Nakon dugo planiranja, napokon je došao na red i za uspon na Žlijeb. Iz Dive Grabovice startamo u 09:00. Na putu do prvog izvora nailazimo na  ogromnog gmizavog prijatelja “šargu” dosta dobro upozorenje svima da su već van svojih skrovišta, zaobilazimo i nastavljamo. Laganim tempom stižemo do prvog izvora uzimamo kratku pauzu i okrijepimo se vodom. Nastavljamo do drugog izvora uz par pauza. Uz divljenje prirodi i vrhovima prekrivenih snjegom vrijeme nam je brzo prošlo. Do kućice smo stigli za dva sata i 10 minuta. Zasluženo se počastili čajem i otišli na vidikovac. Kamo god se okreneš, dah staje. Ne znaš na koju stranu prije da pogledaš. Nakon razgledavanja i naslikavanja se vraćamo do kuće i ručamo. Hoćemo na Tise? Nećemo na Tise? Hoćemo!

Zima ove godine ne posustaje, snijega ima, a ovih dana Čvrsnica u olujama praćenim jakim vjetrom dobiva nove centimetre a moguće i više. Isto bi se trebalo ponoviti do sredine tjedna i onda bi se vrijeme trebalo proljepšati. Što ovo sve znači, znači da snijega ima toliko da bi ga moglo ostati dosta dugo ako ne bude nekih velikih temperaturnih inverzija. Uživanje je zagarantirano kroz travanj a moguće i svibanj. Pogledajte mali foto album ovdje

Postoje tako neka mjesta koja vam se u djetinjstvu urežu u sjećanje pa kako starite postaju mističnija, bajkovitija pa i ako je razlog bio ružan vremenom postane lijepo sjećanje. Tako su meni Cvitini kuci lijepo sjećanje od djetinjstva. Obično, kod nas u Hercegovini, kuk i djevojačko ime vežu se uz  neku tragediju e ovdje to nije slučaj. Bar je tako nekolicini nas umornih pčelica i izviđača ispričao pokojni Šule, tadašnji nastavnik u Crnču, pri povratku s izleta uz logorsku vatru početkom 70 godina prošlog stoljeća.  Cvitini kuci su vam skupina pet, šest (nisam siguran koliko sam ih pribrojio) djelovanjem vjetra i vode nastalih kamenih struktura (kule, šiljci eng. pillars) visokih 20 m (da ostanem pošten) možda i viših, negdje podno Mosora u kanjonu rijeke Lištice odmah iznad Bijele drage. Pričao pokojni Šule kako su tu pastiri kratili vrijeme pokušavajući se neuspješno popeti na te kamene stupove e to je uspjelo samo jedinoj pastirici Cviti, on je znao kako se i kućile zvala eto ja sam zaboravio, otad se to mjesto naziva Cvitini kuci.

