Klikom na fotografiju otvarate 4K video sa kružne ture na planini Čvrsnici koju su naši članovi napravili 26.07.2020.
Direktni link na video je ovdje

Dokle ste?… Javite točnu lokaciju!… Dokle ste? Nervozni, od čekanja dijela ekipe koja kasni, svako malo zovemo mobitelom. Nećemo ih ostaviti da krenu za nama samo zato što treba rasporediti, ravnomjerno, opremu i hranu. Ruksaci pucaju po šavovima, a dobar dio opreme smo okačili i s vanjske strane, potrebne za dva dana koja smo planirali provesti na visovima Čvrsnice. Ne znam gdje se nalazi vrilo iz gange “…s kenjčeva vrila..” koju Tujo jednom spomenu, no znam da smo mi vukli ko kenjci. Šatori s “četiri zvjezdice” i nisu baš prikladni za dulje ture, što zbog veličine što zbog težine koju treba nositi. Srećom smo odlučili, do kampa, ići “stalnom turom” od Vitlenice prema Hajdučkim vratima jer nije prezahtjevna.

“.. ali Pločno sama pomisao, umirem!” sjetio sam se Ankičinog odgovora na moju poruku Last minute Pločno “postanu” u Whatsapp grupi društva. A je moja Anke, umirem na dvije trećine puta  uz sipar spržen ljetnim zvizdanom. Pokušao sam “uteći” trojcu iz PD “Kuk” Novi Travnik i ostao bez snage pa vadim mobitel  fotografiram okolinu da sačuvam malo obraza, puštajući ih da me preteknu. No krenimo redom, ekipa odavno ima želju za bivak na Čvrsnici, dvodnevnu turu subotu do Hajdučkih vrata pa noćiti u šatoru kraj jezera Crljenak i u nedjelju Pločno i spustiti se prema Jelinku ( na Bare, Barzonje ili Ivan dolac ovisno o raspoloženju). Na žalost mada sam u “cvijetu mladosti” iz nekih razloga ne mogu ležati  na svakoj podlozi, tako sam ispao iz kombinacije. Još je ostala malena mogućnost sa drugom ekipom u nedjelju jutro (02.08. 2020.) krenem na Pločno i bar dio puta prođemo skupa. Valja se baciti kamenom pa što iskoči i bukvalno “last minute” prije 21 sat iskočili su Jelena i Tomi odgovorivši pozitivno na moju poruku. Troje taman dovoljno, minimalni broj za ekipu u slučaju ne daj bože nečega jedno može otići tražiti pomoć.

Dogovaramo jednu kvalitetnu trening turu, destinacija je Čvrsnica. Ideja je u jednom krugu napraviti veću kilometražu, popeti par vrhova ali držati neki ritam. Plan je bio penjati u subotu, vrijeme nije najbolje, sa subote se prebacujemo na nedjelju. Krećemo penjati već u 05:00 iz Barzonje/Grkuša. Dok se oblaci lagano dižu, otvaraju se pogledi ka jugu, ka sjeveru i istoku su još ništa ne vidi, hladno je. Na Jelinku smo  za malo više od satak. Stazom iznad Čemerikovaca se ubrzo probijamo i do kote 2093m. Temperatura je 8 stupnjeva, mokri smo, što od vlage iz zemlje od obilne kiše što je padala par sati ranije ali i zato što smo manje više u oblaku. Uz put penjemo Ivinu kosu i kotu 2219m, na žalost pogleda nema, i malo prije 09:00 smo na 2228m, vrh Pločno. Pravimo jednu dulju pauzu i doručkujemo. Uslijedilo je priječenje ka Vilincu, cca 8.5km, na izvoru podno doma kojeg smo rado čekali smo malo prije 12:00. Uz put su se oblaci par puta razišli pa smo uživali u unutrašnjosti Čvrsnice. Još jedna dulja pauza, možda i preduga al štaš sada, rekuperacija, susret sa prijateljima iz TGa i ekipom na žalost otkazanog Highlander-a.

Evo, oko 11 sati uživam u izvrsnom Majinom “običnom žutom” kolaču sa višnjama a i kardinal (drugi kolač) je izvrstan, malo manje u Ćominoj uzburkanoj kavi (možda sam trebao sačekati da se slegne) i nažalost najmanje u pogledu na Jezerce, desetak metara širokoj, plitkoj lokvi na cca 1820 m/nv.  Pojavom sunca osjećaj ugode se dodatno pojačava, pa dok iz nas “pari” kao iz onih velikih dimnjaka nuklearnih elektrana ( uvijek sam se pitao što će im “onliki” dimnjaci, ta ne lože ništa) i “lokva” postaje pravi mali biser, dok se sunce ljeska na njenoj mirnoj površini, usred ljutog krša Čvrsnice. Kako malo treba čovjeku da bude zadovoljan, tek koja zraka sunca a nepuna tri sata vremena prije izgledalo je da se sve urotilo protiv mene, tjedan borbe protiv Tuje se razvukao na cijeli mjesec.

