Jučer su naši članovi napravili još jednu turu u kanjonu Ugrovače. Prešli su dio dojnjeg kanjona. Spustili su se od starih talijanskih bunkera iz Dojnje Britvice i nastavili lijevo koritom između Dojnje Britvice i Dobrkovića sa jedne strane i Ljubotića sa druge. Da su skrenuli desno mogli su za 2.5km doći do jezera Sinjjac i uživati u njegovoj ljepoti. Ovo je dosta laganiji dio kanjona ali opet ima se dosta za vidjeti i zato svi koji žele mogu ga i proći ali na način da se spuste stazicom do Sinjca i onda nastave dalje ka Trnu. Ovaj dio koji su momci prošli je cca 7km, ima par usjeka, zanimljivih malih skokića. Za prolazak im je trebalo 6 sati.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Negdje u ovo vrijeme 2017. smo ozbiljnije počeli razmišljati o prolasku kroz kanjon Ugrovače, dijelu naše općine koji se proteže sjeverozapadno od grada od Rakitna do predgrađa Širokog Brijega i vijuga podno Crnih Lokava i Ljubotića sa jedne strane te Britvice, Izbična i Dobrkovića sa druge strane, uvijek je  izazivao veliko strahopoštovanje. Imali smo par sitnijih izviđanja sa obje strane. Ali negdje u to vrijeme počeli smo se ozbiljnije baviti uređenjem staze i bušenjem  kroz kanjon rijeke Lištice sa idejom spajanja ka Čabulji pa je kanjon Brine ili Ugrovače ostao sa strane. Ali maštali jesmo.

Donosimo vam par fotografija sa uspona na Vošac. Predivna staza koja vodi na vrh Sv. Jure kreće iz sela Makar koje se nalazi odmah iznad Makarske. Na početku široka građena staza kako se diže prelazi u nešto užu sa dosta serpetina do prevoja Kruške gdje se staza račva ka Tučepima i Kotišini.

Corona virus nas je privremeno “odmakao” od pravih planina ali je svakako ekipu usmjerio na lokalne ture. Iz dana u dan se javljaju naši članovi sa raznim idejama koje se i pretoče u ture po “našim” stazama. Dosta ih se ne objavi jer ne dobijemo materijal ali uvijek rado objavimo fotografije sa bilo koje ture pa još jednom poziv svima da slobodno šalju materijale. Jednu takvu su naši članovi napravili u ponedjeljak 13.04.2020. Kružna tura Široki kroz kanjon rijeke Lištice do Bogodola, pa na bile do Groblja mira, preko Resnica na Gostušu pa preko Radešica na Luke i stazom kroz Borak u Široki.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Tura o kojoj smo dugo vremena razmišljali konačno je došla na red. Doduše ne onakva kakvu smo je prvotno planirali već u nešto težem obliku, jer ne bi bilo to da mi nečim ne zakompliciramo. Dakle, od prvotne ideje da se kao svi normalni ljudi popnemo pješice iz podnožja Čabulje na vrh(Velika Vlajna), došli smo na ideju da krenemo iz Širokog Brijega točnije od restorana Borak, do vrha i nazad.

U nedjelju smo napravili  istraživačku turu za još jednu “novu” stazu. Kratko ćemo opisati, na fotografijama objasniti detalje a kada je markiramo postavimo i digitalnu kartu. Tura kreće iz parka, preko Borka do podno utvrde Kruškovac. Prolazi podno nje istočnom stranom te se odvaja ka Lukama. Mislili smo priječiti preko Luka i brdom ali smo nastavili putem sjevernim padinama Metaljke i izišli iznad zaseoka Ćavari. Tu smo dalje nastavili ravno velikim makadamskim putem između Golićuše i Sinjske glavice sve do asfaltiranog puta ka Gostuši. Kraj groblja na Gostuši skrećemo desno ka Resnicama. Ovoga puta ne idemo kanjonom potoka nego stazom iznad koju smo otkrili prošli put i kja nas je ugodno iznenadila.

Staze je “lako” osmisliti i probiti ali one se trebaju i održavati. U subotu je dio članova bio u akciji čišćenja i dodatnog širenja na šest različitih mjesta za koje smo procijenili da ih se treba srediti. U idućim danima ćemo probati organizirati sličnu akciju te završiti na još par preostalih dijelova. Imamo nešto fotografija pa pogledajte.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Video uspona na Mosor te prolaska kroz kanjon i izvori rijeke Lištice
Klikom na fotografiju otvarate video

U istraživanjima koja smo počeli prije par godina jedna od prvih lokacija na koju smo otišli bila je ova, velika nadmorska visina, teren koji je okruživao jamu te veliki otvor sugerirali su da je jama veliki potencijal. U subotu 21.03.2020. smo se vratili opremljeni da pokušamo ući i otkriti što se uistinu krije dolje u mraku. Svako naše selo ima jednu ovakvu, Golubinka, čim smo se približili iz nje je izletjelo jato golubova, opravdavajući naziv. Odradili smo sidrište, osigurali teren i krenuli lagano, na početku niz brdo do jedne police i onda se ukazala ogromna ulazna vetikala, „jama bez dna“ .

