Ovu kišnu nedjelju odlučili smo provesti na par minuta od grada i prošetati gradinom iznad Mokrog 390 m nadmorske visine. Grebenom od križa ka Polugrini, tura sama od sebe je lagana šetnja, ali „gradina ili Matijevića gradina“ od davnih vremena krije dosta tajni. Kruže informacije da je u biti sami vrh i šire područje dio starog grada koji su sagradili drevni Daorsi kao i Zvonigrad iznad Dobriča ili Kraljičin grad iznad Borka, tome u prilog idu i ostatci velikih zidina. Na vrhu je nedavno izgrađen veliki zavjetni križ te do vrha vodi i staza kojim mještani tradicionalno u subotu prije Cvjetne nedjelje pohode Put križa. U šetnji smo u jednoj uvali naišli i na malu pećinu u kojoj je mali Gospin kip, kip sigurno nisu postavili Daorsi nego mještani koji vjerovatno znaju doći u ovu osamu i na miru se pomoliti. Uglavnom lijepo provedeno poslijepodne.

Foto album pogledajte ovdje

Pokojni Eduard (Edo) Retelj je jedna od osoba koja nas je uvijek nadahnjivala, čije smo smjerove i fotografije upijali i tražili što bi se dalo još na Čvrsnici napraviti što Edo na žalost nije stigao. Odavno u glavi vrtimo jedan „projekt“ mislili smo da bi ga bilo lijepo popeti i posvetiti Edi na godišnjicu njegove smrti. Imali smo i soluciju B za svaki slučaj. Volimo uraniti, ovaj put i nismo baš nešto pretjerano, situacija sa snijegom nije obećavajuća, iz Boričevca krećemo u 07:45.

Mislim da smo dobili i drugu “standardnu liniju”, Hajdučka vrata su definitivno linija  broj 1 a i Velika Vlajina lagano ulazi u priču kao linija 2. Tako i treba biti Čabulja je blizu i ako se ne može nigdje dalje uvijek se može na Čabulju s koje su vidici na sve strane zadivljujući a uspon kao uspon nije pretjerano težak i može se olakšati ili otežati. U nedjelju je par različitih ekipa, naših članova i njihovih prijatelja ponovno popelo na najviši vrh Čabulje, u nastavku donosimo nešto fotografija.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Najavljeni vremenski uvjeti idealni i smještaj u domu rezerviran, trebalo je samo još doći do Tržića u Sloveniji točnije u Podljubel na samu Slovensko-austrijsku granicu podno Karavanskih Alpi. Nekom odredište, ali za našu tročlanu ekipu tek polazište prema planinarskom domu na Zelenici gdje smo isplanirali prvu pauzu. Dočekalo nas je neugodnih -11 C stoga brzo prepakiravamo opremu i brzo krećemo napuštenom skijaškom stazom prema domu. S obzirom da smo sa svih strana okruženi vrhovima Karavanskih Alpi te se sunce nije moglo probiti do nas, već nakon 45 minuta dolazimo do doma. Obavili smo potrebne formalnosti za smještaj u dom te se rasteretili za dio nepotrebne opreme koju ostavljamo u domu.

Prošli vikend je jedna ekipa probala doći na Hajdučka ali zbog leda i nedostatka dereza morali su se okrenuti pred samim ciljem. Druga ekipa je ovu proteklu nedjelju krenula istim putem, računajući da im krplje neće trebati kao prvoj ekipi ponijeli su samo dereze. Uspjeli su, probili su se do Hajdučkih vrata, ali su se dobro pomučili jer su na pojedinim dijelovima nailazili na duboki snijeg. Ipak isplatilo se boriti jer su na kraju uživali u odličnom danu i fino izvedenom usponu.Zimski usponi su sami po sebi rizik i ponekad nije loše nositi dodatne opreme, da budete sigurni da možete napraviti uspon nikad se ne zna što vam može trebati.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Ne znam kako vama ali meni se kraj tjedna nekako dolibi i dok dlan o dlan tu je, poput zimske noći otvoriš prtljažnik ubaciš stvari, zatvoriš prtljažnik a ono već mrak. Možda starim?! Eto, odavno smo planirali jednu zimsku turu “extremnu” sa voditeljem planinarske škole Draganom, da naučimo koristiti krplje, provjerimo opremu a i nas u zimskim uvjetima. Izbor je, naravno, pao na redovnu liniju Muharnica – Hajdučka, u slučaju potrebe lakše se snaći na poznatom terenu.

E jesam prošli put iz daleka počeo pisati… Sad ću samo spomenuti da smo na ovu turu prilično davno bili pozvani od vlasnika Apartmana Leko. Ugodno druženje uz ukusnu večeru, gdje smo imali izbor, suhog pasa ili hobotnicu. Naravno da smo smazali obje ponuđene delicije pripremljene na domaći način, iako su nas samo četiri   Uz večeru i domaći Postup, razgovor o sutrašnjoj turi i izboru staze kojom bi bilo najzanimljivije uspeti se na Sv. Iliju. Prije, nešto manje od godinu, išli smo od Nakovana, gdje se može prilično visoko prići autom, pa nam je ta opcija odmah ispala iz razmatranja. Sad nam treba malo zahtjevniji uspon. Između stare, strme austrougarske staze, koja kreće iz Ruskovića, i treće opcije iz Karmena, odlučili smo penjati ovom zadnjom.