A što znače ono “kape” na planinama? Pita me Jelena malo prije Vrpolja, na putu Posušje – Rakitno. Nemam ti pojma, odgovaram. Biti ćemo cijeli dan u oblaku  – mislim u sebi, promatrajući planine s navučenim kapama priko ušiju tog  vedrog nedjeljnog jutra (12. srpnja 2020. ), nemajući srca da kvarim njoj i Nikolini radost prvog uspona. Zapravo riječ je o  orografskoj oblačnoj kapi koja nastaje kad se struja hladnog i vlažnog zraka uzdiže uz prepreku formirajući prizemni oblak, mislim da vrijedi zapamtiti dvije stvari vezane za ovu pojavu, oborine ako ih bude su sa one strane gdje se struja uzdiže (odakle vjetar puše) i kratkotrajne su a ako je nebo oblačno iznad kapa, svratite u kafić popijete kavu, malo prošetajte i vratite se nazad padat će cijeli dan. Zovem Ćomu da mu javim da ćemo Jelena, Nikolina, Tomi i ja malo zakasniti jer sam ja zaboravio naviti alarm, ni on i Doktor (Domagoj) nisu uranili a ostatak ekipe se ispričao različitim obvezama. Današnji cilj nam je Veliki Vran (2074 m/nv) možda malo pretežak prvi uspon za djevojke no Jelena trči maratone a Nikolina je odavno u nekoj fitness grupi, nadam se neće biti kao zadnji put kad je jedan od novaka na kraju ture rekao: “E nisi me više vidija!”

“Poštovanje, Mi smo sutra u planini, da ne bi kazali da nismo zvali, plan je probati novu stazu prema Pločnom. Očekujte turu od minimalno 5 sati i kišno vrijeme … … bla bla bla … bla bla bla … srdačan pozdrav” Poruku sličnog sadržaja sam poslao preko “free” servisa u subotu 20. lipnja oko 16 sati svima koje sam obećao pozvati na sljedeću turu, kasnije sam skužio da je servis imao ograničenje broja kontakata ali bitna je namjera ( Pontius Pilatus je mala maca za mene) i 90% sam siguran da je netko morao primiti poruku pa makar samo administrator servisa.

Jedan od najdražih izbora za odlazak na turu preko 2000m je Veliki Vran. Uspon kao uspon nije pretjerano težak, kojom god stazom se odlučite ići a svaki put u bilo koje doba godine ponudi dosta toga. Uz svoju laganu dozu mistike, priča iz prošlosti, ima svoje čari i rado svake godine par puta popnemo ovaj vrh. U subotu se napravio još jedan lijepi uspon, stazom kroz sredinu od Hajdučkih vrleti. Uspon je pratilo idealno vrijeme, sunčano sa laganim vjetrom na vrhu. Horizont je bio dosta čist tako da su sa samog vrha vidici bili odlični a kao i uvijek dominirao je onaj ka Čvrsnici i njenim vrhovima. Primijetili smo i aktivnost medvjeda  u blizini staze pa ako netko skoro bude išao, mali savjet, “klapajte” što više.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Već neko vrijeme nas par iz društva  razmišljamo o nekoj “daljoj” turi, zbog peripetija oko granice odlučili smo iako je jedna ekipa bila prije nekog vremena ponovno na Maglić. Naš konačan broj dolazi do osam osoba i u petak 26.06.2020 oko 16h krećemo. Put nas vodi preko Nevesinja, Gacka, Tjentišta do Prijevora. Dobar put, osim pred sami kraj, lošiji asfalt, te solidnim makadamom. Ovim putem se  ulazi u srce Nacionalnog parka Sutjeska u kojem se nalazi i najveća prašuma u Europi, Perućica.

