Arhiva kategorija: HPD Čvrsnica
Noćni uspon na Veliki Vilinac
Ovu turu smo isplanirali nabrzaka, bilo nas je u ekipi nešto više ali raznorazne obaveze su nas dosta prorijedile, ali nismo odustali. Želja za još malo hodanja po snijegu je bila jača od “problemčića”, da to sve bude zanimljivije odlučili smo se za noćni uspon. Računali smo da će snijeg do povratka držati dobro, uz nabijanje kondicije trenirat ćemo orijentaciju, dodatno ćemo se zbližit sa prirodom, a znamo da se po noći manje više započinju sve prave visokogorske ture. Noć sa petka na subotu je bila idealna, falio je mjesec ali ne može sve biti idealno. Krenuli smo točno u 01:25 iz Risovca preko skijaške staze. Već na sredini staze dočekao nas je led pa smo stavili dereze i nismo ih skidali do samog povratka prema Masnoj Luci. Pogledaš iznad sebe, mrkli mrak, lagano ostaju svjetla Risovca ispod , gore malo više milijuni zvijezda se igraju. Mir, tišina, ponekad do nas dopre lavež pasa iz doline, pokoja ptica se oglasi daleko gore iznad. Iskreno na početku ti kroz glavu prođe svašta, ali sa svakim korakom više u mrak se diže adrenalin, na početku smo malo više obraćali pozornost na šumu okolo nas ali kako smo se probijali u više, baš smo se stopili i samo smo grabili u visinu, i to dosta dobro. Prešli smo stazu i ušli u bukovu šumu, prvi problemi, snijeg mekan, upada se dosta, pretpostavili smo da će se sve ubrzo promijeniti. Prošli smo šumu, pa i nešto klekovine ispod prvog grebena, iznad je snijeg nestao, nema ga. Zapadna je strana, logično je, ali baš da ga nema nikako bilo je iznenađenje, dolazimo do merdovina i lagano prelazimo na greben.
Kanjon Ugrovače
Ponovno smo malo hodali, bavili se istraživanjem predjela okolo nas. Kroz neke priče provukli su se termini “jama Golubinka” te “jezero Sinjac”. Znamo za dugi kanjon rijeke Ugrovače (kanjon Brine) pa već kada smo prošli kroz Borak (dio rute se već uređuje) zašto ne bi sredili, osigurali još jednu rutu na par minuta od nas (znamo i za Vilinu jamu koja je u blizini znamo i za jezero Zelinikovac koje je iznad, kazane itd). Prikupili smo par osnovnih informacija te iznad Crnih Lokvi lako došli do ”jame Golubinka”, markirali je, nadamo da ćemo je ubrzo i detaljnije istražiti (po nekim informacijama moguće je da ima izlaze dosta niže) . Nastavili smo prema kanjonu Ugrovače te se na jednom “prikladnom” mjestu i spustili ka jezeru Sinjac, brzo smo kroz kanjon došli i do samog jezera. Jedna zanimljiva pojava usred visokog kanjona, ljudi kažu da nikada nije presušilo.
Ponovno smo na Čvrsnici
Približio se još jedan vikend, petak je. Nešto smo pričali može li se kombinirati penjanje, ali nismo ostali da bi išli, prognoze i nisu najbolje. Dogovor je bio da još malo pregledamo meteo izvještaje pa se konkretno dogovorimo, predvečer ponovno poziv, ajmo i to ka Velikom Vilincu. Razmišljam pa zašto ne, može u nedjelju nešto je povoljnije. Sugovornik mi na to odgovara, „ajde kakva nedjelja u subotu je teže, da vidimo šta možemo“. Kod nas bura već prebacuje klince iz trećeg u četvrti razred, mogu misliti kako je gore, probam opet usmjeriti razgovor ka nedjelji ali nije se dalo i eto, složimo se da krenemo u subotu jutro. Oprema je svakako spremna, sugovornik nas je obećao opskrbiti hranom.
