Prognoze su “kazale” neće kiša, a neće ni Mate on nam osobno rekao. Nedjelja je 24. studenog anno Domini 2019. oko devet sati negdje u Badnjima ni deset minuta od Ćomine vikendice navlačimo (oblačimo) kišnu opremu. Pogađate pada kiša, ista ona koja kao da je isprala želju kolegama za planinarenjem nigdje nitko ne hoda, evo danas je misec dana da ni mi nismo nigdje “gazili”.  Da barem snig pada kao gore na Čvrsnici, bijeli se od Ćužića kuka dalje, barem onaj dio što se vidi ispod oblaka što sjede na njoj. Eno i Veliki Vran se zabijelio, juče ga nismo vidjeli cili dan od oblaka dok smo “sve pod liver zabijali koce” ,markacijske, od glavnog puta do vikendice svaki od nas trojice po dva i pol.  Pitanje za matematičare koliko smo rupa ukupno napravili ? Tad smo i “osmislili” ovu hodnju Badnji – pećina iznad  Ivan Dolaca, protu požarnim putom i onda malo “novom” stazom, što ju je ekipa jesenas počela čistiti, i “nekako” s nje do pećine. A u povratku malo priječiti Varićakom, obići Borićevac, prijeći asfaltni put za Masnu luku do Matijevića klanca i kroz njega starim putom pravo u Badnje gdje nas čeka lonac kiselog kupusa, s koljenicom naravno. Ma nismo ti mi neke poguzije, bitno da je hrana obilna i ukusna.

Posjetili smo ponovno uvijek atraktivni kanjon Ugrovače. Pokušali napraviti par fotografija koje do sada nismo pokazivali. Uvijek se nešto novo može vidjeti, neki skriveni kutak otkriti. U svako doba godine jako zanimljivo mjesto.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Imamo mi još tura od prošlog vikenda. Uživajte u fenomenalnim fotografijama ture od Vitlenice na vidikovac te dom podno Vilinca pa onda uspon na Veliki Vilinac i spust preko Malog Vilinca na stazu u Risovcu.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Nastavljamo naša lagana istraživanja podzemlja, išli smo istražiti slučajno otkriveni ulaz od prošlog vikenda, očekivali smo dosta na kraju smo izišli možda i malo razočarani ali i ova jama je pokazalo i po koju svijetlu točku. Prilaz nije jednostavan, dosta velika kosina i za sami ulaz i spust smo koristili alpinističke tehnike. Velika terasa i početni viši svod su obećavali ali nakon par metara naišli smo na prolaz ka gore, uzak, te lijevo u kanal, na početku uzak koji se nakon 10ak metara puzanja proširio u prvu veću prostoriju. Skreće se desno i nakon nekoliko metara dolazi do prvog penjanja. Par metara i ulazi se u novu prostoriju sa zanimljivim ukrasima da ih ne opisujemo vidjet ćete na slikama. Ide se još malo ravno, prelazi jedno udubljenje i dalje nastavlja desno još jednim penjanjem, kroz uski prolaz koji vodi do jedne nešto veće dvorane. Nakon toga nam se dalje nije svidjelo, imamo osjećaj da smo došli dosta visoko tj. do izlaska podno neke travnate površinu. Iznad nas je nestala čvrsta stijena a pojavila se zemlja prošarana oblutcima, drugačiji miris, tako da se nismo previše zadržavali. Nije nam se učinilo nešto pretjerano zanimljivo iako je uski prolaz išao još u visinu. Za razliku od susjedne ova jama je nešto prljavija, po podu je dosta glinaste smjese, možda se voda više zadržava ili jednostavno dolazi iz sloja zemlje iznad pa se filtrira. Opet smo naišli na stonoge, te zrikavce ili nešto između njih i skakavaca. Ušli smo cca 40-50m, osim na početku laganog spusta sve je išlo u visinu.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Općepoznata je posjećenost Hajdučkim vratima,  a u društvu se krenulo pričati o “redovnoj liniji na Hajdučka vrata” već sedmi ili osmi tjedan za redom po netko se od nas odvaži i krene u pohod mitskom vrhu. Prohladno subotnje jutro, koje ujedno nagovješta jedan ugodan i topao dan, bio je idealan za uspon na Hajdučka. Put kroz šumu je bio dosta hladan, ali lagani tempo je bio taman za lagano zagrijavanje.