Zatvaranje granica nas je u rano ljetno jutro obasjano suncem izmamilo da umjesto mora odemo na svjež planinski zrak. Našu rutu započeli smo oko 09:00 h, te smo se uputili od Risovca stazom prema Hajdučkim vratima. Nekima od nas ovo je drugo treće iskustvo na ovoj stazi, ali imali smo i novaka koje smo zainteresirali za daljnja iskustva. Nakon ugodne šetnje stazom prepune ljudi, na cilj smo došli oko 12:00 h. Tu smo malo razgledali to divno čudo prirode, popeli i Drnjaču te zamezili na jezeru Crljenak i obišli par obližnjih vidikovaca. U povratku smo pomogli kolegi planinaru koji je ganuo nogu da bezbrižno dođe do početka staze. Za nas je ovo bezobzira na vrućinu jedan veliki uspjeh jer smo dobili nove članove, pomogli smo nekome, te uživali u prirodi.

Multimedija:Foto album pogledajte ovdje

Donosimo malu foto priču sa Maglića najviše planine u BiH. Ledenjačke doline, jezera i oštri vrhovi čine Maglić idealnim okruženjem za planinarenje. Maglić nije velike površine ali u sebi krije čak 48 vrhova preko 2000m u BiH i Crnoj Gori ali je samo Bobotov kuk  preko 2500 (2523m) uz to i 17 jezera. U petak 11.06.2020. je ekipa došla i postavila bivak a 12.06.2020. i popela na najveći vrh u BiH 2386m , Banjalučkim smjerom a spustila preko Trnovačkog jezera napravivši kružnu turu od 13.5km u 9h hodanja.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Nisam mislio (li) išta objavljivati s ove šetnje no dojmljivi prizori Tonijevih fotografija i očaravajuća ljepota prirode tek koji kilometar udaljene od grada nagnala me (nas) je da bar fotografije podijelimo sa ostatkom ekipe a ovaj opis je tek isprika svima koje smo obećali zvati na sljedeću šetnju. A kako zvati na šetnju o kojoj počnete razgovarati  ovako nekako “…  morali bi u nedjelju malo prošetat …  loko … na Pode, kao  ima nešto Ilirsko pri vrhu … desnom stranom Brinje spustiti se u kanjon tamo negdje di su Cvitini kuci.. pa na Radešice … poći oko sedam… “ I onda se sve te skice i krojevi  izgube u duhanskom dimu raznesene žestokom glazbom jam session-a u poznatom kafiću.

Na zapadnom dijelu Čvrsnice oko Jelinka jučer je bilo dosta aktivno, članovi PD Orlova stina iz Tomislavgrada su radili na stazi iz pravca Barzonje i Bara i dalje, trasirali ka koti 2093m i dalje ka Pločnom. A naša mala ekipa je završila probijanje zaboravljene staze o kojoj smo već pisali. U dogovoru sa kolegama iz Tomislavgrada smo dio i markirali te spojili na ovaj dio što su oni radili. Trackove i opis ćemo postaviti u posebnom albumu, a u ovom ćemo opisati uz fotografije. Nakon radova smo se svi zajedno družili kod ekipe iz Tomislavgrada kojoj zahvaljujemo na gostoprimstvu te se nadamo da ćemo uspjeti završiti još koji dogovor.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Dva gorostasa Prenja, najviši vrh Zelena Glava i susjed Otiš su nas čekali već neko vrijeme i evo dočekali.  Odabrali smo rutu preko Tisovice, iz doline krenuli oko 10:00 a na Zelenoj Glavi 2103m bili u 13:30 te nakon pola sata odmora popeli i susjedni Otiš 2096. Vrijeme kao i inače na Prenju, sitna kiša, magla pa malo snijega su upotpunili ovaj uspon. Šteta zbog dalekih vidika ali isplatilo se.

Foto album pogledajte ovdje

Nakon silaska sa Čabulje i Velike Vlajine, sav radostan pohvalih se rođaku i upitah ga da mi predloži sljedeću destinaciju. Veli meni rođo – Idi na Mostarsku Bijelu. Šta, je to? Gdje je to? – sav u neznanju i zbunjoli, upitam ga ja. Pogledaj malo na googleu. Ja ga poslušah, pogledah i oduševljeno sam počeo sazivati kolege s kojima bi išao. Na kraju spala knjiga na 2 slova. Kolega fotograf i ja odlučili smo da ćemo se u subotu 16.5. 2020. uputiti u kanjon Mostarske Bijele. Polazak iz Mostara je bio negdje oko 8:20. Vozimo se kroz grad, izlazimo na magistralu i idemo prema Sarajevu. Prolazimo HE Salakovac, par tunela te dolazimo do mosta Bijela, kojim magistrala prelazi preko Bijele. Prelazimo most, i poslije mosta odmah skrećemo desno i  vozimo se do planinarskog panoa, te odlučujemo da ćemo se još malo uputiti makadamom do slijedećeg proširenja i tu ostaviti auto.