19.02.2017. god. Magla na Vranu
Četvrtak večer, gledaju se prognoze, predviđa se „trpanje“ na „našim“ planinama. Šta ćemo, kako ćemo? Idemo, naći ćemo najbolju opciju s obzirom na dosta novog snijega, u subotu smo se i uvjerili da ga je palo i više nego dovoljno pa smo se dogovorili da u nedjelju krenemo ka Vranu ravno pa što bude. Prognoza je bila da bi se oblaci mogli poslijepodne dići pa smo nešto kasnije krenuli u nedjelju jutro.Pogled ka „gore“ i nije obećavao, gusti oblaci i lagani snijeg ali puni elana u 10:24 smo krenuli. Snijeg lagano sipi, ispod duboki škripi, mir, tišina,lagano disanje… idila. Odabrali smo rutu koja nam se učinila najzanimljivijom za kasnije spuštanje. Golet smo popeli bez problema dosta brzo, pred bukovom šumom se malo okrijepili i dosta lagano prešli i nju. Snijeg je kako se dižemo sve veći, baš je gušt. Jedino nam smeta što ne vidimo ni dole a ni gore, nema orjentira za priječiti, samo sivilo svuda okolo, tješimo se mora se brzo razići.
Zimski uspon na Čvrsnicu
U nedjelju 12.02.2017. godine smo nastavili sa odličnim aktivnostima u ovoj godini. Napravljen je još jedan zimski uspon na Pločno. Ovaj put se krenulo iz Borićevca jer se automobilom moglo doći skoro na sami početak ture. Na izlasku iznad Ćužića Kuka se predahnulo te nastavilo dalje kraćenjem u desno (snijega je bilo sasvim dovoljno) i nastavilo ispod samog vršnog grebena. Prema Pločnom se popelo direktno (koristeći tehnička pomagala) lijevo od Ivine Kose, te vrhom došlo do samog Pločnog. Ukupno je uspon trajao 4.5H a silazak nešto više od sat i pol.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Prošireni foto album sa većim fotografijama pogledajte ovdje
Rijeka Lištica uzela još jedan život
Danas je u Širokom Brijegu odrađena još jedna akcija potrage. U 13:45 smo dobili dojavu o žurnom angažmanu u samom centru grada. Ubrzo je par naših pripadnika krenulo u intervenciju a nedugo zatim se pridržila većina. Odrađena je brza pretraga rijeke Lištice na par mjesta, te se ista proširila na malo šire područje. Iako je rijeka dosta velika i brza već u 15:20 je sustavno pretraživanje dalo rezultata te je primjećeno tijelo ženske osobe u rijeci. Tijelo je osigurano te je nakon pregleda djelatnika HMPi i policijskog uviđaja napravljeno izvlačenje i transport do automobila. Čime je naš angažman završen. Uz naših devet pripadnika na terenu su bili pripadnici Vatrogasnog društva Široki Brijeg te PS Široki Brijeg. Obitelji stradale osobe izražavamo iskrenu sućut.
Sa sjevera na jug
Nakon dvadeset dana ponovno smo se vratili nadmudrivati sa Čvrsnicom. Ovoga puta smo bili mudriji, informiraniji, spremni ali i ona nas je velikodušno prihvatila, pustila nas je u njena njedra i podarila nam prekrasan dan, vratili smo joj sa jednom turom spojivši sjever s jugom ukupne duljine od 22.3 KM u nešto manje od 14:30 H hodanja. Za razliku od prošlog puta krenuli smo nešto ranije, točnije već u 06:15, temperatura od -19 °C u Masnoj Luci ali osjet nije bio niti približan onome od prošli put. Ovoga puta smo birali stazu iz Masne Luke preko Pršulje-Papuč Drage i nismo pogriješili. Pod svjetlom lampi manji problem je bio naći sami ulazak u rutu, jedno veliko drvo je doslovce blokiralo ulaz, dalje je bilo jednostavno, povremeno su debla prekrivala istu ali u globalu dosta široka i odlično markirana staza nas je i u ovim zimskim uvjetima oduševila. Prvo smo išli kroz crnogoričnu šumu koja je dalje prešla u bukovu i onda se opet pri vrhu ukazala crnogorica. Snijega ima dosta ali za razliku od prošlog puta je bolje “držao” što nam je dosta pomoglo. Uspon do Pršulja 1625m nam je relativno brzo prošao, otvorio nam se i pogled na lijevu stranu, tu se staza račva ka Velikom Vilincu te desno ka Pločnom. Stidljivo nam se počeo prikazivati pogled na Pločno a iza nas je bila dolina Risovca te iza nje Vran.
