Arhiva kategorija: HPD Čvrsnica
28.02.2018. god. Veliki Vran
Dugo smo ovo čekali, snijeg se napokon dobro ispadao, najavljen je novi ali na prognozi za srijedu se ukazala „rupa“ idealnog vremena, jedino su najavljene niske temperature, najniže do sada, ali za to ima lijeka. Jednostavno, nismo mogli dopustiti da takvo nešto propustimo. Dan ranije mala nervoza, jer je put za Blidinje bio zatrpan, ali na sreću do večeri su ga očistili.
Čvrsnica je zametena, previše je novog snijega da bi riskirali sjevernu stranu, Vran se učinio najzgodniji za „skoknuti“ preko 2000m u pravo carstvo snijega i leda. Odlučili smo za neku „našu“ liniju uspona ne koristeći postojeće staze. Oko 09:30 smo već prtili po dubokom snijegu poljem od Hajdučkih vrleti, prošli šumu i ušli u najteži dio, predio sa najvećim nagibom nas je dočekao sa masom ali baš masom novog snijega ispod kojeg je bila ledena ploha. Ali lagano smo gurali, dok se dizala niska izmaglica otvarajući nam pozornicu za nevjerovatne prizore, ispred nas ali posebice preko na Čvrsnicu. Neki lagani vjetar nas je pratio cijelo vrijeme, ovisno o poziciji nekad jače nekad slabije, šibao po licu ali nije bilo baš pretjerano hladno. Iako smo se dobro „zašuškali“ lice je trpjelo a ostalo je skrivala oprema. Izlaskom na 1650m sve je postalo drugačije, tvrđi snijeg sa dosta sastruga nam je omogućio lakše kretanje, doslovce smo se katapultirali u odnosu na niže te brzo digli u visinu. Kako smo išli u više vrijeme je bilo sve bolje, kidanje niskih oblaka ali hladnije, idealni uvjeti, svako malo smo se osvrtali iza nas i pogledom tražili Čvrsnicu i njenu nestvarnu ljepotu koja je oduzimali dah.
28.01.2018. god. Cincar
Cincar nas odavno privlači kao idealno mjesto za odličnu turu, dizanje iznad 2000m te jedan lijep spust. Generalno ova zima je i dalje čudna, imali smo informacije da snijega ima ali nitko nije znao ima li dovoljno za ono što smo planirali. S obzirom da je za nedjelju najavljeno lijepo vrijeme, odlučili smo riskirati, ako ništa pogled je lijep na sve strane. Iz Širokog krećemo u 05:00. Preko Livna smo došli na visoravan Kruzi, sunce se taman lagano dizalo, divlji konji po kome je prostrana visoravan poznata su bili po brdašcima, lijepi prizori.
21.01.2018. god. Velika Vlajina
S obzirom na najavljeno vrijeme i obaveze predvečer za ovu nedjelju smo odabrali jednu bližu, „brzu“ turu na Čabulji. Plan je bio da tura krene od Bogodola ali nedostatak snijega nas je popeo sve do Gornjeg Dolca i dosta izmijenio liniju uspona jer smo planirali probati jednu novu rutu kroz centralni dio Čabulje ali ovaj put nismo imali sreće. Snijega je od ove točke bilo dosta a svakim korakom sve više, onaj teži južni, ali fino smo klizili. Magla, loša vidjljivost i lagani snijeg koji je sitno sipio su nas pratili do šume podno Nožana, a onda se otvorilo, počeo je puhati nekakav jugoistočnjak sa jakim snijegom, prava mećava. Na Gondžuši u zavjetrini smo kratko odmorili i nastavili uz brdo. Kroz bukovu šumu idilično, ali vidjelo se da neće dugo trajati. Čim smo izišli na čistinu ponovno smo ušli u još veću maglu, još jači vjetar i snijeg i tako do vrha, što smo tražili to smo i dobili, ekstremni uvjeti. Dobro smo mi to izgurali, dosta brzo se popeli na Veliku Vlajinu koja je bila naš cilj.
