Posjet Hajdučkim vratima u bilo koje doba godine je priča za sebe. Ovoga puta donosimo foto priču jedne ekipe koja je odlučila posjetiti ovaj predivni dio Čvrsnice i doživjeti ga ogrnutim jesenskim ruhom. Uživajte u fotografijama.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Dugo se čekalo da se poklopi slobodan vikend s povoljnom vremenskim uvjetima i napokon, 13. i 14. listopada je stigao. Najavljeni sunčani i prohladni dani za vikend, uz pokoji slab dašak vjetra bili su okidač za užurbane pripreme pred polazak. Od planirane „ekspedicije“ i cijele male vojske zainteresiranih za uspon, kao i uvijek ostala je malobrojna tročlana ekipa nepokolebljivih zaljubljenika u planine, koje ni plač djece ni zov domovine ni bolje polovice nisu uspjele omesti u naumu. Poučeni prošlogodišnjim iskustvom uspona na Triglav, usput rečene prije točno godinu dana, odradili smo puno bolje pripreme i „punjenje“ organizma zalihama potrebnim za izdržavanje ekstremnog napora koji je bio pred nama. Prošle godine smo bili oslabljeni za jednog člana ekipe ili ti ga našeg „Kralja dodataka“ Miru, koji je svojim znanjem i iskustvom uvelike doprinio da maksimalno spremni krenemo u avanturu.

Kako smo već navodili, osnovna vodilja društva su ture na manje posjećena mjesta u okruženju, kružne ture, pravljenje novih staza a posebice istraživanje i promocija našeg kraja. Šteta je da dosta ljudi uopće ne zna za pojedina mjesta koja su blizu nas. Jedno od takvih mjesta je i kanjon Ugrovače ili Brine. Uz kanjon rijeke Lištice sigurno jedno od mjesta u koje se treba ući i vidjeti. Možda čak i atraktivniji od onoga u Borku jer su neki dijelovi teško dostupni i morat ćemo ih još istražiti. U svojoj utrobi cijelu godinu krije dva jezera Sinjac i Zelenikovac te još dosta interesantnih detalja. Ovaj vikend su naši članovi ponovno bili u istraživačkoj misiji jer smo u planu napraviti akciju te kanjon učiniti sigurnim za svakoga tko ga želi posjetiti. Svi ljubitelji prirode i adrenalina bi svakako trebali. Kako to sve izgleda, pogledajte na par fotografija.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Proteklog vikenda ekipa je uhvatila vremena i radila na uređenju stare staze iz Ivan Dolca koja ide prema Čvrsnici. Prije nekog vremena nam je u uho ušla priča o postojanju staze te smo se već tada dogovorili da ćemo je probati naći i obnoviti. Naravno niti na jednoj karti nije ucrtana pa se dosta vremena izgubilo na informiranju iz priča. Nedjelja jutro 15.10.2018. god. skupili smo se i puni elana krenuli u borbu s planinom, ideja je bila pilati, čištiti te markirati stazu. S nama je bio Gosp. Grgo koji je već dugo godina na Blidinju dobro poznaje ovaj dio planine i koji je jedan od ljudi koji su nekada davno i trasirali ovu zaboravljenu stazu. Od kada se tuda ne hoda govori podatak da smo jedva našli i mogući početak staze a kamoli nešto više.

U subotu 13.10.2018. god. su članovi našeg društva napravili uspon iz Širokog Brijega 270m na vrh Velika Vlajna 1780m na planini Čabulji. Polazak je bio iz Borka preko Lončarevih njiva, kanjonom rijeke Lištice do Bogodola, prateći planinarsku stazu od Bogodolo do iznad Dolova i onda se spustili na Dolove i oštro digli iznad direktno u unutrašnjost Čabulje ka Maloj Vlajini i podno nje izišli na greben i njime došli do samog vrha Velika Vlajna. Vjerovatno prvenstvena kompletna tura ovom rutom. Njihove dojmove donosimo u nastavku.

Ferrata Cjajnik / Lärchenturm (1965 mnv) – vrh Koschutovturm (2136 mnv) – Ferrata ÖTK Steig Neu
Drugi vikend u rujnu se učino idealan za jednu lijepu turu tj. uspon na Karavanske Alpe sjevernom stranom. Do polazišta ture Koschutahaus (1280 mnv) potrebno je cca 3 sata vožnje iz Zagreba. Po dolasku na parking, prepakirali smo ruksake, kratko i lagano doručkovali te pomalo nervozno i nestrpljivo pogledavali prema vrhovima Karavanskih Alpa koji su se uzdizali visoko iznad nas.