Šteta je bila ne iskoristiti još jednu lijepu zimsku nedjelju. Skupljanje ekipe i opreme ali na kraju samo nas tri, ali ne smeta. Polazak iz Širokog oko 07 sati, lagana vožnja do doma u Bogodolu, usput uŽivanje u pogledu na konje, Prenj i naš cilj, Čabulju. Oko 08h smo kod doma, lagano spremanje stvari i polazak za Veliku Vlajinu. Svatko tko je išao stazom od doma zna koliko je taj put “dosadnjikav” i nama je bio sve do predjela u kojem se vrhovi Čabulje ukazuju ispred nas. Uskoro dolazimo do klupe u spomen na Miljenka Bošnjaka i pravimo manju pauzu i uživamo u pogledu na snijegom prekrivene dijelove Čabulje. Nakon pauze nas očekuje prvi snijeg, uz oprez idemo prema Gonđuši. Kako je snijeg bio solidno tvrd kod lokve (ovaj put smrznute) odlučujemo staviti dereze. Svakako su poslužile svrsi i gotovo do polovice uspona su na nogama, a onda se ukazuju područja bez snijega, te do vrha odlučujemo ići tim dijelom. Kako se bližimo vrhu vjetar počinje jačati, te već tada dogovaramo kratko zadržavanje uz koju sliku i uživanje u pogledima koji su I ovaj put sezali daleko, daleko. Do vrha nam je trebalo neka 3:20h. Na spuštanju odlučujemo ići sve do dijela sa snijegom, te tu napraviti pauzu.Pravimo finu pauzu, ubacujemo kalorije u sebe, uživamo u pogledu na podnožje Čabulje i ostalo u daljini. Spuštamo se prema Gonđuši. Snijeg nije bio tvrd kao tog jutra, ali svakako su dereze poslužile pa ih nosimo gotovo sve do klupe. Tu pravimo ponovno pauzu i pozdravljamo se s Čabuljom do nekog drugog puta. Ostaje još onaj “dosadnjikavi” dio koji se malo oduljio, ali ga brzo gazimo i tako našu nedjeljnu turu završavamo u 14:30.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Jedno prijašnje lutanje po Vranu bilo je okidač ideje za nešto drugačiju pristupnu rutu ka Velikom Vranu a u tu priču ubacili bi i Mali vis (vrh koji je 2014m a  dosta rijetko se posjećuje). Turno skijanje se kod nas dosta brzo razvija i upravo nam je to i bio povod. Još više populizirati Vran, dovesti ekipu na skijama iza Velikog Vrana, popet ga sa sjeverozapada i onda završiti turu spustom ka jugu (isto tako i svi ostali kojima se da zimi hodati). Zamislili smo neku liniju, koju smo htjeli i vizualno istražiti. Na žalost od vizualizacije ovoga puta nije bilo ništa. Vran nam je ponovno priredio „vatreni“ doček, olujni vjetar i oblaci pa smo se dobro morali boriti da uopće stojimo na nogama. Unutrašnjost Vrana je ogromno prostranstvo u onakvim uvjetima se jednostavno bilo dosta nezgodno orijentirati. Nismo dobili idealnu liniju, nismo vizualizirali ali popeli smo.  Mali vis pa i Veliki Vran i spustili se ka jugoistoku, ovaj put pješice. Vran nas je šibao, udarao, možda i nikad jače do sada a znali smo imati „borbi“ ali kada smo se spustili i izazvao jer se u trenu sve smirilo i razvedrilo, nudeći nam prizore kakve smo željeli koji sat ranije. Odustati nećemo, nađemo mi idealnu liniju i to sve fino predstavimo, ima dana.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Još jedan istinsko uživanje u turi na kultna Hajdučka vrata, neka ovaj put fotografije pričaju za sebe.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

U petak dogovaramo turu na najveći vrh Čvrsnice, ruta je preko Jelinka. Nismo bili sigurni koliko će nam trebati do vrha i kroz priču odlučimo poći iz Širokog 04:45. U 06h krećemo iz Barzonje prema Jelinku, od samog početka nas prati bura, na pola staze ka Jelinka oblačimo dereze. Oko 07:30 sa Jelinke uživamo u  lijepim prizorima jezera i Bara, Pločno ne vidimo zato što se oblaci prelijevaju preko vrha isto tako gledamo Vran planinu kako su se oblaci spustili do pola panine i komentiramo kako jednoj našoj ekipi koja ide na Vran neće biti baš ugodno.

Žućno raspravljamo, dok putujemo prema Blidinju, o trenutnoj situaciji globalnog utjecaja virusa SARS-CoV-2. Ma to se netko “igra” provjeravajući dokle se može ići s kontrolom ljudske populacije. Samo je jedna od nategnutih teorija koja se spomenula tijekom rasprave. Moglo se ići u nedogled da Tomi ne spomenu postinfekcijske simptome, od kojih je jedan i moždana magla. Što sam ono mislio spomenuti… Sjećam se da smo dan prije ture skupljali dereze posuđene od iskusnijih članova planinarskog društva. Pokupili smo sve što je bilo dostupno u Širokom Brijegu i bližoj okolici. Nakon ove akcije skupljanja, lakše je bilo nabaviti novu grafičku karticu za rudarenje kriptovaluta nego naći slobodne dereze. Izbijamo iz krivine pokraj Križa i otvara nam se pogled na Polja, u vrijeme dok na ledu Blidinjskoj jezera još leži magla, skrivajući iznenađenje. Ovo moramo snimiti, govori Zoka zaustavljajući auto uz jezero. Kroz maglu, na klizaljkama za led, tri hanume se kližu, čevrtaju (k’o zvrk), krevelje, balansiraju i izgledaju nestvarno. Ovo zahtijeva po jednu žestoku u Vrletima da potjeramo krv brže kroz vene. Okupljamo se dok obavljamo jutarnji ritual ispijanja napitaka za razbuđivanje. Vrijeme je za polazak. Tujo i Krešimir odlaze prema Galuši, gdje će, nakon duže pauze između “ozbiljnijih” tura, testirati opremu i malo zagrijati mišiće. Ostatak, nas deset, tek sada dijelimo dereze kako bi ih svatko na vrijeme prilagodi obući. Da ne bi bilo kad dođemo do zaleđenog dijela… vaćaj, vaćaj uteče Međeđa! Kao što nam, nažalost, uteče jedna boca vode. Ispratismo je pogledom ko gledatelji Filipa Zubčića.

