Tjedan je prolazio a neke ture su se dogovarale, jedna ekipa planira na Pločno, druga bi trebala na Jelinak ili na Hajdučka a ja i David se odlučujemo na turu po Vranu. Dogovor je pao da krenemo iz Širokog u 06 i 30, gore smo već u 07 i30. Brzinska kava u Hajdučkim vrletima sa kolegom Markom koji čeka ekipu za Jelinak, koja kasni . Nabacujemo opremu i lagano krećemo. U samom startu u ulasku u šumu osjećam neke bolove u stomaku i odmah mi pada na pamet Ćoma kako je jedne prilike pri usponu na Jelinak slično preživio pa kontam i ja ću i nastavljamo dalje.

U četvrtak je već krenula lagana nervoza. Gdje se ide i kakvo će vrijeme biti? Nedjelja se u svakom slučaju činila kao najbolja i jedina opcija. Sunce će izaći u toku dana, samo nismo sigurni kada. U petak je Darko u House baru nabacio turu Crnač – Bosiljna, o čemu smo i ranije pričali. Dolaskom Ćome i Tonija malo smo zarotirali stvar i Bosiljna se pojavila kao početna točka. Naišao je i Zoran i na kraju se iskristalizirala tura Bosiljna – Bile stine. U subotu jutro, nakon što se prespavala noć, ideja je potvrđena. Lagana tura je bila neka prvotna ideja s nutricionističkim dodatkom u vidu kiselog kupusa pogodnog za hladnoću, a sadrži i vitamin C prijeko potreban u ovo pandemijsko vrijeme. U subotu ujutro ispred GSS-a, za vrijeme okupljanja, se lomila pogača s maslinama i pršutom što ju je Ankica vrijedno spremila. Raspoloženje odlično i dan je puno obećavao. Tradicionalna kava u Verdića je sada imala dodatak rakije u Bosiljni.

Za razliku od prošlog vikenda ovaj put smo lagano  istraživali na suprotnoj strani, na sjeveru u Izbičnu podno zaselka Solde smo išli pronaći jedan speleo objekt. Traženje u „plastu sijena“ kako se kaže ali na kraju smo našli. Na žalost nismo se pretjerano oduševili, ulaz je baš veliki ali nakon malog pred ulaza koji bi mogao biti zanimljiv arheolozima radi zidane pregrade, dalje pećina vodi 7/8 m ravno i nestaje.

U jednoj neobaveznoj priči neki dan uđe mi u uho pojam „Pinjuhov Turak“, malo traženje, informiranja i ta neobavezna priča me potakne da se bacim u malo istraživanje naše šire okolice. Jer uz prelijepu prirodu brda, šume, rijeku, stijene, speleo objekte… naš kraj nudi i dosta povijesnih lokaliteta. Svi znamo za Čerigaj, selo koje se nalazi par kilometara na jugozapad od grada. Ostaci i dokazi prvog dolaska fratara, kuća iz 1753 koja je bila mjesto mnogih mijena, tajnih i javnih sastanaka, i novija 1844 godine, utočištu i planiranju gradnje samostana na Brijegu. Najstarija kapela kao i oltar.

Nedjelja, loše vrijeme, ali ajmo barem prošetati i jesmo. Cca 20km. Barzonje pa dalje požarnim putom do Masne luke. Iz Masne luke poljem ka Sv. Anti. Pa dalje na Borovu glavu i povratak na Barzonju. Bilo je i finih detalja, promjena vremena, pogledajte na fotografijama.

Multimedija: Foto album pogledajte  ovdje

Proslijeđena fotografija Lokve, vjerojatno fotografirana negdje s Prigona, bila je ujedno poziv na subotnju turu, dogovorenu u zadnji tren, radi lošije vremenske prognoze za nedjelju. Kako sam ljetos pri povratku s Velikog Vilinca prošao upravo tuda, tj. preko Prigona i Pršulja do Masne Luke, pretpostavio sam da je plan obrnutim smjerom doći iz Masne Luke i spustiti se do Lokve, što bi bio odličan izbor za kasnojesenski kratki dan.