31.12.2017. god. Tura na Čvrsnici
Ćudljivi vremenski uvjeti se itekako u zadnje vrijeme igraju sa nama, ili je kiša, pretoplo, padne nešto snijega (obično petkom ili vikendom) pa iza njega južina, pa magla, oblaci i tako u krug, nikako odraditi neki uspon. Ipak uhvatili smo „zadnji vlak“ u 2017 godini. Daleko je sve bilo od idealnog jer je i ovaj put dva dana prije napadalo dosta novog snijega, na pojedinim dijelovima i više od metra. Znali smo da ga nije moglo stegnuti, znali smo da se u ovakvim uvjetima ne bi trebalo ići na ovakvu planinu jer će svaki korak biti naporan, u višim predjelima i opasan. Znali smo i da se sa sjeverne strane Čvrsnice radi lavinske opasnosti niti ne treba pokušavati uspon ali želja za izazovom je bila jača. Prognoza za 31.12.2017. god. je bila idealan i sunčan dan, na početku hladnije ali ništa pretjerano, kasnije jugo što je značilo uživanje u pogledima, „mučenje“ tijekom jutra kroz duboki prhki snijeg a poslijepodne popuštanje i dodatno „mučenje“ prilikom kretanja jer će snijeg biti teži i lijepiti se. Ali svi znamo da se za prave stvari treba malo i „mučiti“.
19.11.2017. god. Šetnja po Čvrsnici
U ovo nedjelju plan par članova našeg društva je bio uspon na Hajdučka Vrata, na žalost nisu uspjeli doći do njih ali su svejedno lijepo “prošetali” po Čvrsnici. Kasniji polazak te nemogućnost prolaska autom od Risovca do Vitlenice te pješačenje te dionice su ih omeli u naumu. Ako se uzme u obzir mokar snijeg, magla te približavanje mraka napravili su najbolji potez te se malo prije raskrsnice Hajdučka vrata-Vilinac okrenuli nazad i istim putem vratili do ceste na Risovcu. Zabilježili su i nešto fotografija koje donosimo u albumu.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
11.11.2017. god. Mali Jelinak
Subotnja šetnja padinama Malog Jelinka. Pogledi na Vran, Čvrsnicu, Čabulju, jezero. Vrhove je zabijelio snijeg a jesenske boje se isprepliću u dolini, sunce se stidljivo probijalo kroz oblake koji su nagovještavali promjenu vremena i dolazak ciklone. Ugodno provedeno poslijepodne na planini.
Foto album pogledajte ovdje
22.10.2017. god. Hajdučka vrata
Odlična aktivnost naših članova u ovoj godini se nastavlja. Iako vremenska prognoza nije bila najbolja grupa naših članova je odlučila “riskirati” i posjetiti Hajdučka Vrata te nam dočarati ovaj dio Čvrsnice u jesen. Rizik se isplatio te je na kraju izlet bio odličan, nije bilo previše kiše, jedino je magla omogućila pogled sa samog vrha, ali je usponu i svemu ostalom ipak dala neki mistični dojam, kao što su i sama Hajdučka vrata. Svi su oduševljeni i željni novih tura.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
14/15.10.2017.Triglav
Dugo vremena se taj Triglav nalazio negdje u planovima za uspon u skoroj budućnosti, ali mjesec listopad, slobodan vikend i odlično vrijeme su ga progurali preko reda i došlo je vrijeme za polazak. Mitska planina, najviši vrh Julijskih Alpa i simbol slovenstva izazivala je i jednu dozu strahopoštovanja u nama te smo ozbiljno shvatili ovaj uspon i dobro se pripremili. Kako se primicao dan polaska ekipa se polako osipala, što zbog ozljeda što zbog privatnih obaveza. Na kraju “spade knjiga na dva slova“, jedan pripadnik PDS AO Velebita Zagreb i HPD Čvrsnica Široki Brijeg. To nas nije obeshrabrilo nego dapače još više učvrstilo u namjeri.
