Još jedna tura na Hajdučka vrata, idealan dan, široki vidici. Snijega ima za ovo doba godine nevjerovatno puno, na početku je bio tvrđi kako je dan odmicao popuštao je. Uživajte u fotografijama koje možete pogledati ovdje

Najavu idealnog vremena smo iskoristili za uspon na planinu Radušu, vrh Idovac. Nedjelja rano jutro i polazak iz Širokog, a na sami uspon smo počeli u 08:30 iz sela Zahum od  kojeg kreće staza. Inače Raduša se prostire od Jajca do Rame, najveći vrh je Idovac 1956 sa kojeg se pružaju nevjerovatni pogledi. Sami vrh smo popeli u 11:40 i dugo uživali u suncu i pogledima. Odlično iskorišten dan.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Snijeg je i dalje izdašan, za nedjelju vrijeme i nije baš najbolje ali probat ćemo pa do kuda se bude moglo. S obzirom na snijeg koji je padao večer prije sjever smo isključili, planiramo od Grkuša, podno Jelinka, pa na sedlo i onda gore kuda se bude dalo. Dole putem je još ok, nema ni snijega previše vrijeme li-la, ali kako se dižemo sve je izglednije da će nas cijelo vrijeme pratiti oblak, vjetar. Ali malo po malo, pipkajući dokopali smo se Pločnog. Odmorili, povratak je bio nešto lakši, nakon nekog vremena smo ugledali obzor a Pločno i vršni dio ostavili u magli, bit će uspona po snijegu još, sigurni smo.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Svjesni situacije u kojoj se nalazimo dosta smo vagali u vezi planinarske škole za ovu godinu. Izvagali smo i smatramo da boravkom u prirodi možemo samo dosta dobiti, vođeni tom idejom odlučili smo raditi školu. Prilagođavat ćemo se situaciji te tako i reagirati. Ako bude trebalo predavanja ćemo organizirati i u prirodi prije uspona. Bit ćemo fleksibilni u svakom slučaju. Sve informacije možete dobiti u inbox na facebook stranici društva isto tako i prijaviti se.

Još jedan mali album sa Čvrsnice, sjeverna strana, u idealnom danu sa dosta novog snijega ali vedrim nebom, hladnim vjetrom i idilom mira i tišine.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Jucer smo popeli Cincar, 2006m. Vrh koji se nalazi sjeveroistočno od Livna međa je Kupreškog i Glamočkog polja. S njega su pogledi impresivni na sve strane, posebice u danima kao jučer. Iako se očekivalo dosta hladnije vrijeme dočekao nas je idealan dan, sunce i snijeg po kojem se dalo kretati. Tek pod samim vrhom smo imali dosta jake udare vjetra, ali nekako smo se dokopali i samog vrha. Ruta je bila dom na Kruzima-Švabine staje i uspon ka vrhu.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Slučajno smo otkrili veliki krater, prošle godine baš oko ovog datuma i pronašli na licu mjesta, u ponedjeljak 05.04.2021. se i spustili. Još jedna Golubinka, ovaj put u Pologu. Dimenzijama otvora i dubine je obećavala, ali na kraju ništa spektakularno. Našli smo 2 uža kanala od par metara, ali dalje se nije moglo. Možda nekad i bude moglo ali do tada radimo dalje na novim.
Multimedija:Foto album pogledajte ovdje

Petak večer manje više svi smo kući, Veliki je tjedan, kad svako malo dođe obavijest, meteo alarmi „lude“, nešto čudno se događa gore negdje. Iznenada se mijenjaju prognoze, za subotu poslijepodne najavljuju hladnije nego što je trebalo biti i moguće dosta snijega. Slično je i kod još par ljudi, udica je bačena mogli bi se penjati iako nismo planirali ovaj vikend, ali ajde potvrdimo u subotu jutro. U subotu 03.04.2021. je bilo izgledno da su prognoze točne, te dogovaramo da krenemo u 13:00 iz Širokog Brijega pa što bude, cilje je Velika Vlajina. Pet nas je, kako se približavamo, osjeća se da će sve biti točno kako smo i prognozirali. Prvo pojačava vjetar, počinje sola i oko 14:10 u vrijeme našeg polaska ka vrhu počinje mećava.