Krenuli smo u 07 h i prvi dio puta lagano pješačili kroz šumu, te već nakon 15-ak minuta izlazimo na sipar koji vodi pod stijenu, gdje je ulazak u ferratu. Siparom također brzo napredujemo prema stijeni i otvaraju nam se sve ljepši vidici prema dolini, ali ni blizu onoga što nas tek čeka. Prvu kraću pauzu radimo pred sami ulazak u stijenu kako bismo obukli potrebnu opremu (alpinistički pojas, ferrata set, kaciga, rukavice). Nakon kratke međusobne kontrole opreme ulazimo u stijenu i to je početak jedne od najtežih „slovenskih ferrata“ koja ima ocjenu D na dosta mjesta.

Članovi našeg društva kao i GSS stanice su jučer imali vježbu u Borku. Uz svoje zadatke uspjeli su uslikati par odličnih fotografija koje su rado podijelili sa svima nama.

Foto album pogledajte ovdje

Ima nešto u tom Pešti brdu, već dugo vremena se pogledavamo, koji god vrh popnemo obično negdje tamo daleko, daleko proviri i Pešti brdo, vrijeme je došlo da sa njega pogledamo okolne vrhove. Na žalost turu koju malo ljudi odluči napraviti, tura koja se obično radi u dva dana, mi smo je isplanirali popeti u jednom danu. Pristup sa bilo koje strane je dugotrajan, ovaj put smo odlučili na možda najdulji, onaj iz Boričevca. Krenuli smo dosta rano, malo prije 03:00 smo počeli penjati. Lijepo prohladno vrijeme, dosta vlage, mjesec se povremeno probijao kroz oblake. Ritam je super, pratimo ljetnu stazu iz Boričevcaka ka Pločnom te na Josipovom raskrižju skrećemo na stazu ka Vilincu. Nas trojica i pas Ares smo svitanje dočekali negdje ispod Gargaša.

Nedjelju 08.07.2018. god. smo iskoristili za odličnu i dosta zahtjevnu turu. Kao i inače kada se ide na ovakve cjelodnevne ture treba početi penjati nešto ranije, tako da smo već u 05:00 bili u Divi Grabovici. Spremanje i u samo svitanje krećemo ,  prohladno je, idealno. Nekoliko stotina metara smo išli makadamskim putem i došli do polazne točke i table koja prikazuje stazu ka bivaku Žiško. Staza ide kroz grabovu  šumu i onda se spušta ka suhom koritu Radave. Ulaskom u dolinu odmah se otvara pogled koji nas je pratio cijelo vrijeme,  impozantni zid Velikog Kuka, sunce se već počelo igrati po vrhovima, maštarije se pretvaraju u stvarnost. Ushićeni smo, dosta brzo prelazimo korito te kroz bukovu šumu dolazimo do bivka podno Velikog Kuka ( 680m)  kojeg  je napravio gosp. Faruk Zahirović i tako pružio priliku svima da mogu uživati ali i po potrebi prespavati.

Napokon smo nešto penjali sa „druge strane Čvrsnice“. Tura je bila neizvjesna zbog stalnih izmjena vremena ali ovoga puta, rizik se isplatio. Odabrali smo odličnu rutu Diva Grabovica-Žlijeb/Tise i nismo pogriješili. Staza koja nudi za svakoga po nešto, polazi se s male visine i digne dosta na jednoj super stazi i kada je vruće. Svi koji su krenuli su uživali. Oko 07:20 smo pošli iz Dive Grabovice dok su vrhove zaklanjali oblaci, prošli grabovu šumu i ušli u hladovinu visokih bukvi, prohladno, idealni uvjeti za planinarenje. Uz put smo na dva vrela obnavljali zalihe vode te smo dosta brzo došli na Žlijeb, odmorili. Imali smo sreće, dok smo se mi penjali oblaci su se malo razišli pa smo otišli na obližnji vidikovac i uživali u pogledima na dolinu Radave i gorostase pred nama Mezića stijenu i Veliki kuk. Dio ekipe je ostao na Žlijebu uživati a dio nastavio na Tise. Gore je bilo malo ćudljivije, oblaci su opasno prijetili ali smo prošli bez kiše. I na Tisama smo se okrijepili, ponovno uživali u pogledima sa vidikovca te se lagano počeli spuštati, naišli na ekipu na Žlijebu te oko 13:30 bili na polaznoj točki u već dosta zagrijanoj dolini. Par puta su kraj nas “protutnjali” neumorni Ivan i Vjeko koji se pripremaju za predstojeće trailove a ekipu na Žlijebu su posjetili planinari iz Turske, Indije. Na kraju je ispalo i više nego smo očekivali , s obzirom na dosta ekipe koji su po prvi puta na planini uspon je protekao odlično i vjerujemo da ćemo se ponovno zajedno družiti jer su svi kući otišli puni dojmova.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje