Nakon planinarske škole a u sklopu priprema za neka ozbiljnija planinarenja par članova društva je napravilo jednu odličnu turu.  Na Čvrsnici se do sada hodalo raznim rutama ali ovu sa istoka na zapad u kompletu još nismo, cilj je bio napraviti veliku udaljenost, dobru visinsku razliku u nekom realnom vremenu. Spojiti istok i zapad te popeti što više vrhova preko 2000 između. Na kraju je to izgledalo ovako.

U “sjeni” noćne ture na Sv. Juru (Biokovo) dio članova HPD Čvrsnica je organizirao i u nedjelju odradio turu Vitlenica/Hajdučka Vrata. Ništa posebno da ja nisam bio tek treći najstariji učesnik. Imali smo gostujući bračni par iz Livna 1959 i 1956 godište, piče k’o navijeni. Okupljanje je bilo u 07:30 kod restorana Hajdučki vrleti odatle autima idemo do Vitlenice. Turu počinjemo u 08:10, kroz šumu ugodna šetnja ali već uz Klekovu glavicu mali problemi ja glumim voditelje planinarske škole pa malo vode,
malo dekstroze, koja utješna riječ i nastavljamo dalje. Izlazimo iz šume i dolazimo se do odmarališta sa kojeg puca odličan pogled na unutrašnjost Čvrsnice oko 09:55. Dobar tempo, nakon kraćeg odmora spuštamo se ka Zaglavlju usput sklonište je zaključano a izvor Grkuš ispod Dvostrukog Kuka je zamućen pa ne uzimamo vodu. Dok se divimo pogledu na Viline pećine jednog od Ivana (trojica su pogrešno skrenula na putu za Kupres) hvataju grčevi, ponovno primjenjujem iskustva sa planinarske škole, ovaj put su na redu bobice, plavih nemam ali i ovo što imam pomaže. Kolona se malo razvukla ali polako prolazimo podno Stoga, pa Male Oštrovače i evo nas na raskrižju prema jezeru Crljenjak. U 10:55 smo na Jezeru Crljenjak 2000 m nakon naslikavanja još malo i dolazimo do „vrata“ opet naslikavanje i dižemo se iznad na ručak. Obilje hrane, malo pive i Čvrsnicom se zaorila “Ja te čekam željna …” od Hšima Hučuka Hokija , na zaprepaštenje malobrojnih stranih planinara. Zbog oblaka koji su se naglo navukli odlučujemo ne ići na Drinjaču 2038 m iako je i ona tu nadomak, nego se vraćamo istim putem. Bez ikakvih problema svi se spuštamo i Ćoma nas poziva na kavu kod njega u vikendicu. Kao pravi planinar napravio je i brzi ručak, kruh mu je odličan tri vrste brašna. Ako ikad budete dolazili ne zaboravite hvaliti i baštu . :Tujo
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Par dana ranije nas par se dogovorilo za noćni uspon na Biokovo, iz Širokog Brijega polazimo oko 22:30, vozimo se do Milića podno Biokova sa sjeverne strane, stižemo među prvima i čekajući ostale lagano se pripremamo za cijelovečernje hodanje. Ekipa se polako skuplja, na kraju činimi se  43 planinara i planinarki. Nakon kratkih obavijesti i uputa krećemo u 00:30. Laganim usponom u početku hvatamo tempo, vrijeme ugodno. Ulaskom u šumu kreće nešto strmiji uspon, uz par kratkih zaustavljanja dolazimo do bunara na Očescima (oko 1100 mnv). Tu je planirana malo duža pauza, ali zbog komaraca, mušica i ostalih nametnika kojih je previše zbog vode, pomičemo se na livadu malo iznad, okrijepa i skupljanjue snage za dalje. Izlaskom iz šume napokon mozemo i vidjeti vrh s komunikacijskim tornjem, koji nam izgleda kao na dlanu, ali zbog konfiguracije terena bio je dalje od očekivanog, na izlasku na golet staza skreće malo u desno. Oštrim usponom izlazimo na cestu nekih 300 m ispod tornja. Nakon kratkog odmora i fotografiranja, spuštamo se do planinarske kuće podno vrha, sajlom koju koriste na smjenama u tornju tijekom zimskog perioda kada je pristup onemogućen cestom zbog snijega. Odlični domaćini iz HPD Imotski dočekuju nas toplim i hladnim napitcima i doručkom. Nakon odmora, druženja i napunjenih baterija krećemo natrag oko 06:30. Nakon malo više od 2,5 sata vracamo se do automobila, pozdravljamo, i puni utisaka odlazimo na zasluženo bućkanje u moru, s razmišljanjem o povratku jednog dana.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Jednu lijepu turu društvo je napravilo u nedjelju 30.06.2019. god, na žalost dosta članova koji su željeli na turu iz raznoraznih razloga nisu mogli ali kao i inače, planina neće pobjeći ići ćemo ponovno. Prema Pločnom svi imaju respekt u bilo kojem dijelu godine, i neka, treba tako biti. Uspon kao uspon nije pretjerano niti težak ako ste spremni, dobro isplanirate i odnosite se prema njemu sa poštovanjem, ali bilo kakvo opuštanje na ovakvim usponima može donijeti probleme, naš je ponovno ispao odličan. Idealnu uvijeti za planinarenje, sunce, lagani vjetar, dosta čist obzor. Krenuli smo iz Masne Luke preko Ćužića kuka na Ravnine i Pločno a vratil se u Masnu Luku ali preko Papuč Drage i Pršulja. Pred završnim siparom naišli smo i na dosta snijega ali nije predstavljao problem pri usponu. Na vrhu je čak u hladu bilo i prohladno, dok je dio ekipe odmarao, dio je još i prošetao po grebenu Čvrsnice. Vidimo se na nekom novom usponu a kako je to sve izgledalo ovaj put pogledajte u velikom foto albumu sa opisom ture.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Donosimo još jednu foto priču sa ture našeg društva. U nedjelju 16.06.2019. god. se ponovno hodalo po “našoj” Čvrsnici, plan je bio jedan ali sticajem okolnosti nešto se izmijenio. Kako je to sve izgledalo pročitajte i pogledajte u ovom albumu: Skijalište-Mandina plana-Mali Vilinac-Veliki Vilinac-PSD Vilinac-Prijegon-Zaglavlje-Vitlenica