Na ovu turu se krenulo dosta rano, po mrklom mraku sa ski staze. Snijeg obilan ali oblaci tijekom noći nam nisu bili saveznik pa nije bio idealan, dosta se propadalo. Za uspon smo koristili rutu preko ski staze i odmah na greben, direktno i dio preko merdovina na Mandinu planu, Mali Vilinac i naš krajnji cilj Veliki Vilinac. Lagano probijanje sunca, uživanje u tišini i miru planine. Povratak je bio na Mali Vilinac i direktno dolinom između Mandine plane i Razvala te šumom na gornju stanicu žičare i onda ski stazom ponovno na Risovac. Fotografije će pokazati dio čarolije jednog ovakvog uspona.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Nakon dugo planiranja, napokon je došao na red i za uspon na Žlijeb. Iz Dive Grabovice startamo u 09:00. Na putu do prvog izvora nailazimo na  ogromnog gmizavog prijatelja “šargu” dosta dobro upozorenje svima da su već van svojih skrovišta, zaobilazimo i nastavljamo. Laganim tempom stižemo do prvog izvora uzimamo kratku pauzu i okrijepimo se vodom. Nastavljamo do drugog izvora uz par pauza. Uz divljenje prirodi i vrhovima prekrivenih snjegom vrijeme nam je brzo prošlo. Do kućice smo stigli za dva sata i 10 minuta. Zasluženo se počastili čajem i otišli na vidikovac. Kamo god se okreneš, dah staje. Ne znaš na koju stranu prije da pogledaš. Nakon razgledavanja i naslikavanja se vraćamo do kuće i ručamo. Hoćemo na Tise? Nećemo na Tise? Hoćemo!

Zima ove godine ne posustaje, snijega ima, a ovih dana Čvrsnica u olujama praćenim jakim vjetrom dobiva nove centimetre a moguće i više. Isto bi se trebalo ponoviti do sredine tjedna i onda bi se vrijeme trebalo proljepšati. Što ovo sve znači, znači da snijega ima toliko da bi ga moglo ostati dosta dugo ako ne bude nekih velikih temperaturnih inverzija. Uživanje je zagarantirano kroz travanj a moguće i svibanj. Pogledajte mali foto album ovdje

Postoje tako neka mjesta koja vam se u djetinjstvu urežu u sjećanje pa kako starite postaju mističnija, bajkovitija pa i ako je razlog bio ružan vremenom postane lijepo sjećanje. Tako su meni Cvitini kuci lijepo sjećanje od djetinjstva. Obično, kod nas u Hercegovini, kuk i djevojačko ime vežu se uz  neku tragediju e ovdje to nije slučaj. Bar je tako nekolicini nas umornih pčelica i izviđača ispričao pokojni Šule, tadašnji nastavnik u Crnču, pri povratku s izleta uz logorsku vatru početkom 70 godina prošlog stoljeća.  Cvitini kuci su vam skupina pet, šest (nisam siguran koliko sam ih pribrojio) djelovanjem vjetra i vode nastalih kamenih struktura (kule, šiljci eng. pillars) visokih 20 m (da ostanem pošten) možda i viših, negdje podno Mosora u kanjonu rijeke Lištice odmah iznad Bijele drage. Pričao pokojni Šule kako su tu pastiri kratili vrijeme pokušavajući se neuspješno popeti na te kamene stupove e to je uspjelo samo jedinoj pastirici Cviti, on je znao kako se i kućile zvala eto ja sam zaboravio, otad se to mjesto naziva Cvitini kuci.