016. god. pa smo odlučili da ćemo prvi dan nakon cjelovečernje vožnje popeti turu: Rudno polje preko Studorskog prevala do Vodnikovog doma.