Tražili smo -40 °C
Prateći prognoze shvatili smo da se na Čvrsnici u vikendu koji je iza nas “kuha” nešto nesvakidašnje čak i za nju i ovo doba godine. Par razgovora, dogovora i odmah smo se složili da trebamo probati složiti želje i stanje na terenu u neku normalnu priču, te odraditi jedan zahtjevniji trening u extremnim uvjetima. Nedjelja je trebala biti dan sa velikom hladnoćom ali sa manje vjetra pa smo birali da se bolje obučemo nego da se još borimo sa dodatnim vjetrom. U subotu predvečer smo se probili na područje Risovca te napravili zadnje pripreme i kako to i inače biva uživali u blagodatima planine. U daljnjem informiranju shvatili smo da se terencima ne možemo probiti na Borićevac pa smo turu morali početi iz Masne Luke. Prođe ti misao, kakav sklop u glavi moraš imati da se budiš u 05:00 te iz topline kreveta/vikendice svjesno izlaziš na -25 °C i ideš u još surovije uvjete tražiti -40 °C , hm da prođe.
Nastavak uređivanja penjališta u Borku
Još jedan naš san lagano prelazi u javu. Već smo pisali da se krenulo u pripremu uređenja penjališta u Borku. Nastavili smo sa radovima 31.12.2016 i 02.01.2017. godine. Dodatno smo očistili pristup stijeni, okolinu stijene, samu stijenu od velikih kamenja pa i sitnih a posebice od grana i raslinja. Što smo više čistili otvarale su se mogućnosti za nova sidrišta i smjerove tako da smo sigurni da ćemo ubrzo imati 15ak smjerova od cca 13/15 metara visine, različitih težina, moguće i više što je sasvim dovoljno da ovu stijenu nazovemo penjalište. U danima koji su pred nama planiramo detaljno očistiti stijenu te postaviti 6-7 sidrišta te penjati (iako su neki smjerovi već i penjani) te onda opremiti dio smjerova sa međuosiguranjima. Nakon toga nastavljamo sa ostalim sidrištima i novim smjerovima.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Foto album sa većim fotografijama pogledajte ovdje
Uređivanje penjališta
Odlično vrijeme nas jednostavno mami za izlazak na brda okolo nas. Tako smo i ovaj vikend dobro iskoristili, bili smo na jednoj od par stijene na kojima planiramo odraditi nešto sportskih smjerova za penjanje. Ovaj put smo samo očistili dio centralne stijene od “klimavih” kamenja te površno od grana i raslinja. Želja za penjanjem je bila jača pa smo ispenjali par smjerova, jedan uz samoosiguranje. Čim uhvatimo prigodu a moglo bi biti jako brzo, detaljno ćemo očistiti stijenu te postaviti sidrište i odraditi za početak tri smjera a onda nastaviti sa uređivanjem ove kao i ostalih stijena. Ako vrijeme i dalje bude ovakvo ubrzo bi praktički na pet minuta od grada za početak mogli dobiti dosta laganih smjerova, a onda ćemo se baciti na teže, te dosta teže 
. Donosimo vam par fotografija sa samog početka radova.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Borak-Bogodol
Prekrasnu zimsku nedjelju 11.12.2016. god. smo iskoristili za jednu fenomenalnu turu praktički tu pred vratima. Znali smo i prije ući u kanjon rijeke Lištice ali ovoga puta smo imali ideju spojiti Borak i Bogodol, proći kroz cijeli tok rijeke Lištice i na sreću smo i uspjeli. Svjesni popularizacije aktivnosti u prirodi, donekle smo znali što se okolo nas nalazi a da to nije vidjelo puno ljudi odavno smo došli na ideju napraviti pravu pješačku turu od grada do prve najbliže planine. Krenuli smo praktički iz centra grada u 09:30 sa 270m a da bi došli do Bogodala u 15:00 na 900m