Sveukupna trenutna situacija nas je vratili na istraživanja i osmišljavanje novih staza. Tako smo u nedjelju iskoristili nešto slobodnog vremena da ispitamo jednu moguću rutu koja nam se vrtila po glavi već neko vrijeme. Tura je krenula sa parkinga u novom parku, šetalištem i stazom u Borku, preko Božije ćuprije na Lončareve njive pa kanjonom rijeke Lištice sve do Šuplje pećine (kroz nju se dalje nastavlja na sjever ka Bogodolu) i izvora Prištetak i onda desno kanjonom Resnice (između Samograda 1098m i Gostuše 899m koji u sebi krije mnoštvo tajni i sigurno je jedna jako zanimljiva lokacija).

Gdje ovaj vikend, pitamo se Ćoma i ja dok ispijamo piće u petak navečer. Ajmo pitati Josipu, ona je domaća dole, valjda zna može li se na Zvonigrad. Šaljem joj poruku… Kakva je situacija na stazi prema Zvonigradu? A ona odma “return”, brže no Marin Čilić… Paa, da probamo u nedjelju, valjda će biti fino vrijeme. Tralala, tralala, raspisala se ona k’o da smo je planirali povesti. A šta’š sad kad je navalila. Ajde može! I tako ona preuze komandu i organizaciju, skupivši nas deset za turu. Ajde dobro, devet ako ne računamo Bobija. Opet nam izostaje redoviti član, zbog bolesti, a mi se pridržavamo naputka i držimo međusobno minimalni razmak od jednog metra. Nema mjesta zabrinutosti, kod Tuje nije riječ o aktualnoj temi vezanoj za COVID-19.

Nakon dužeg dogovaranja i planiranja, ovu subotu smo odlučili iskoristiti i krenuti na turu ka Groblju mira na Bile. Znali smo put u priliku al’ smo malo odlučili i priječiti, hodati van staza, ipak nam je izazovnije kad ne znamo šta nas čeka. Iako smo samo dvojica bili, tu je bio i Max (pas) kao naš pratilac. Svježe jutro, lagano krećemo od restorana Borak, idemo preko Lončarevih njiva i nailazimo na dio markirane staze koja preko Radešica vodi prema Mosoru i lagano ga pratimo. Na skretanju koje vodi prema Mosoru ili Gostuši smo napravili prvu pauzu, malo sjeli te promatrali ljepote Širokog.

Od par zanimljivih ideja za vikend, opće korisnog rada i obuka, nekog sniježnog penjanja na kraju nije bilo ništa, vremenske prognoze nas zeznule. Na kraju smo ipak odradili jednu brzinsku turu u koju smo ipak uklopili i malo istraživanja, pronalaska novih stazica. Nas se sedam  brzo dogovorilo, ideja je bila da pregledamo postojeću stazu do Mosora, da se vidi treba li se dodatno čistiti ali i da malo treniramo jer je staza na Mosor idealna za to, nije daleko, stalno je uz brdo, fino visinsko dizanje ali i da uživamo jer na kraju nudi odlične vidike. Relativno smo kasno krenuli 13:30, ovaj put od restorana da izbjegnemo gužvu šetalištem. Stazom kroz Borak, istočnom stranom ispod  utvrde Kruškovac, nastavili do asfalta i direktno ka Radešicama.

Prognostičari su opet pogriješili, pa sam bio  duboko razočaran što je subota bila lijep i sunčan dan a akcija čišćenja pješačkih staza oko grada, odgođena za “bolje” vrijeme. Ako sam ja bio razočaran Ćoma je bio frustriran toliko da je u kasnim večernjim satima ultimativno zakazao kavu s opremom sutra (nedjelja, 8. ožujka 2020.) u 10:00 sati,  dogovor i u 11:00 idemo na turu. Što se mora mora se i u 10:00 sati Tomo, njegov brat Domagoj i nas trojica uz kavu “planiramo” turu. Od 10 – tak “zbrda zdola” (više “zbrda”) nabacanih ideja iskaču dvije: kanjonom do Bogodola ili dokumentiranu pješačku  stazu 7A. Zbog bure ( u kanjonu bi moglo biti odrona ) i nedostatka opreme odlučujemo se za sedmicu s tim da je možda ako bude vremena preinačimo u osmicu. Zbog kasnog sata, a i zbog Ćome koji već odavno stupči iznad stola na brzinu dovršamo kavu i idemo ka Pisku. Šetnicom do akvadukta i penjemo se stepenicama na isti, (kasnije se pokazalo, bar što se mene tiče. da je bolja varijanta preći most kod teretane i popeti se stepenicama lagano šetnjom preko akvadukta  jer imate vremena zagrijati mišiće) prelazimo ogradu, krećemo desno parapetom (kanala) i nakon stotinjak koraka na početku kuka (stijene) što se nadvio ponad kanala, preko betonskih greda prelazimo na drugu stranu.

… a nije ni od subote, ako je suditi po članovima koji nisu prihvatili poziv na turu, u Posušju, od Starog mosta na Ričini kroz Brinu do Tribistova. Od silne vojske “šetača i vazdušnih udisača” samo se tri divojke javiše. Nije im do nas, radna im subota, a nedjelju najavljuju kišu. Šteta ne iskoristit subotu kad je već najavljeno lijepo vrijeme.