Kada imate sunačan dan bez daška vjetra u sred zime na Čvrsnici pravi ste sretnik. Još kada snijega ima kao što ga ima ove godine dupli ste sretnik. A najveći ako imate dovoljno vremena za boravak u ovoj fantaziji.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Moćna, divlja, prekrivena snijegom koji na nekim mjestima doseže dvoznamekaste brojke. Njenim prostranstvima vrebaju samo predatori, boreći se sa hladnim vjetrovima i mijenama vremena po dubokom snijegu tražeći po kojeg zeku ili slično. Sjeverni zid u najizdašnijem izdanju: Pločno, Kapci, Veliki Jelinak, Pesti brdo, Fratarska kapa, Veliki Kuk, Mala Orlovača.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Jeste se zaželjeli “standardne linije” ako jeste uživajte malo ovako na daljinu. Za nekih par mjeseci će se moći ponovno gore. Snijega odavno nije bilo ovoliko,a po svemu bit’ će ga i više.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Uspon prvog dana Nove godine lagano prelazi u tradiciju. Niti ovaj put nam nije trebalo previše vremena za organizaciju, svi smo se poželjeli turne ture jer lani na žalost nismo imali idealne uvjete pa nismo napravili niti jednu kvalitetnu. Nisu niti u petak bili idealni uvjeti, ali ajde probat ćemo barem bi snijega trebalo biti dovoljno. Lani smo išli sličnim putem pa smo znali teren, naravno s obzirom na razvoj situacije kasnije to nam je puno pomoglo. Nismo pretjerano poranili, na početku je sve bilo ekstra ali vidjelo se da gore iznad dobro kuha.

Donosimo još jednu kratku foto priču od 19.12.2020. Jedna ekipa je bila na Čabulji, popela vrh Velika Vlajina. Fotografije pričaju same za sebe pa uživajte. Foto album se nalazi ovdje.

Četvrtak večer stize poruka da se u nedjelju 20.12.2020. planira uspon na Čvrsnicu, vrh Pločno. Meni kao “mladom” planinaru koji aktivno planinari tek nekih godinu i pol dana ovo je bila jedinstvena prilika da se okušam u penjanju snjegom prekrivenim stazama. Od četvrtka do nedjelje je trajalo kao vječnost, jedva sam čekao jutro kad ćemo krenuti. Sastanak je bio u 05:15h ispred GSS stanice, sreća da je bio policijski sat,činimi se da bi i ranije krenuli. Nije smetalo iskreno od uzbuđenja subotu večer nisam ni oka sklopio. Napokon dolazi to jutro, okupilo nas se šest, a dio ekipe će kasnije. Nas trojica bez ikakvog iskustva, Darko je nešto hodao ali imamo dvojac kojima ovi nije strano tako da smo sigurni.

Drago nam je da smo i mi bili dijelom jednog dosta aktivnog vikenda HPD Čvrsnica. Dogovori i pregovori su bili vrlo teški jer smo trebali ići na Pločno s jednom ekipom, al ipak nitko od nas nije bio spreman na buđenje prije 05h. Kombinirat ćemo nešto pristupačnije iz Širokog polazimo u 07h, prvo kratka kava, a onda put Blidinja. Gore nas čekaju Maka i Joško, dok nas tri iz Širokog lagano pristižemo. Prema vrhu krećemo oko 08:30h i fino napredujemo sve do većeg snijega, nastaju standarni problem sa klekom ali gura se.