08.10.2017. god. uspon na vrh Kapci na Čvrsnici
Početak je tjedna, diže se hladna fronta iznad Alpa, u par dana bi se trebala lagano prebaciti ka istoku, u putu u prolazu bi opet trebala uhvati još hladnoga zraka, snježni alarmi se počinju javljati. Glasno razmišljam pa listopad je već par godina nije uopće padao u ovo vrijeme, ne bi trebalo biti nešto posebno ili ipak može biti, dovoljno da se zagolica mašta. U četvrtak, posebice u petak je već izgledno da će snijega biti i to dovoljno za finu turu, adrenalin lagano kola, po glavi se motaju ideje. Za subotu je loša prognoza, oblaci i dosta jak’ vjetar ali nedjelja bi po svemu trebala biti okej, ne volim planinariti nedjeljom, ali ovo nećemo propustiti. Snijeg, visoka planina, trening za pravu zimu, nije trebalo dugo da se dogovori sve. Jedino je trebalo odabrati konačni cilj, gledam kartu Čvrsnice, privlači me vrh Kapci 2156m (mada je ova visina dosta upitna jer je na kraju na dva gps uređaja pokazivala drugačiju vrijednost) tako blizu Pločnog, vrh preko 2000m ali nešto nisam upratio da se često ili uopće spominje. Znam da sam ga i nešto ranije gledao radi alpinističkih uspona, ali i samog pogleda koji se otvara za dalje, googlam. Nema GPS trag uopće do vrha ili ga ja ne znam naći, to je bilo dovoljno, idemo gore, snimit ćemo da ima neki trag za ubuduće.
08.10.2017. god. Šetnja oko grada
Uvijek nas raduje kada dobijemo fotografije nekoga tko se samoinicijativno organizirao i odradio neku šetnju, turu, aktivnost. Tako su članice našeg društva iskoristile jučerašnji dan da se dobro umore, odradivši turu po našim brdima od preko 10km. Iz Borka su se digle na Crnač, pa preko Crnča u Dobrkoviće i kroz Oklaje se vratile u grad. Svaka čast. Kao i inače pozivamo i ostale, kada se god zapute u prirodu ili dan nam se jave jer uvijek ima članova koji bi hodali ili da nam pošalju priču i foto materijal.
Multimedija:Foto album pogledajte ovdje
01.10.2017. god. Uspon na Veliku Vlajinu
Na poziv HPD Prenj 1933 rado se i nešto naših članova odazvalo na MOSTAR OUTDOOR druženje. U sklopu aktivnosti popeli su se na najveći vrh Čabulje Veliku Vlajnu. Kako je to sve izgledalo možete pročitati iz pera jednog našeg novog člana. Brat i ja smo se odlučili priključiti HPD Čvrsnica, te smo na poziv našeg prijatelja krenuli na planinski izlet na planinu Čabulju u nedjelju, 01. listopada 2017. Iz Širokog Brijega smo krenuli u 08:30 ujutro prema planinarskom domu Bogodol, gdje nas je dočekao velik broj planinara najvećim dijelom iz HPD Prenj 1933. U 09:30 oko 150 planinara je krenuop na dvije ture najveći dio je krenuo ka Velikoj Vlajini, najvisem vrhu Čabulje dok je dio otišao ka Bandurici. Atmosfera je bila vesela, zrak svjez i čist, a predivni planinski vidici su nam oduzimali dah. Planinarili smo oko 2 sata do podnožja samog vrha, većina nas članova širokobrijeske “ekspedicije” nije imala nikakvih problema sa dotadašnjim usponom. Nakon kratkog predaha smo krenuli prema samom vrhu uz strmi uspon, koji je ujedno posljednji i najteži dio planinskog puta do vrha Čabulje. Nakon nešto manje od sat vremena uspona tom dionicom, uspjeli smo se popeti do Velike Vlajine, na 1780 m nadmorske visine. Ostali smo oduševljeni prizorima koji nam je priuštila stijena na vrhu Čabulje. Pogledi na Drežnicu, Čvrsnicu, kanjon rijeke Lištice, Mostarsko Blato, planinu Biokovo u Hrvatskoj, te na brojne druge lokacije, su bili zapanjujući. Na brzinu smo se okrijepili hranom i vodom, te smo uslikali zajedničku fotografiju nas Širokobriježana pored križa i oznake vrha Velike Vlajine. Nakon kratkog odmora, uživanja u vidicima i druženja sa kolegama planinarima krenuli smo se spuštati natrag prema planinarskom domu Bogodol. Tamo nas je dočekao ukusan planinski grah kojeg su pripremili pristojni i uljudni domacini iz HPD Prenj 1933. Nakon tople hrane i hladne pive smo se uputili nazad prema svojim domovima na odmor od odličnog uspona, te se radujemo ponovnom planinarenju sa lokalnim planinarskim društvima do vrhunaca sa nevjerojatnim pogledima koje nam nudi naša Hercegovina, a tko zna, možda uskoro i nekim daljim krajevima.