Dobili smo par fotografija sa uspona na Sv. Juru 1762m najveći vrh Biokova rutom preko sela Milići. I Biokovo kao i sve planine u okruženju kada je ovakav dan kao što je bio za vikend pruža nezaboravan doživljaj.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Dok većina ekipe koristi lijepo vrijeme i obilazi vrhove, jedan dio članova našeg društva radi da bi nekada imali još jedan vid aktivnosti a možda da se privuku i ozbiljni speleolozi te da dodatno istraže naše podzemlje, koje krije mnoge tajne i zanimljive objekte. Pred ovom ekipom je istraživanje cca 50 objekata o kojima su zadnjih par godina prikupljali podatke a sada ovisno o vremenu ulaze i označuju iste, pogledajte par fotografija i opis novog objekta koji je tu blizu Širokog Brijega.

Nakon silnih priča o Prenju tijekom proteklih tura napokon smo napravili turu na tu planinu. Četvoro odvažnih nas se skupilo i uvjerilo se u sve ono što se o Prenju kao planini pričalo i čitalo, no krenimo redom. Nakon što smo utvrdili koliko nas ide pristupili smo detaljnom dogovoru ture. Dogovor je bio da idemo na najveći vrh Prenja, Zelenu glavu, a ako stignemo i na susjedni vrh Otiš. Polazak iz Širokog je bio predviđen 15 do 05, ali mi smo pošli 20 minuta nakon toga, SREĆOM (hvala Darko ). Dolazimo na Rujište i tražimo početnu točku naše rute, to je trajalo neko vrijeme (dugo), reć’ ćemo zbog magle. I kad smo se odlučili poći nekim putem dolazi jedno auto. Ekipa iz Sarajeva, Mostara, njih trojica. Rado nas prihvaćaju te cijelu turu odrađujemo s njima.

20. listopada 2019. g. ledina na Barzonjama. Maleni, čupavi anđelak snenih očiju mi je nabacio peticu za uspješan uspon na Jelinak, sad mogu puna srca objesiti “gojze” o klin, ostvario sam dječački san. Emocije su me savladale još jutros kad je, nešto prije 08 iz zvučnika Tonijeva citroena, dok smo nas trojica žurili ka mjestu okupljanja, Roger Waters upitao – “Does anybody here remember Vera Lynn?”. I kako prigodno, baš dok smo prolazili pokraj Blidinjskog jezera iznad kojeg se dizao naš današnji cilj Jelinak. Ja! Ja se sjećam, pomislim dok promatram rijetke čaplje kako se onako bunovne klate na jednoj nozi vrebajući doručak po plićacima.

Kada se kao u ovom slučaju potrefi perfektno vrijeme Vran je idealna tura za sve. Tura nije teška ali nije niti lagana, ali ono što na kraju i uz put ponudi je fenomenalno. Pogledi na sve strane, tri jezera, mnoštvo biljnog a i po nešto životinjske raznolikosti, mitska predaja sve zaljubljenike u prirodu ostavljaju bez daha. Naših devet članova je napravilo turu stazom od Hajdučkih vrleti a spustilo se prema Kedžari. Da ne duljimo uživajte u fotografijama koje pričaju same za sebe.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Dok je još lijepo vrijeme ne može proći vikend da netko ne posjeti Hajdučka vrata. Tako smo ponovno dobili fotografije naših članova i njihovih prijatelja. Dvije različite ekipe su u nedjelju 06.10.2019. godine posjetili ovaj dio Čvrsnice. Pratilo ih je idealno vrijeme te su uistinu uživali u laganom planinarenju. Ako pozorno pratite objave, lagano se mijenjaju i boje, jedva čekamo zimske ture.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

„Grah“ je, eto tako pao da me promovirao u kočničara tura našeg trojca. Orostite, lapsus calami, htjedoh napisati kroničara naših tura a glavni kočničar sam svakako svih tura na koje idem. Ovaj tjedan, kao dvojac bez kormilara, odradili smo turu Vitlenica – Veliki Vilinac – Mali Vilinac – Risovac (obrnuto od uobičajne rute, vidi se da nam fali kormilar). Već u subotu je Ćoma izašao na planinu pobrati ljetinu iz poznate bašte i pripremiti nešto ogrjeva, poveo i mene kao ispomoć (nije se okoristio ) pa kad smo već tu šteta ne napraviti turu, gojzerice se rastočile dva tjedna nisu gažene, propašće. Par telefonskih poziva i imamo pet – šest “sigurnih” kandidata. E, a neš ti kladionice.