a ideja je da se za sve koji žele i mogu ova tura spoji sa onom na Veliku Vlajnu 1780m za što bi po našoj “gruboj” procjeni trebalo 8-9 sati iz centra Širokog Brijega (kada se staza uredi i osigura jer smo mi dosta vremena izgubili na sada nešto težim detaljima staze gdje smo se morali slobodno penjati te osiguravati). Uglavnom odmah od Borka smo krenuli uz sami kanjon (ljeti se može i kroz njega što bi dalo još neku draž svemu), od Lončarevih mlinica se skrene u sami tok i sve tako do groblja u Bogodolu. Napredovali smo prelazeći prepreku za preprekom, neku malo teže neku malo lakše te došli do cilja. Nadamo se da ćemo kroz foto album uspjeti približiti svima kako to u zbilji izgleda, jer u priči se lako možemo zapetljati, ali uživali smo i sami smo ostali ushićeni svime što nas je okruživalo. Trudili smo se pohvatati od početka do kraja najzanimljivije detalje te ih donosimo u velikoj foto priči. Ako netko ima nekih saznanja o pričama iz davnina ljudi koji su se kretali ovim područjem neka nam se slobodno javi.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje
Prošireni foto album sa dosta fotografija u velikoj rezoluciji pogledajte ovdje
13.11.2016. god. Uspon na Kamešnicu
“Napokon” je palo nešto više snijega što je bio “alarm” za mobilizaciju na neku turu. Nabrzaka smo se dogovorili i odlučili da u nedjelju 13.11.2016. god. idemo na Kamešnicu te se probamo uspeti na vrh Konj 1856m. Prognoza je do pola dana bila ok tako da smo imali odličan uspon, nas petorica. Uspon počinje od izvora iza sela Podgradina na 734m . Odmah se kroz nižu šumu kreće uzbrdo i vrlo brzo dolazi do velike bukove šume koja nas prati sve do Pešinog vrila na cca 1400m. Uz put cijelo vrijeme s desne strane teče potok koji usponu daje posebnu draž. Kod Pešinog vrila je planinarska kuća oko koje zatičemo dosta planinara pa odustajemo od planiranog odmora i odmah nastavljamo ka vrhu. Iza kuće se prolazi crnogorična šuma i izlazi na grebem sa suprotne strane te njegovom sjevernom stranom prelazi preko goleti. Vjerovatno nekada bila šuma na koju su djelovali vremenski uvjeti, već na ovom dijelu ulazimo u lagani snijeg koji se s visinom dizao.Pred nama je bio još jedan malo jači uspon i dolazimo do ulaska na sami vršni grebem. Kako smo već napisali vrijeme je bilo idealno, snijeg je dobro držao, bilo je prohladno s neugodnim sjevernim vjetrom ali vedro tako da smo s ove pozicije već imali odlične vidike na sve četiri strane svijeta. Na sjever ka Livanjskom polju, Livnu, Cincaru, Goliji te još dalje, na istok ka Buškom jezeru,Tušnici, Ljubuši, Vranu, Čvrsnici na jug ka Biokovu, moru i otocima, Cetinskoj krajini i na zapad na Dinaru i sve njene vrhove na kojima dominiraju Sinjal i Troglav. Odlično, pravo osvježenje za već lagano izmoreno tijelo. Pod vrhom nailazimo na naše prijatelje iz Tomislavgrada koji su već bili na silasku s kojima smo malo popričali. Do vrha dolazimo relativno brzo, malo smo se okrijepili, uslikali koju fotografiju. Sa zapada i sjevera su jako brzo došli oblaci pa smo pričekali oveću grupu planinara iz Dalmacije da dođu na vrh a mi smo se počeli spuštati. Istim putem kojim smo i došli. Na silasku smo prvi puta “ozbiljnije” predahnuli kod planinarske kuće te se družili s planinarima iz Livna, kojima zahvaljujemo na hrani te nakon toga slijedi završni spust do autu. Točno 6H nakon polsaka smo bili kod auta.