Planinarska škola HPD Čvrsnica je napravila uspon na vrh Konj/Kamešnica. Trideset članova društva je u nedjelju rano krenulo ka padinama jedne lijepe planine koja razdvaja BiH i Hrvatsku, produljenu “ruku” Dinare. Zanimljiv uspon kreće iz sela Podgradina sa 736m, na samom početku imate izvor sa pitkom vodom i onda staza ide šumom do Pešinog vrila 1400m na kojem se nalazi planinarsko sklonište te izvor pitke vode. Tu na žalost ostavljamo četiri cure radi sitnih problema sa obućom i žuljevima. Na 1600m se izlazi na sjevernu stranu, na greben, pogledi su odlični ali je i dosta vruće, izišlo se na golet, ali malo po malo stiglo i do samog vrha Konj 1865m. Uživali smo u pogledima na sve strane. U nedjelju je na planini bila gužva “100 žena na Kamešnici” tako da je uspon i spust trajao duže od previđenog ali na kraju sve je odlično ispalo i svi jedva čekaju nove ture.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Jos jedan jako zanimljiv vikend je iza nas, dosta aktivan. Dok je tridesetak članova bilo na Kamešnici i odradilo uspon na vrh Konj (o tome ćemo posebno pisati) jedna druga ekipa je posjetila Čvrsnicu. Kako sami kažu išli su lagano prošetati pa dokle stignu, preko skijališta i Mandine plane stigli su skoro pod Mali Vilinac, doručkovali i vratili se. Pogledajte par fotografija koje su nam poslali.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Sve je krenulo spontano. Uslijed najave da će ovaj vikend biti ružno vrijeme i odgađanja ture u sklopu planinarske škole “HPD Čvrsnica”, manja grupica odlučila se u posjet jednom od manje posjećenih dijelova blizu nas, kanjonu potoka Baćine. Ekipa koja je išla na turu početkom veljače sigurno nam sada zavidi, jer je svaki djelić prirode dobio novo ruho. Proljeće je zaista učinilo svoje. Krenuli smo ujutro oko 09h, doslovno od svatko od svoje kuće (iz Dobriča). Laganim hodom po makadamskom putu zagrijali smo se i krenuli se uspinjati od Marića starih kuća prema Krstinama. Inače jednim djelom postoji utabani put kojima se nekada redovito kretalo iz sela i tim smo se poslužili kao da je dio ocrtane planinarske staze. Jugoistočno od Krstina stali smo na jednu gomilu u Avlijama da malo uhvatimo zraka i ‘bacimo pogled’ na Dobrič i Mostarsko blato.

Planinarska škola je odradila još jedan uspon. U nedjelju je 40ak članova društva pohodilo Čvrsnicu, točnije Žlijeb. Ova staza nije odabrana tek tako. Lijepo održavana i markirana ne pretjerano teška ali sa dozom osjećaja prave planine. Svi su na kraju došli na Žlijeb, otišli na vidikovac i uživala u pogledima na dolinu Radave i gorostase: Mezića stijenu i Veliki Kuk. Fenomeni pogredi na nevjerovatnu ljepotu. Pogledajte dio fotografija a na kraju škole ćemo dodati još dosta njih u poseban album. Vidimo se večeras na idućem predavanju, prva pomoć je tema koju bi svakako trebali poslušati.

Foto album pogledajte ovdje

Uspjeli smo iskoristiti jednu malu “rupu”, par sati dobrog vremena i napravili drugu turu VII planinarske škole. Naša Čabulja, vrh Velika Vlajna 1780m . Blizu, optimalno za polaznike škole a ima se i sa Čabulje što vidjeti na sve strane. Polaznici su uživali, par kapi kiše je ekipu uhvatilo tek na povratku. Najavljeno predavanje za večeras 21.05.2019. “Prva pomoć” moramo OTKAZATI, maloprije smo dobili info da je kino Borak zauzeto pa ćemo ovo predavanje prolongirati za idući utorak. Za novu turu idu obavijesti krajem tjedna.

Foto album pogledajte ovdje