Čujem mobitel kako pojačava zvuk poziva ali zaokupljen poslom ne znam gdje sam ga zametnuo. Da nije pod jastukom ili u jakni? Već i susjedi čuju kako urla, ali nije žurba, tko će zvati petkom doli Tujo ili Ćoma, da dogovorimo turu. Leži on u predsoblju na cipelaru i vrišti – imate poziv – Ćoma! Halo, ja sutra radim do podne i onda možemo… Što, di, kad? Tko ide, jesi se čuo s trećim članom uobičajene ekipe? Nisam, ajde provjeri može li on, pa mi javi. Što sad, znam da radi pa nema kad, zove.

U nedjelju 12.01.2020. god. 24 člana društva su bila na ovogodišnjoj Memorijalnoj turi u Brini.Velika gužva(cirka 300ljudi) koja je sve iznenadila ali i obradovala. Sporiji tempo radi gužve odužio je turu na cijeli dan al’ nama nije smetalo, uživanja u pogledima na kanjon fotografiranje i bacanje standardnih priča. Oko 12 sati smo izašli do jezera Tribistovo(naravno ovo je dio ekipe neki su i u Duvanjskoj županiji završili). Nastavljamo dalje i nešto bržem ritmu jer kiseli kupus je obećan za ručak. Nas par prije 13H stižemo do odredišta u Zavrace. Dobar kiseli kupus (bar tako kažu, nismo svi probali) odlično crno vino, extra vrijeme i naravno odlična ekipa  obilježili su turu. Preko 17km, 5h aktivnog hoda i 20+ ljudi na turi, samo smo ponosni da smo izrasli u pravo ozbiljno(sve samo ne ozbiljno) planinarsko društvo. Sve pohvale organizatoru HPD Pločno Posušje.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

U prvim danima Nove godine točnije 03. i 04.01.2020. dvije različite ekipe su posjetile Veliku Vlajinu na Čabulji. Dvije različite staze do Gonđuše, dva različita dana, sa različitim pričama i događajima koje ćemo ostaviti njima. Mi ćemo uživati u fenomenalnim fotografijama, koje opuštaju i jednostavno tjeraju na ponavljanje ture. Velika Vlajina nije daleko uspon nije pretjerano težak, ali u danima kao što su ovi ali i u svima drugima ima se što vidjeti na sve strane.
Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

U prvim planiranjima dogovarali smo ići u kanjon Brine, ali na prijedlog jednog člana ekipe ipak mijenjamo turu. Nismo mijenjali puno, samo smo par stotina metara otišli sjevernije. Uglavnom kako tura nije teška odlučili smo i nešto kasnije krenuti nego inače pa je tako sastanak dogovoren u 08 sati. Par minuta trpanja u aute i pravac jezero Tribistovo odakle i počinje naša tura. Ugodna vožnja i gore smo par minuta prije 09, bura je hladno je, malo „skupljanja hrabrosti „ i krećemo na uspon točno u 09. Odmah na početku prekrasni prizori na jezeru, led, bura, valovi.

Jedna je ekipa 01.01.2020. tražila Hajdučki grob na Vranu o čemu smo već pisali a od  vrijedne ekipe i naših članova iz Gruda dobili smo fotografije sa uspona na Hajdučka vrata. O “stalnoj liniji” se nema što previše pisati, ali u fotografijama se uvijek može uživati.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Priča o potrazi za Hajdučkim grobom traje već dulje vrijeme, ali eto učinilo nam se „idealnim“ da ga baš sada probamo pronaći, zimi dakako. Planirali smo 29.12.2019.  ali na svu sreću smo odustali, „izginili bi ko’ Ćurani“. Nakon dočeka Nove godine, već u 06:30 smo spremni i polazimo iz Širokog Brijega. Kraj jezera smo u 07:40 i krećemo sa raskrsnice u 07:55. Kuda? Ravno od kućice uz brdo pa onda lagano ka zapadu po grebenu ka Vitinskoj slatini koja djeli Skokin gvozd i Modrušinovac pa dalje u pravcu Čemernim dolaca, idemo na Vran a udaljavamo se od njega, neki istočni vjetar nas dobro prebacuje, puca sa desne strane i sve po dva metra povremenu skloni sa trase, ledi sve izložene dijelove, cjevčica za vodu je nakon 5min zaleđena.

 Imamo još jedan ledeni album, ekipa je šetala padinama Čabulje u nedjelju 29.12.2019. god. Bura je “udarala” punom snagom. Imali bi mi i lijepu priču kao i uvijek, naš kroničar bi to fino sastavio. “Ostao” je ali ga je vjetar dobro udarao pa je na dvopeku i čaju već neko vrijeme. Imali bi mi i lijepu priču kao i uvijek, naš kroničar bi to fino sastavio, “ostao” je ali ga je vjetar dobro udarao pa je na dvopeku i čaju već neko vrijeme.

Multimedija: Foto album pogledajte ovdje

Nakon Božićnih blagdana i opuštanja došlo je vrijeme i za malo akcije. Na prijedlog jednog člana spominje se Čabulja, nažalost javljaju se samo dva “Prenjaša” uz trećeg koji je predložio(mene). U stalnom kontaktu s iskusnim članovima društva zbog vremenske prognoze nismo bili sigurni jel’ pametno ići, ali kad je “čovjek” rekao da su uvjeti idealni nismo dvojili(pitanje za koga idealni) . Uglavnom polazak dogovoren u 07h ispred GSS stanice, sve po planu i polazimo za Bogodol.