Donosimo vam par fotografija sa uspona na Vošac. Predivna staza koja vodi na vrh Sv. Jure kreće iz sela Makar koje se nalazi odmah iznad Makarske. Na početku široka građena staza kako se diže prelazi u nešto užu sa dosta serpetina do prevoja Kruške gdje se staza račva ka Tučepima i Kotišini.

Corona virus nas je privremeno “odmakao” od pravih planina ali je svakako ekipu usmjerio na lokalne ture. Iz dana u dan se javljaju naši članovi sa raznim idejama koje se i pretoče u ture po “našim” stazama. Dosta ih se ne objavi jer ne dobijemo materijal ali uvijek rado objavimo fotografije sa bilo koje ture pa još jednom poziv svima da slobodno šalju materijale. Jednu takvu su naši članovi napravili u ponedjeljak 13.04.2020. Kružna tura Široki kroz kanjon rijeke Lištice do Bogodola, pa na bile do Groblja mira, preko Resnica na Gostušu pa preko Radešica na Luke i stazom kroz Borak u Široki.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Tura o kojoj smo dugo vremena razmišljali konačno je došla na red. Doduše ne onakva kakvu smo je prvotno planirali već u nešto težem obliku, jer ne bi bilo to da mi nečim ne zakompliciramo. Dakle, od prvotne ideje da se kao svi normalni ljudi popnemo pješice iz podnožja Čabulje na vrh(Velika Vlajna), došli smo na ideju da krenemo iz Širokog Brijega točnije od restorana Borak, do vrha i nazad.

U nedjelju smo napravili  istraživačku turu za još jednu “novu” stazu. Kratko ćemo opisati, na fotografijama objasniti detalje a kada je markiramo postavimo i digitalnu kartu. Tura kreće iz parka, preko Borka do podno utvrde Kruškovac. Prolazi podno nje istočnom stranom te se odvaja ka Lukama. Mislili smo priječiti preko Luka i brdom ali smo nastavili putem sjevernim padinama Metaljke i izišli iznad zaseoka Ćavari. Tu smo dalje nastavili ravno velikim makadamskim putem između Golićuše i Sinjske glavice sve do asfaltiranog puta ka Gostuši. Kraj groblja na Gostuši skrećemo desno ka Resnicama. Ovoga puta ne idemo kanjonom potoka nego stazom iznad koju smo otkrili prošli put i kja nas je ugodno iznenadila.

Staze je “lako” osmisliti i probiti ali one se trebaju i održavati. U subotu je dio članova bio u akciji čišćenja i dodatnog širenja na šest različitih mjesta za koje smo procijenili da ih se treba srediti. U idućim danima ćemo probati organizirati sličnu akciju te završiti na još par preostalih dijelova. Imamo nešto fotografija pa pogledajte.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Video uspona na Mosor te prolaska kroz kanjon i izvori rijeke Lištice
Klikom na fotografiju otvarate video

U istraživanjima koja smo počeli prije par godina jedna od prvih lokacija na koju smo otišli bila je ova, velika nadmorska visina, teren koji je okruživao jamu te veliki otvor sugerirali su da je jama veliki potencijal. U subotu 21.03.2020. smo se vratili opremljeni da pokušamo ući i otkriti što se uistinu krije dolje u mraku. Svako naše selo ima jednu ovakvu, Golubinka, čim smo se približili iz nje je izletjelo jato golubova, opravdavajući naziv. Odradili smo sidrište, osigurali teren i krenuli lagano, na početku niz brdo do jedne police i onda se ukazala ogromna ulazna vetikala, „jama bez dna“ .

Sveukupna trenutna situacija nas je vratili na istraživanja i osmišljavanje novih staza. Tako smo u nedjelju iskoristili nešto slobodnog vremena da ispitamo jednu moguću rutu koja nam se vrtila po glavi već neko vrijeme. Tura je krenula sa parkinga u novom parku, šetalištem i stazom u Borku, preko Božije ćuprije na Lončareve njive pa kanjonom rijeke Lištice sve do Šuplje pećine (kroz nju se dalje nastavlja na sjever ka Bogodolu) i izvora Prištetak i onda desno kanjonom Resnice (između Samograda 1098m i Gostuše 899m koji u sebi krije mnoštvo tajni i sigurno je jedna jako zanimljiva lokacija).

Gdje ovaj vikend, pitamo se Ćoma i ja dok ispijamo piće u petak navečer. Ajmo pitati Josipu, ona je domaća dole, valjda zna može li se na Zvonigrad. Šaljem joj poruku… Kakva je situacija na stazi prema Zvonigradu? A ona odma “return”, brže no Marin Čilić… Paa, da probamo u nedjelju, valjda će biti fino vrijeme. Tralala, tralala, raspisala se ona k’o da smo je planirali povesti. A šta’š sad kad je navalila. Ajde može! I tako ona preuze komandu i organizaciju, skupivši nas deset za turu. Ajde dobro, devet ako ne računamo Bobija. Opet nam izostaje redoviti član, zbog bolesti, a mi se pridržavamo naputka i držimo međusobno minimalni razmak od jednog metra. Nema mjesta zabrinutosti, kod Tuje nije riječ o aktualnoj temi vezanoj za COVID-19.

Nakon dužeg dogovaranja i planiranja, ovu subotu smo odlučili iskoristiti i krenuti na turu ka Groblju mira na Bile. Znali smo put u priliku al’ smo malo odlučili i priječiti, hodati van staza, ipak nam je izazovnije kad ne znamo šta nas čeka. Iako smo samo dvojica bili, tu je bio i Max (pas) kao naš pratilac. Svježe jutro, lagano krećemo od restorana Borak, idemo preko Lončarevih njiva i nailazimo na dio markirane staze koja preko Radešica vodi prema Mosoru i lagano ga pratimo. Na skretanju koje vodi prema Mosoru ili Gostuši smo napravili prvu pauzu, malo sjeli te promatrali ljepote Širokog.