Multimedija:
Foto album pogledajte ovdje
Prošireni album sa fotografijama u većoj rezoluciji pogledajte ovdje
Juniorski kup u sportskom penjanju
U nedjelju 13.11.2016. god. Široki Brijeg je dobio novu medalju. Svi znamo koliko je Široki poznat po sportu a evo malo po malo naša sekcija slobodnog penjanja je došla do svog prvog ozbiljnijeg takmičenja i odmah osvojila medalju. U Banja Luci PK Solo je organizirao juniorski kup u slobodnom penjanju na kojem se takmičilo 56 mladih penjača iz Banjaluke, Foče, Zenice, Mostara, Bihaća, Beograda a među njih se ugurao i naš najmlađi Ante te u svojoj kategoriji osvojio brončanu medalju. Uz potporu HPD Čvrsnica, GSS Široki Brijeg put u Banja Luku je pomogao i Sportski savez Široki Brijeg. Ovo takmičenje je prije svega zamišljeno da se stječe iskustvo i vidi kako se to radi tako da se već ozbiljnije može pripremati za neka takmičenja u budućnosti.
Multimedija: Foto album možete pogledati ovdje
Hajdučka vrata 11.09.2016. god.
Na Hajdučka vrata je uvijek lijepo otići, svako godišnje doba priča neku svoju priču, pa i ovo kasno ljetno. Par članova našeg društva odlučilo je napuniti baterije i posjetiti “mitski”, istočni dio Čvrsnice baš u ovom periodu. Jedna od lakših i ugodnijih staza koja jednostavno ima svoju čar. Polazak je bio iz Vitlenice 1470m pa preko Zaglavlja 1560m gdje se nalazi stara pastirska kuća (stan) koja je prilagođena u sklonište sve do križanja puta za Veliki Vilinac. Na križanju puta se skrene lijevo prema jezeru Crljenak 2000m i dosta brzo se dođe i do Hajdučkih vrata. Vrijeme je bilo idealno, jutro prohladno a tijekom dana odlično sunčano, pri povratku su se počeli navlačiti i oblaci ali kiša nas nije sustigla. Netko nam je pojeo maline a sreli smo i jednu “domaću” životinju, sve to možete vidjeti na fotografijama.
Multimedija:Foto album pogledajte ovdje
Maglić 03-05.09.2016. god.
Protekli vikend 5 članova našeg društva je popelo najveći vrh u Bosni i Hercegovini Maglić 2386m . Idilični planinski predio koji se nalazi na granici BiH sa Crnom Gorom. Netaknuta priroda, sa bezbroj pašnjaka, padina i grebena a do 1600m je šuma bukve i crnogorice, omeđena rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku, Sutjeskom na jugu te planinama Volujak i Bijoč. Poznata prašuma Perućica se nalazi na Magliću kao i Trnovačkoko jezero na 1517m. Ekipa se prvo popela na najveći vrh u BiH 2386m pa produžila i na najveći stvarni vrh Maglića Veliki Vitao 2396m koji se nalazi u Crnoj Gori. Na povratku su bili i na Trnovačkom jezeru. A kako to sve izgleda pogledajte u foto galeriji ovdje