Nakon par dana oštre bure u nedjelju 22.11.2020. javljaju lijepo vrijeme. Hladno ali sunčano, idealno za jednu turu na neku planinu u Hercegovini. Izbor pada na Čvrsnicu, baš zbog snijega koji je pao koji dan ranije. Iz Širokog krećemo oko 07:30h. U putu se  dogovaramo da krenemo iz Vitlenice put vrha Drinjača 2038m/nv ( u blizini Hajdučkih vrata). Torbe na leđa i lagano krećemo stazom kroz šumu, gdje je zaista bilo prelijepo, snijeg na zemlji i zrake sunca koje se probijaju kroz granje čine šumu magičnom u rano jutro.

Donosimo par fotografija sa još jedne lokalne ture, u nedjelju je par članova prošlo kroz kanjon od Širokog Brijega do Bogodola. Uvijek izazovna ruta, a godišnja doba kroz kanjom pričaju svoju priču u malim mikro zonama. Nadamo se samo da ćemo idući put dobiti više materijala. Jer ova staza zaslužuje više pozornosti.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Vikend koji je iza nas je ponovno bio dosta aktivan. Dok čekamo fotografije i priče sa planina. Donosimo Vam jednu malu foto priču sa “planinarenja” iznad Širokog Brijega. Jedan lagani krug od 14km, jesen i prekrasno poslijepodne sa odličnim smirajem dana. Kada nemate vremena za prave ture, uvijek možete skoknuti par minuta van grada. Borak-Luke-Mosor-Radešice-Lončareve njive-Borak

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Planina nas ne voli više, mi nadobudni, isplanirali sve, vrijeme je kao trebalo biti dobro, puni elana ali ne bi baš kako smo željeli. Kaže planina nema vas neko vrijeme, ne može to tako, ovaj put ne može. Nakvasi nam stijene, kleku i travu sitnom kišom, prostruji neki neugodni vjetar koji je i onako prozeble prste dodatno ohladio, i na kraju nam dovuče maglu i sakri nas u njedra njena, i to točno na mjestu koje je bilo ključno za prelazak. Shvatili smo poruku, priznali poraz i odustali smo, bolje da jesmo s obzirom na rasplet situacije kasnije…

Ima dana kad se čini da vam sve ide “s neruke”. Za izborni dan ( nedjelja, 15.studenog 2020.) mi smo izabrali šetnju Tribistovo (jezero) – Ružički potok – Curska vrila – Oštrc, zapravo je Ćoma izabrao. Ja sam, zaokupljen drugim problemima, samo “zrakno” negdje na web-u da je to sjeveroistočno od Vučipolja a Vučipolje od zimus poznam k’o vlastiti džep. Nedjeljno jutro olovno, tmurno i prognostičari prešli u političare nigdje obećane vedrine. Meni zaštopao pelet, “ono” za čaj crklo, u pekari kifle još nisu gotove zbog svega toga i ja  tmuran, crn (više od čišćenja peći) hitam na mjesto okupljanja. Ajde bar ne pada kiša. Ekipa polako dolazi Jelena, Nikolina, Ankica, Mima, Gabrijela. Još kad je Ćoma rekao da će nam se u Posušju pridružiti Maja i Martina, probudio se lišanin u meni mora tu biti neki specijalitet, kolačić odmah kao da su oblaci tanji.

Ponekad prognoza zezne, ali to nije razlog da se uspon odgodi. I to ima svoje čari, a dokaz je i uspon naše ekipe na Pločno. Iako ih je odmah na početku sustigla kiša, nisu odustali, popeli su se i sretno vratili. Pogledi su ovaj put izostali, ali zna planina i u ovakvim uvjetima biti lijepa. Smokriš se, isprljaš, ali napuniš pluća zadovoljstvom i kasnije se griješ i prepričavaš. Istinsko planinarenje.

Multimedija: Foto priču pogledajte ovdje

Nakon subotnje obilne večere i duge noći zbog sutrašnje avanture, alarm mi nije ni trebao. U ranim jutarnjim satima napuštamo Široki i krećemo stazom naših starih, putevima hercegovačke „svile“, za neuke duhana.Adrenalina ima, ruksak pun, nove gojzerice, društvo dobro, dan obećava, sunce pa što mi više treba. Uspon kao supon, uz brdo, šale ne nedostaje, vidici savršeni, put uzak, glava još bistra. Nas trinestero, Franko uskoro šesdesetogodišnjak, najstariji, dame mlade, za godine se ne pita, sve po planu. Šljiva pomaže, špek maže iznutra tako da smo još jednom osvojili Hajdučka vrata.