Foto album pogledajte ovdje
16.09.2017. god. Priječenje Vrana
Možda naslov i nije dobar, jer se može i drugačije priječiti i duže ali evo učinilo nam se zgodno. Planirajući uspon, vodeći se onom da probamo približiti svima neke staze koje su manje eksponirane odlučili smo spojiti Vran sa zapada/istok. Krenuli smo sa istočne strane Borove glave sa točno 1222m (do polazne točke možete doći ako cestom iz pravca Posušja/Tomislavgrada nakon prolaska jezera i planinarskog doma Blidinje skrenete lijevo na prvom ozbiljnijem skretanju i onda makadamom dođete do stupova od dalekovoda). Staza je dio VHTa, od polazne točke preko Galuše 1416m se oštro diže ka vrhu Vran koji je na 2017m. Nakon toga staza nešto gubi na visini, spušta se i ulazi u njedra Vran planine i onda ponovno slijedi uspon na kotu (na žalost ne znamo ime iste koja je na 2001m) a nalazi se iza vrha Bijela Glava. Staza je dosta dobro markirana osim što je radi požara markacije nestalo pri vrhu uspona iza Bijele Glave. Tu staza ponovno pada u visini, ostavljajući Bijelu Glavu desno i spaja se sa stazom koja dolazi od Hajdučkih vrleti, te se dalje lijevo nastavlja ka Velikom Vranu 2074m. Na vrhu se nismo puno zadržavali jer je kao i inače bilo dosta vjetrovito, ovoga puta južni vjetar. Sa najvećeg vrha krenuli smo stazom ka Kedžari, ali nismo išli skroz stazom, poznavajući ovaj dio staze odlučili smo od bunara 1625m umjesto da pratimo stazu skrenuti desno i po jednom grebenu se spustiti u dolinu i vratiti ka Hajdučkim vrletima. Od križanja sa stazom iz pravca Hajdučkih vrleti staza je odlično markirana i po zemlji a nakon Čvrsnica Ultra Traila su ostale i žute najlonske markacije na drveću tako da će dobro poslužiti i tijekom zime. Od skretanja kraj bunara nema markacija ali dovoljno je pratiti greben i orijentirati se prema stubovima od dalekovoda. Probali smo uslikati što više fotografija koje vam donosimo u albumu. Mi smo uživali, cca 13KM u 6 sati, laganog planinarenja sa dosta pauza.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje.
25.08.2017. god. Požar na Čvrsnici
Pratili smo situaciju oko požara koji se iz Drežnice lagano širio ka južnim padinama Čvrsnice, pratili i komentirali koliko će proći vremena da netko ozbiljnije reagira. Prošlo je par dana, reakcija je bila da se samo gledalo, a u par navrata činimi se u četvrtak je preletio helikopter i bacio par vodenih bombi i otišao negdje drugo. Požar se pretvarao u monstruma, to su “svi” shvatili u četvrtak poslijepodne kada je vjetar požar okrenuo ka Pločnom i zapadno ka Barama i Jelinku. Upalio se alarm, ali neka veća reakcija je i tada bila slaba, usko vezana za naše područje. Umjesto da “netko” digne sve što se moglo dići i napravi blokadu na komunikaciji Bare-Pločno jedinom pogodnom mjestu da se spriječi daljnje širenje, diglo se nešto vatrogasaca i djelatnika šumarije te par pripadnika HGSS Posušje. Ljudi su pokušali ali mogli su samo gledati kako vatra prelazi komunikaciju i kreće ka zapadu. Volimo Čvrsnicu, znamo što znači širenje vatre dalje, u petak jutro pokušavamo medijski reagirati, znajući moć istih da konačno netko šiere shvati što se gore događa. Realtivno i uspjevamo, vijest se proširila.
Požar na Čvrsnici
Vatrena stihija nemilosrdno guta južne padine Čvrsnice, situacija je kaotična, požar se širi prema najvećem vrhu Pločno te prema Jelinku. Molili bi sve koji mogu “pritisnuti” nekoga iz “vrha” da to rade odmah, jer svaka minuta je bitna. Bitno je reagirati sada, ozbiljno i hitno a ne čekati kao što se čeka ovih dana. Pozivamo sve naše članove kao i ljubitelje prirode da budu spremni ako bude trebao naš angažman da se pokuša spasiti što se spasiti da.
